Hidden_soul je napisao/la:Ha gle, mene je sve to uzasno frustriralo na pocetku moje lezbijske karijere
A onda mi je sve to postalo svejedno, cak i pomalo jasno.
U biti toga ima posvuda. Svuda postoje ljudi koji varaju, ljudi bez karaktera, ljudi sa losim namjerama, ljudi koji vole lagat druge, ljudi koji se vole poigravat i zavodit, ljudi koji vole bit zavedeni, ljudi koji vole bit zrtve citav zivot i stalno nalazit razloge za bit sjebani, to je neovisno o seksualnoj orjentaciji... Ljudi su sjebani opcenito na globalnoj razini.
Svega toga ima stvarno na svakom kutu zemaljske kugle, neovisno o tome radi li se o gay klubu ili najstrejt narodnjackom klubu.
Ovo je malo manja zajednica, pa se lakse moze vidjeti, a i suzen izbor snizava kriterije pa se eto desava sto se desava. Ali uzmes li u obzir i recimo najobicniju firmu, i tamo mozes naci primjere za isto - "svi sa svima" i te promjene partnera koje idu u krug. Jednostavno je da za partnera nalazis najcesce osobu iz tvoje blize okoline, sa kojom se druzis, koju poznajes bar donekle i kod koje nalazis neke kvalitete koje ti se svide. A te "blize okoline" mogu bit lezbijska drustva i zajednicki prijatelji, ista radna mjesta, internetski forum ili chat... etc. Jebiga, ne dogadja se bas precesto da se ugledate na tramvajskoj stanici i vidite prvi put u zivotu i zavrsite u sretnoj, dugoj i uspjesnoj vezi.
Sto se tice veze, jest, moguce je. Ne vidim razlog zasto ne bi bilo moguce ostvarit vezu koja funkcionira, ali nije da postoji neko mjesto za naci je, nit postoji veza/osoba koja pada sa neba pa je sve divno, krasno i ruzicasto samo po sebi. Za vezu se treba i potrudit, i odrec neceg i prosirit vidike i nekad progutat ponesto i dat nesto u svemu tome i nema osobe koja ce me uspjet uvjerit u to da je veza koegzistencija neovisna o osobama koje su u njoj, i da je veza sama po sebi osudena da uspije ili propadne i da je prvenstveno odredena karakterima tih dviju osoba. Sami si mi odredujemo bar onih 70% hoce li uspjet. I nije bas lako uvijek, u svakoj vezi ima ona druga strana koja se ne vidi izvana, ali se zato potrudi oko toga, a ne bjezi na prvi problem iz veze. I onda se nadju razlozi za bit sjeban i tako opet. Jer mozemo mi svi sanjati o nekakvoj srodnoj dusi, soulmateu i tome, ali mislim da se nikad ne mogu naci dvije iste osobe u vezi. Ako uopce postoje dvije iste osobe, svijet je prevelik da se ikad sretnu.
I mislim da nije stvar u tome kako ucinit da dvije razlicite osobe nadju i nesto zajednicko pa da veza funkcionira, vec da je stvar u tome da omoguce jedno drugom da budu razliciti skupa.
Ono da postoje "osobe koje su jedna za drugu" su mi teski bullshit koji je super excuse da ljudi pobjegnu iz veze pod tim - nismo bile jedna za drugu. Nema tog odnosa gdje su ljudi potpuno jedno za drugo.
I zato se i ide stalno u krug i trazi se ta sa kojom ce se bit "jedna za drugu", ali takva nikad ne dodje jer kazem opet - da padne samo s neba, to ne postoji.
Ja ne moram razumjet sve ludosti moje cure, ali ih mogu prihvatit, ne moram je odmah mijenjati. Niti ona treba voljet moje pizdarije, Balasevica, horor-filmove i spavanje do 12 dokle me razumije. Ili ne razumije, ali ne pokusava promijenit. Pa ce ona bit zaljubljena u tehniku, a ja cu za to vrijeme urlat Balasevica i svaka sretna.
Zahtijeva malo razumijevanja (ili nerazumijevanja, ali prihvacanja razlicitosti) i puno tolerancije, a to je opet teze nego jednostavno reci "nismo jedna za drugu", i sa 60 godina se pitat kako nikad nije naisla takva.
voljela bih da mi je ovo netko kazao sa 20 
