HRFF 2016

Imaju li i javne osobe pravo na zaštitu svoje privatnosti poput svih drugih anonimnih građana? Činjenica je kako su svojim javnim djelovanjem sami izabrali biti pod povećalom te iste javnosti i svojevoljno su odabrali privlačenje takve pozornosti. Kad je riječ o političarima, temelj njihove vjerodostojnosti bi, barem u teoriji, trebalo biti provođenje politike koju javno propagiraju i potiču i u vlastitom, privatnom životu.

No, što kad se političari zalažu za tradicionalne obiteljske vrijednosti, a sami se istih ne pridržavaju i prakticiraju preljubništvo? Kad su izrazito homofobni i zalažu se za antigej zakone i/ili sudjeluju u donošenju takvih zakona, dok su sami gejevi/lezbijke? Treba li i ima li javnost pravo to znati? Tko bi ih o tome trebao obavijestiti – mediji, drugi političari, aktivisti? I treba li ih uopće autati?

Što bi to značilo za karijeru tih političara i ukupnu političku atmosferu u Hrvatskoj? O toj smo temi popričali s Aleksandrom Kolarić, komunikacijskom savjetnicom i predsjednicom HUOJ (Hrv.udruge za odnose s javnošću), Markom Jurčićem, koordinatorom Zagreb Pridea i Slavicom Lukić, dugogodišnjom novinarkom i potpredsjednicom HND-a.

Iako je se seksualnost svakog pojedinca njegova privatna stvar i postoji pravo zaštite privatnosti svakog građana, koje pokriva i ovo područje, pravo zaštite privatnosti kod javnih osoba ipak je "puno uže" , smatra Aleksandra Kolarić.

Novinari su dužni poštivati intimu i privatnost

"To je pravo na zaštitu privatnosti kod javnih osoba značajno ograničeno pravom javnosti da zna i činjenicom da su ti pojedinci javne osobe postali najčešće svojom voljom. Ovo vrijedi i za političare kao javne osobe. Što se tiče konkretnog pitanja oko prava javnosti da sazna podatke o seksualnosti ili preljubu nekog političara, mislim da tu nema jednoznačnog odgovora za sve situacije", ističe Kolarić.

Stav HND-a o ovoj temi ne postoji, jer HND na svojim tijelima nikad nije raspravljao o ovim pitanjima.

"Moje čvrsto načelno stajalište je da su seksualna orijentacija, seksualne sklonosti i vjernost ili nevjera ljubavnom partneru, ma kojeg spola on bio, stvar nečije privatnosti koju mediji moraju najstrože poštivati", rekla nam je Slavica Lukić, koja ističe kako je to njezino osobno mišljenje kao dugogodišnje novinarke koja u svoje 24 godine rada nikad nije zadirala u takve sfere nečije privatnosti. Od tog stava ne treba odustati ni kad su u pitanju političari koji propagiraju jedno, a rade drugo, ističe Lukić.

Medijsko prekapanje po nečijoj najdubljoj intimi kao što je seksualnost, čak kad se i čini opravdanim radi pokazivanja nevjerodostojnosti donositelja odluka i zakona, povlači za sobom veće rizike i štetu od dobiti za diskriminirane društvene skupine i društvo u cjelini

"Kad su posrijedi političari, odnosno kategorija političara koja javno proklamiraju stavove suprotne vlastitim seksualnim sklonostima ili navikama i dalje sam, bez obzira što je riječ nevjerodostojnosti političara protiv toga da novinari kopaju po njihovim seksualnim navikama i sklonostima. Po mom mišljenju intima i privatnost su, čak i kad su posrijedi nevjerodostojni političari, vrijednosti koje su novinari dužni poštivati".

Ona smatra kako razotkrivanje privatnosti javnih i slavnih osoba u suvremenoj medijskoj industriji spada isključivo u sferu "žutog novinarstva", ali je svjesna i činjenice da nerijetko slavne osobe same daju povoda i "spektakuliziraju" vlastitu privatnost.

Ukazivanje na političku nevjerodostojnost i dvostruke standarde javni je interes

Držeći se feminističke pozicije "privatno je političko", Marko Jurčić je stava kako je od javnog interesa ukazati i prokazati političku nevjerodostojnost i dvostruke standarde onih koji se bave javnim političkim poslom ili onih koji tvrde da rade za opće dobro.

"Vjerodostojnost je jedini kriterij za takvo obnašanje dužnosti, a građani trebaju znati kad se u javnom poslu djeluje iz uvjerenja, principa i vrijednosti ili pak iz partikularnih interesa, kao što su zagovaranje interesa različitih lobija, uključujući i Crkvu, ili iz egoizma - kad netko ima dvostruke standarde jer se ne želi odreći svojih nekih osobnih privilegija", ističe koordinator Zagreb Pridea.

Kod političara koji su u javnom govoru isključivi i zagovaraju strogo konzervativne vrijednosti, a nastoje biti što prisutniji u medijima, istina o tome žive li životom koji propovijedaju postaje izuzetno važna za javnu diskusiju i njihovu vjerodostojnost

Da je vjerodostojnost za političare bitna slaže se i Aleksandra Kolarić, ali ponavlja da jednoznačnog odgovora – nema.

"Točno je da vjerodostojnost političara ovisi o tome žive li tako kako propovijedaju (Do you live what you preach?), odnosno pridržavaju li se i privatno svojih javnih stavova. Točno je da javnost želi znati takve stvari o životu političara, ali isto je tako točno da to područje spada u pravo na privatnost. Dakle nema jednog odgovora, ovisi o konkretnoj situaciji".

"Medijsko prekapanje" po nečijoj najdubljoj intimi kao što je seksualnost, čak kad se i čini opravdanim radi pokazivanja nevjerodostojnosti donositelja odluka i zakona, "povlači za sobom veće rizike i štetu od dobiti za diskriminirane društvene skupine i društvo u cjelini", smatra Slavica Lukić. Ona je mišljenja kako se poštivanje različitosti i podizanje razine tolerancije prema različitostima ne može postići "posezanjem za medijskom difamacijom političara čije su seksualne sklonosti i navike suprotne njihovim javno proklamiranim stavovima".

Bajsov primjer

"Prikazivanjem nekog rigidnog konzervativca kao homoseksualca ili preljubnika otvara nepregledne mogućnosti zloupotreba, podvala, glasina i difamacije. Uz to može nanijeti nemjerljivu štetu i traumu trećim osobama, članovima obitelji takvih političara ili političarki, uključujući i njihovu djecu koja nisu i ne mogu biti odgovorna za ponašanje vlastitih roditelja. Dakle, štete od medijskog zadiranja u intimu i mogućnosti zloupotrebe te vrste "informacija" višestruko su veće od kratkoročne "koristi" koje bi se razotkrivanjem te vrste nevjerodostojnih političara postigle", upozorava Lukić.

Poznato je kako u Europi i posebno u Americi ima pregršt primjera gdje su antigej aktivisti, vođe neofašističkih grupa, te ultrakonzervativni antigej političari zapravo homoseksualne osobe u ormaru i o čemu se na razne načine, nekad i previše tabloidno, obavještavalo javnost, kaže Marko Jurčić i podsjeća na slučaj nekadašnjeg ministra turizma Damira Bajsa.

Prikazivanjem nekog rigidnog konzervativca kao homoseksualca ili preljubnika otvara nepregledne mogućnosti zloupotreba, podvala, glasina i difamacije. Uz to može nanijeti nemjerljivu štetu i traumu trećim osobama, članovima obitelji takvih političara ili političarki, uključujući i njihovu djecu koja nisu i ne mogu biti odgovorna za ponašanje vlastitih roditelja

"U Hrvatskoj nema takvih primjera, no usporediva je dobro nam poznata situacija s protivnicima reproduktivnih prava žena. Prije sedam godina javnost se s pravom informiralo o licemjernom postupku tadašnjeg ministra turizma, HSS-ovog Damira Bajsa, koji je kao član Sanaderove vlade glasao za usvajanje restriktivnog prijedloga Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji bi ženama u izvanbračnoj zajednici onemogućio medicinski potpomognutu oplodnju, iako su upravo Damir Bajs i njegova tadašnja izvanbračna supruga dobili dijete umjetnom oplodnjom.

Vjerodostojnost javnih radnika u Hrvatskoj nije na cijeni

Kod političara koji su u javnom govoru isključivi i zagovaraju strogo konzervativne vrijednosti, a nastoje biti što prisutniji u medijima, istina o tome žive li životom koji propovijedaju postaje izuzetno važna za javnu diskusiju i njihovu vjerodostojnost, kaže nam Aleksandra Kolarić, no dodaje kako "ne postoji nikakva obveza da netko o takvim stvarima obavijesti javnost, a to najčešće rade mediji. Rade to iz vrlo jednostavnog razloga -to im povećava gledanost i čitanost. Mislim da je na kraju to pitanje za sud. A što se tiče toga kakve bi posljedice razotkrivanje takvih činjenica imalo za budućnost nekog političara u Hrvatskoj, mislim da licemjerje nije ključno za uspjeh hrvatskih političara ", zaključuje ta savjetnica za komunikacije.

S tom se ocjenom slaže i koordinator Zagreb Pridea.

"Politički postupak poput Bajsovog bi, recimo u Americi, značio definitivni kraj njegove političke karijere, no kako vjerodostojnost javnih radnika u Hrvatskoj nije baš na cijeni, Damir Bajs je prije dvije godine bez problema izabran za župana Bjelovarsko-bilogorske županije i to još s podrškom sada vladajućih HNS-a i HSU-a", kaže Marko Jurčić.

Ukazati i prokazati političku nevjerodostojnost i dvostruke standarde onih koji se bave javnim političkim poslom ili onih koji tvrde da rade za opće dobro od javnog je interesa

Slavica Lukić pak ističe kako su jedine iznimke, kad je medijsko bavljenje nečijom seksualnošću posrijedi, bez obzira je li riječ o političaru, javnoj ili anonimnoj odrasloj sobi, svjetovnoj osobi ili svećeniku, situacije kad seksualno ponašanje dotičnoga ide na štetu djeteta.

"U tom slučaju, pod pretpostavkom da postoje čvrsti i nedvojbeni dokazi o seksualnoj zloupotrebi djeteta, mediji mogu i moraju prijeći tu svetu crtu privatnosti radi zaštite prava djeteta. Pri tome naravno, identitet djeteta -žrtve seksualnog iskorištavanja mora ostati sakriven od javnosti", smatra dugogodišnja novinarka i potpredsjednica HND-a.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.