Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju dogodovštine sa svojih putovanja s partnerima, suprugama, djevojkama? Pomislite kako biste i vi željeli podijeliti svoje, no vi ste gej pa to možda ne bi bilo “prikladno”.
Krenula je kampanja “Radnopravnost svima!” kojom će se podizati svijest javnosti o diskriminaciji s kojom se LGBTI osobe susreću na radnim mjestima u Republici Hrvatskoj. Cilj je motivirati poslodavce na ispunjavanje Indikatora ravnopravnosti na radnom mjestu te savjetovati kako unutar radne okoline poboljšati prakse usmjerene na poticanje raznolikosti i inkluzivnosti.
Rezultati istraživanja “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” predstavljeni u ponedjeljak u Zagrebu pokazuju kako je čak 75,1 posto od ukupno 435 anketiranih pripadnika LGBT zajednice doživjelo neki od oblika diskriminacije, uznemiravanja i/ili zlostavljanja, pri čemu ih je 61 posto na poslu bilo izloženo homofobnim komentarima.
Prema analizi legislative, javnih politika, razine zaposlenosti i visine plaća u 43 europske zemlje koju je proveo Expert Market, Hrvatska kotira kao i Francuska. Prva tri mjesta pripala su Norveškoj, Finskoj i Belgiji, a odmah iza njih su Njemačka i Švedska.
Jedan od bitnih problema s kojim se LGBT zajednica suočava je to što novonastali dio civilnog sektora pokušava utjecati na postojeću zakonsku regulativu ili je bar donekle svojim djelovanjem izmijeniti te postoji neka vrsta opasnosti da su prakse koje postoje, u zakonskom smislu uvijek pod upitnikom različitih ‘regresivnih tendencija’, rečeno je na okruglom stolu “EU politike LGBTI ravnopravnosti pri zapošljavanju i na radnom mjestu”.
Upravo objavljeni rezultati istraživanja pokazuju kako je više od polovice Britanki doživjelo seksualno uznemiravanje na poslu, a najviše mlade žene, njih čak 63 posto. Usprkos šokantnim podacima gotovo 80 posto žena incidente nije prijavilo poslodavcu i to najviše zbog srama i straha za buduću karijeru.
Različita iskustva koja prezentiramo u ovom tekstu rezultati su slučajnog odabira i osobnih kontakata, no sve četiri priče ipak ponešto govore o načinima na koji poslodavci i radni kolektivi tretiraju LGBTI radnice i radnike. Teško da prevladavajuće pozitivne priče iz ovog teksta doista govore o društvenom progresu u Hrvatskoj, njihov pozitivan predznak valja ponajprije pripisati činjenici da stjecajem okolnosti nismo uspjeli pronaći sugovornike/ce koji su na poslu bili ili/i još uvijek jesu diskriminirani na temelju svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta.
Članica udruge Trans Aid i LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta AUT, aktivistkinja Nina Čolović, jedna je od angažiranijih osoba u Hrvatskoj kad je u pitanju povezivanje LGBTIQ i radničkog pokreta. Temama queer radništva, uz još nekolicinu aktivistkinja i aktivista, bavi se i unutar nedavno osnovanog LGBTIQ+ kolektiva za radnička i socijalna pitanja, neformalne skupine proizašle iz jedne od radnih grupa AUT inicijative.
Zanima li vas diskriminiraju li vas poslodavci i nadređeni na osnovi rodnog izražavanja i/ili spolne orijentacije te koje su vam zakonske i pravne mjere na raspolaganju, slobodno se obratite zagrebačkoj odvjetnici Bojani Ivanišević, pravnoj stručnjakinji i savjetnici projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu”.
Premda je u Republici Hrvatskoj u minulih desetak godina na području legislative razvijena solidna nacionalna antidiskriminacijska politika, još uvijek ne postoji učinkovit sustav zaštite LGBT osoba na tržištu rada. Ljudskopravaške organizacije koje se bave pravima LGBT osoba, ali i one koje se bave radničkim pravima dosad su uglavnom bile zaokupljene vlastitim ciljevima, i tek u posljednje vrijeme dolazi do prvih oblika suradnje među njima.
