pamćenje/prepoznavanje random ljudi

[pluto]

ne želim zasipavati upravo sada, a baš me zanima pa ću ođe.

dakle, zanima me primjećujete li ljude koje ne znate? ne u smislu da je osoba dojmljiva pa vas zaintrigira nego random osobu ili grupu ljudi, eto, u kinu. ja skroz razumijem pi i sad kad sam pročitala o kinu mi je tek postalo jasno da to radim
drugi dio toga je prepoznavanje nekih ljudi kasnije, tipa jedno ljeto sam bila u nekom lijevom restoranu u njivicama i bio je taj konobar koji nije bio ni lijep ni simpatičan niti išta. par mjeseci nakon toga sam čekala na semaforu u rijeci i tip preko puta mi je bio nevjerojatno poznat. kopalo me nekih 10 minuta i na kraju sam se sjetila da je to taj čovjek. ku-kuu, nije mi jasno zašto sam ga zapamtila, a sad nemam ni najmanjeg pojma kako izgleda. događalo se još takvih stvari i ponekad mi dođe kao mozgalica da povežem odakle mi je netko poznat, a nemam apsolutno nikakvo mišljenje o toj osobi nego mi na pamet padaju neki pokreti (tipa uzimanje uplatnice u pošti ako mi je kandidat za poštanskog službenika) pa ponekad povežem i tak . ponekad ne povežem pa imam osjećaj da ću šenuti i generalno se pitam zašto se zamaram time.
sva sreća, ne događa se baš toliko često.

anyone?

[Bash]

to mi je kriptonit vidim detalje koje ljudi ne primjećuju, ali cijelu sliku skoro pa nikad. lica očajno loše pamtim. više puta se upoznajem s istim ljudima.
jednom mi je prija pokazala neku sliku s njenim prijama i ja sam za jednu pitala jesam li to ja. nisam bila ja :/

[Fusion]

Samo ako su upečatljivi po ponašanju i izgledu. Ovako bezveze ne.
Previše se zabavljam vlastitim mislima da bih bila 100% prisutna duhom u nekom prostoru i pamtila ljude pa mi se baš treba privući pažnja.
Ono što natprosječno dobro pamtim su razgovori, posebno detalje unutar razgovora.
Nakon dugo vremena od razgovora su me često znala dočekati razjapljena usta drugih i ono: Ne mogu vjerovati da se ti toga sjećaš!
Pa se ti usudi muljati.

[Fuga]

Događaju mi se takve stvari često, osobito kad mi netko nekim detaljem upadnem.
Općenito pamtim brdo random situacija, informacija, datuma i tako to. Volim si tako sistematizirati stvari i spremati ih, tako da u slučaju nužde imam dostupan "dosje".
Pamtim i ljude iz tramvaja po vrećicama ili torbama koje nose.

[Plague]

random ljude u ustanovama, tramvajima, ulicama ne primjećujem. inače se svijetom krećem sa slušalicama u ušima i dioptrijom minus tri, tako da niti vidim niti čujem osim ako tako ne odlučim. ljude koje upoznam, zapamtim. ako ne ime, barem lice. dešavalo se dok sam konobarila i kad bi mi cijela sila prošla kroz birtiju u jednoj smjeni da bih upoznala nekog i automatski ga zaboravila, ili još gore, ne bih ga ni percipirala. ali to su iznimke, u pravilu ne zaboravljam lica.

[pluto]

Pamtim i ljude iz tramvaja po vrećicama ili torbama koje nose.

hajfajvam (ja isto)
zanimljivo mi je da baš ne pamtim dobro ljude koje povremeno sretnem dok radim i to uglavnom one koji se mene sjećaju. i onda ispadnem kao neka nepristojna. o lude li glave. a kako u glavi trebam držati milijardu imena, zna mi se dogoditi potpuno resetiranje nakon godišnjeg i to bude tako lijepo.

[ariadne]

Ono što natprosječno dobro pamtim su razgovori, posebno detalje unutar razgovora.
Nakon dugo vremena od razgovora su me često znala dočekati razjapljena usta drugih i ono: Ne mogu vjerovati da se ti toga sjećaš!

+

random ljude u ustanovama, tramvajima, ulicama ne primjećujem. inače se svijetom krećem sa slušalicama u ušima i dioptrijom minus tri, tako da niti vidim niti čujem osim ako tako ne odlučim.

This.

Osim što ja čak i vidim jer nosim naočale ali opet ne vidim zbilja jer sam navikla da ne vidim. Zapamtim ih ako kažu nešto zanimljivo. Sa imenima sam još gora. Upoznamo se i zaboravim ga u milisekundi. To je valjda zato što još nisu rekli ništa.

Jednom mi je na hodniku prišla neka nepoznata cura i počela pričati sa mnom pa sam freakoutala skoro. Tek sam kroz razgovor skužila da s njom već pola semestra slušam isto predavanje. Nikad ju nisam vidjela, or so I thought. Nikad nismo pričale prije toga.

[roadkill]

moram uloziti svjesni i nemali napor da nekog zapamtim. nekad ni to ne pomaze. klize mi lica, imena, informacije o ljudima,... ovo ljeto sam 3 puta u 2 dana upoznala istu curu (trijezna, napominjem).

[bašja]

pamtim random ljude. Znam relativno često u istom danu naići na iste nepoznate ljude na raznim lokacijama grada.

[LittleRedRidingHood]

ja sam totalno autisticna sto se tice toga. nekad ne primjetim grupu ljudi ispred sebe a kamoli da koga zapamtim. osim ako mi se bas necim ne ureze. a zna mi se desit da mi se javljaju ljudi a ja nemam pojma ko su,jer smo se vjerojatno sreli jednom,negdi,vani preko nekog upoznali i moj mozak ih nije percipira kao vazne..prije bi ih pitala ko su sad samo odzdravim i to je to

[backspace]

lica pamtim. imena jako rijetko. detalje primjećujem, ali recimo slabo do nikad kažem ikakav komentar kad se netko ošiša, ima novu majicu, hlače, gaće ili tome slično.. pa ekipa misli da ne kužim ništa.

[Zita]

ne pamtim lica, ne pamtim imena, zapazam detalje al sam poput zlatne ribice i isto ih tako zaboravljam
par puta mi se znalo desiti da mi dolaze "nepoznati ljudi" koji zapocinju razgovor a ja klimam glavom dok se panicno pokusavam sjetit odakle ih znam
zna bit vrlo neugodno, pogotovo kad se sjetim da sam jucer sa njima vodila razgovor od sat vremena
so...nope, nista ne pamtim.

[Afrodita]

Volim promatrati ljude i dosta dobro pamtim lica. Možda je to i već i profesionalna mana jer godišnje moram zapamtiti barem 100-150 novih faca.

[sascha]

Pamtim lica, imena, razgovore, kao robot sam i volim to kad znam da sam nekoga vec vidjela i za par minuta se sjetim gdje, kada itd. Steta da ne pamtim druge stvari

[Plague]

razgovore i ja dosta dobro pamtim. zato me uvijek iznova zbuni kad mi ljudi ponavljaju stvari, pa ih prekinem i kažem da su mi to već ispričali, pa ispadnem nepristojna.

[pluto]

razgovore i ja dosta dobro pamtim. zato me uvijek iznova zbuni kad mi ljudi ponavljaju stvari, pa ih prekinem i kažem da su mi to već ispričali, pa ispadnem nepristojna.

ja im u tom slučaju nerijetko počnem završavati rečenice, mislim da ni to nije baš neko rješenje
a ovo s primjećivanjem novih stvari kod drugih - za drugu boju kose i deblje-mršavije sam apsolutni blesan.

[omnia]

^^ i ja dovršavam rečenice pa me ljudi čudno pogledaju i bude im lagano neugodno....
ah, što ću im ja, slušanje iste priče dvaput me ful nervira.

inače, dobro pamtim lica, a imena nikako, al' lani sam na faksu stalno viđala neku curu koju ne znam, i ispred faksa i na hodnicima pa sam jednom, zamišljeno prolazeći kraj nje, umalo joj se javila misleći da se znamo. sreća, suzdržah se u zadnji tren

[CornflakeGirl]

ne pamtin nekad ni ljude iz vlastite zgrade , a random ljude još rjeđe
ali znalo mi se desiti da neke nepoznate ljude u nekom periodu života non stop srećem... u kvartu u bircu, onda za par dana na drugom kraju grada u tramvaju i tak...

[Jadzia Dax]

pamtim lica iz prve, imena iz 10-te

[Kroacija]

to mi je kriptonit vidim detalje koje ljudi ne primjećuju, ali cijelu sliku skoro pa nikad. lica očajno loše pamtim. više puta se upoznajem s istim ljudima.
jednom mi je prija pokazala neku sliku s njenim prijama i ja sam za jednu pitala jesam li to ja. nisam bila ja :/

same here.

[mango]

ljude koje ne upoznam nikad ne zapamtin..osin ako se po necemu extra ne isticu...sta se tice ljudi uklopljenih u masu nikad ih ne primjecujen...isto tako je s ljudima koje upoznan ako su mi zanimljivi zapamtin ih ako ne, nema sanse...radi toga mi se ljudi i rugaju jer idu pricat o nekome koga i ja kao znan a ja upadnen ko je to..onda oni meni recu znas ga/ju ..ja uredno objasnin da ne znan o kome se radi..onda u po price se ja sitin i recen pa sta ne kazete odma da je to lipousnata zenska ili tako nesto..ugl ljudima koje slabo znan dajen neke nadimke koji ih karakteriziraju..i jedino ako mi reces taj nadimak koji san ja smislila ja cu znat o kome se radi ..aj em a tudum za te stvari

s druge strane njami tetama i sexuljama koje upoznan zapamtin ime prezime i sve bitne detalje

[Biseksualna Lezbijka]

Primjećujem ljude i volim piplvočat. Pogotovo na trgu, Zrinjevcu, nekoj plaži, aerodromu i posebno na Kennedyevom.
I onda si nekad znam pričice u glavi stvarati, odakle su, zakaj su tu, kaj rade, čim se bave, i tak...
Ne često, ali nekad.
Jedina mana svega to je da čim se maknem s tog mjesta automatski zaboravim sve.
Čak i kad se na cesti okrenem za nekim, čim se okrenem nazad sam zaboravila tu osobu.
Imena su i dalje misterij za mene, osim ako se netko ne zove Ivana ili Ana. U tim imenima sam dobra. Dapače, jako dobra.
Ali da, primjećujem ljude. Ali ih ne zapamtim.

[Hidden_soul]

Ne primjecujem bas ljude. Ni zivotinje. Ja primjecujem aute. Ako su SUV, narocito <3
Isto tako ne, nisam u stanju pamtit lica, ali ni imena, sto je znalo dovest do toga da se s istim ljudima upoznajem po par puta i onda oni kazu vec se znamo ili ja pruzim ruku i kazem svoje ime, a oni kazu da znaju kako se zovem, upoznali smo se vec dvaput pa se ja malo crvenim, ispricavam i opravdavam i tako. Necije ime zaboravim istog casa kad mi ga kaze, pa se rukujemo pri upoznavanju. Valjda mi je mozak previse zauzet analiziranjem snage tog stiska ruke ili zgrozen mlohavoscu istog, pa ne procesuira ime
A ono, vele kako je to pozitivna strana Alzheimera, svaki dan upoznajes nove ljude

[Caroline I]

oduvijek pamtim random ljude. još dok sam bila mala sam znala pamtiti lica nepoznatih i povremeno ih sretati u gradu. zna mi se čak dogoditi da vidim u gradu ili negdje neku potpuno nepoznatu osobu i onda ju nekim čudom nakon tipa godinu dana prepoznam ponovno na drugom kraju države. bolesno.

[shizika]

pamtim i random lica, ne znam kako. i onda kad mi se ucini to lice kao da sam srela vec prije, u glavi vrtim filmove, dok se ne sjetim gdje i sta.. uzas!:D ...imena ne pamtim, face da!