Na Prideu je podbacila policija: sudionike je prvo kordonima odvojila od ljudskog društva, a onda se skupila i prepustila ih šakama homofobnih razbojnika.

Ovogodišnji Zagreb Pride trebao je biti najbolji i najveseliji od svih dosadašnjih. Počeo je kao poziv na pravo različitosti i proslavu slobode, a završio uvredama, progonom i nasiljem.

U ostvarivanju teme ovogodišnjeg Zagreb Pridea – vidljivosti, organizatori i sudionici su uspjeli. Međutim, vidljivost koju su dobili nije bila ona koju su željeli i tražili. Umjesto da budu viđeni kao ljudi, viđeni su kao životinje.

Prvi puta od strane policije, koja je na povorci bila brojnija od samih sudionika, i koja ih je u punoj ratnoj spremi odvojila od ljudskog društva kojem pripadaju i kojem se obraćaju. Drugi puta od krda grabežljivih, ali kukavičkih nasilnika koji su u malim čoporima čekali da se jedinke, dvojke ili trojke izdvoje iz mnoštva ne bi li ih dohvatila šaka 'hrvatske i božje pravde'.

Tri su čimbenika Hrvatsku ove u subote vratila na Balkan, ne zemljopisno, već vrijednosno. Prvo, policija koja se u osiguranju povorke pokazala vrlo nesposobnom. Prenaglašeno osiguranje za vrijeme skupa samo dodatno potencira i uvjetuje nasilje. Opsadno stanje pokazuje gejeve, lezbijke i ostale rodne manjine kao strano i nepoželjno tijelo u ovom društvu. Policijska nebriga za dobrobit tristotinjak građana nakon skupa pokazala je krajnji nedostatak ikakve odgovornosti i želje za zaštitom, barem po Ustavu, jednako vrijednih građana.

Drugi čimbenik je još uvijek nepostojeća osuda ovog, i svakog dosadašnjeg, homofobnog napada od strane državnog vrha. Svakom novim zločinom iz mržnje utvrđuje se da u Hrvatskoj postoje građani višeg i nižeg reda. Premijer, glasan dok zastupa branitelje, umirovljenike i druge interesne skupine potrebne za izbore, ponovo se pokazao vrlo šutljivim kad treba stati u obranu, bilo rođenjem bilo okolinom i/ili odgojem uvjetovanih, drugačijih Hrvata.

U zanosu u kojem kreće po sljedeći mandat, premijer kao da ne zna da postoje i 'drugačiji' Hrvati. Kaže da 'HDZ zna', ali očito ne zna prvi članak Ustava – u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Ne zna ni treći članak Ustava, koji kaže da su 'sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka (…)najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske'. A očito nikad nije čuo ni za 14. članak Ustava po kojem 'svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama'.

Kako drugačije shvatiti da premijer uporno ne staje u zaštitu svojih građana. Kako drugačije shvatiti da premijer dopušta da je dio njegovog naroda žrtva u vlastitoj državi. Doduše, možda je sve lakše shvatiti kad se pogledaju sve crne majice 'U' Maksimiru prije nekoliko tjedana. Kako je samo na riječima odlučno stao uz europske i svjetske civilizacijske tekovine koje traju već šezdeset godina, kako je onda za očekivati da barem na riječima stane uz ove novijeg datuma.

Treće su pojedinci kojima uvijek trebaju manje vrijedni kako bi oni bili više vrijedni. Oni koji danas mrze žene, sutra Židove, prekosutra Srbe, a u subotu pedere. Zalažu se sa čistu Hrvatsku i čiste Hrvate, a za ovu potrebu saveznike vide u onoj, kakovom je inače smatraju, 'zaostaloj, balkanskoj i četničkoj' Srbiji. Hvale njihov tretman manje vrijednih Srba na beogradskom Prideu 2001. godine, i tuguju što oni nisu bili tako uspješni i već na prvu uspjeli pedere vratiti između njihova četiri zida.

Narod može biti i glup, a pojedinac može privatno mrziti koga i što hoće. Ali nitko ne smije vrijeđati, napadati i ograničavati slobodu ikoga drugoga. A ako netko to učini, država ne smije samo gledati.