Prije dvije godine na današnji dan svjetski su mediji objavili vijest o iznenadnoj smrti Amy Winehouse. Iza sebe je ostavila život prepun kontroverzi, skandala i afera, ali to nije ono po čemu je treba pamtiti. Naprotiv: Amy je iza sebe ostavila neprocjenjivo glazbeno bogatstvo.

Kad se pojavila, Winehouse je na scenu vratila duh dobre glazbe, oživjela retro-zvuk u punom sjaju, a mnoge današnje zvijezde upravo njoj mogu zahvaliti što su tu gdje jesu, poput Duffy ili Adele. Njezin debitantski album "Frank" bio je prilično uspješan i obećavao je puno. "Back to black" nominiran je u šest kategorija za nagradu Grammy, a osvojio je čak pet.

Ona je tako postala i prva britanska pjevačica koja je osvojila one "najvažnije" Grammyje: za najbolju pjesmu, najbolju novu pjevačicu i najbolju snimku godine.

Winehouse je svakako fenomen. Adele je svojedobno izjavila kako je njezin glazbeni put u Americi olakšala upravo Amy Winehouse, i bila je potpuno u pravu. Britanci se često teško probijaju na američko glazbeno tržište. Primjerice, Robbie Williams nakon silnih godina karijere to još uvijek pokušava.

Amy je renovirala kompletan žanr, upoznala publiku s nečim svježim i novim i utjecala na kolegice i kolege iz branše te u tom smislu nije pretjerano reći da je svjetsku glazbenu scenu doslovno digla na noge.

S 13 godina dobila je svoju prvu gitaru, a godinu dana kasnije počela je i pisati. Nešto kasnije počela je pjevati s grupom "Bolsha Band". Njezin budući menadžer, Darcus Beese, slučajno je čuo njezino pjevanje. Pitao je tko je ona, a tad je Amy bila dobro čuvana tajna, pa je Beese tražio mjesecima dok je nije otkrio. U to je vrijeme ona već imala nekoliko snimljenih pjesama i ugovor s izdavačkom kućom EMI a poslovnu je suradnju ostvarila i sa Salaamom Remijem, koji je radio s Fergie, Ms Dynamite, Toni Braxton i mnogim drugim velikim imenima.

Amy je potpisala ugovor s drugom kućom a Beese je, kad je ona bila u pitanju, bio entuzijastičan poput djeteta. Izdavači su se doslovno borili za nju. Amy je na scenu došla u vrijeme kad je Reality TV bio na vrhuncu, a njezin atipičan izgled mnogima je bio zanimljiv. Njezina prepoznatljiva frizura i šminka bile su posveta njezinoj najvećoj ljubavi – ženskim bendovima šezdesetih.

Njezino remek-djelo, album "Back to black", koji je izdan 30. listopada 2006. godine, nekoliko je puta bio najprodavaniji, a svi singlovi postali su megahitovi. Magazin Time  "Rehab" je proglasio najboljom pjesmom 2007. godine.

U prosincu 2011. izišao je njezin posthumni album, "Lioness: Hidden Treasures", s neobjavljenim pjesmama i demo-snimkama koje su birali Mark Ronson, Salaam Remi i njezina obitelj. Unatoč tome što je naišao na relativno dobre kritike, ipak je riječ o nedorađenim djelićima nečega što je, da ga je Amy uspjela dovršiti, moglo biti nešto posve drugačije i daleko bolje. Na album je uvršten i klasik "Body and soul" koji je, točno četiri mjeseca prije smrti, snimila s Tonyjem Bennetom.

Kad slušate Amy, ni dan-danas ne možete ostati ravnodušni. Njezina originalnost i emocije moraju vas zavesti i zarobiti. Manje od toga ona ni ne zaslužuje. Ona je jedna od rijetkih koja je pjevala nekako istinski i stvarno. Ta nepodnošljiva lakoća kojom je izvodila svoje soul i blues pjesme vas tjera da je zavolite i poklonite se. Jer to je najmanje što možete učiniti, ako ni zbog čega, onda zbog onog što je iza sebe ostavila. Malo tko se ne može u njezinim pjesmama prepoznati ili naći nešto svoje u njezinim tekstovima...

Namjerno ne želim spominjati onu tužnu i tragičnu stranu njezina kratkog života jer to nije ono zbog čega Amy i danas sjaji.

Posljednji je put javno nastupila u rodnom Camdenu, 20.srpnja 2011. godine, i to kao gošća iznenađenja na nastupu njezina kumčeta, talentirane Dionne Bromfield. Prerana smrt zaustavila ju je na putu da postane istinska diva, no ostavština iz njezine kratke karijere zlatnim će slovima ostati uklesana u glazbenu povijest.