Najistaknutije lice, isprva građanske inicijative, a sada udruge "U ime obitelji" koja se upravo transformira u političku stranku ili nezavisnu listu za nadolazeće parlamentarne izbore, Željka Markić, odradila je na televiziji N1 predizborni nastup, u kojem se još jednom pozicionirala kao klerikalna desničarka, na što neupitno ima svako demokratsko pravo.

S obzirom na stanje hrvatske nacije, nema sumnje da Markić ima određenu podršku u društvu koja bi je s ekipom mogla dovesti do Sabora, gdje će – kako UIO i sam sustavno ističe – jedan od prioriteta političkog djelovanja biti ukidanje Zakona o životnom partnerstvu.

Markić, kao osoba koja je odlučila živjeti katoličkim stilom života, iskazuje zavidan elan u želji da zagorča život i obespravi LGBT građane RH, pritom se sustavno služeći manipulacijama i poluistinama. Jedna od najbezobraznijih jest sustavno pozivanje UIO na pravila Venecijanske komisije oko održavanja referenduma, s obzirom da u njima jasno piše da "nacionalna pravila javnog i privatnog financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja moraju biti primijenjena i na referendumske kampanje", te se dodatno ističe kako "kao i u izbornim kampanjama, financiranje mora biti transparentno".

Zna li hrvatska javnost tko je financirao UIO?

Zna li hrvatska javnost tko je zapravo financirao UIO u kampanji za referendum o ustavnoj definiciji braka? Naravno da ne. UIO je transparentan kao i HDZ Ive Sanadera, ali to Markić nikad nije zaustavilo da se u brojnim javnim nastupima poziva na Venecijansku komisiju, čije preporuka i sama itekako krši.

Uostalom, Markić u svojem istupu namjerno ignorira jasno izražen stav Ustavnog suda o tome da "eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života". U prijevodu – rezultat referenduma o ustavnoj definiciji braka nema nikakve veze niti smije utjecati na životno partnerstvo istospolnih osoba i prava njihovih obitelji.

Koliko god stavovi i djelovanje Željke Markić bili iritantni za progresivni dio hrvatskog društva, nikad ne treba zaboraviti da je HDZ uvijek bio i ostao najveća prepreka u stvaranju suvremene, demokratske i pravedne Republike Hrvatske

Markić, naravno, ne smatra da su istospolni parovi obitelji, ali to smatraju i RH i Europski sud za ljudska prava, koji je u predmetu Schalk i Kopf presudio da se stabilna istospolna veza mora tretirati kao "obiteljski život", zbog čega istu formulaciju koristi i Ustavni sud.

Tako je i izjava Željke Markić o tome da je Zakon o životnom partnerstvu nedemokratski još jedna standardna manipulacija iz kuhinje klerikalne UIO, što ne znači da neće pasti na plodno tlo. Kako bi se demistificirala borba dobrostojeće gospođe koja je odlučila svoj katoličko-konzervativni stil života nametnuti svim građankama i građanima u RH, treba razmotriti kako bi doista u praksi izgledalo moguće ukidanje ili čerupanje Zakona o životnom partnerstvu.

UIO je glasna zunzara, a HDZ jato stršljenova hrvatske političke scene

S obzirom da je Zakon o životnom partnerstvu organski, za njegovo mijenjanje ili ukidanje bi trebala u Saboru glasati kvalificirana većina, što znači da bi oporba mogla napuštanjem sabornice rušiti kvorum i poprilično otežati taj proces. Ali, da bi se uopće došlo do glasanja o ukidanju ili derogiranju životnog partnerstva, potrebno je da se u Saboru stvori vladajuća većina koju bi predvodio HDZ Tomislava Karamarka, koji bi još onda trebao biti spreman upustiti se u takvu političku avanturu.

Zna li hrvatska javnost tko je zapravo financirao UIO u kampanji za referendum o ustavnoj definiciji braka? Naravno da ne. UIO je transparentan kao i HDZ Ive Sanadera

To bi bilo moguće ako bi HDZ-ovoj koaliciji nedostajalo mandata za saborsku većinu pa bi morali koalirati s ekipom Željke Markić, koji bi, naravno, trebala uopće ući u Sabor. U toj hipotetskoj situaciji bi Markić mogla ucijeniti Karamarka i insistirati da će HDZ imati saborsku podršku UIO ako uništi životno partnerstvo i obiteljski život istospolnih parova u RH, što ipak nije nemoguće ako se uzme u obzir koliko HDZ obožava vlast i koliko prezire LGBT građane RH.

Hrvatska bi nesumnjivo završila na europskom stupu srama, što bi vjerojatno najviše obradovalo Markićkinog političkog uzora, mađarskoga premijera Viktora Orbana, jer Mađarska više ne bi sa svojom "neliberalnom demokracijom" i žuđenom smrtnom kaznom bila crna ovca EU

Kao što je Markić rekla, ne zna se je li HDZ spreman povući Zakon o životnom partnerstvu, što znači da to HDZ treba pitati jer se oni o tome itekako trebaju očitovati javno i jasno do parlamentarnih izbora. Naravno, riječ je o HDZ-u pa ne treba isključiti ni mogućnost da HDZ prije izbora kaže jedno a poslije učini posve drugo. Jer, koliko god stavovi i djelovanje Željke Markić bili iritantni za progresivni dio hrvatskog društva, nikad ne treba zaboraviti da je HDZ uvijek bio i ostao najveća prepreka u stvaranju suvremene, demokratske i pravedne Republike Hrvatske. Iako je UIO poput glasne zunzare, HDZ je i dalje jato stršljenova hrvatske političke scene. Zna se od čijega se uboda umire.

Hrvatska bi nesumnjivo završila na europskom stupu srama

U svakom slučaju, ako bi se HDZ iz ovih ili onih razloga odlučio sa svojom potencijalnom saborskom većinom ukidati životno partnerstvo, Karamarkova vlada bi time došla i u sukob s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović, koja je izjavila da je životno partnerstvo "dobro rješenje" i da zakon "ne bi mijenjala". Nema sumnje i da bi se pobunile i LGBT udruge, kao i da bi svjetski mediji izvještavali o Hrvatskoj kao državi koja ukida prethodno izglasana prava istospolnih parova.

Bila bi to ogromna blamaža RH u Europskoj uniji i šire, što možda nije u stanju shvatiti Karamarko (dok Markić uopće nije ni briga), ali bi to zasigurno znali ljudi poput eurozastupnika Andreja Plenkovića i međunarodnog tajnika stranke Mire Kovača. Bilo bi jako zabavno gledati ako bi spomenuti podržali ili odšutjeli ukidanje Zakona o životnom partnerstvu od strane svoje stranke, jer bi time i njihove potencijalno velike europske karijere bile zauvijek gotove.

Izjave Željke Markić su posve prihvatljive unutar demokratskog političkog diskursa, što ne umanje njihovu manipulativnost, homofobno omalovažavanje LGBT građana i opusdeijevski zelotizam

Ali i da unatoč svemu tome – Ustavnom sudu RH, Europskom sudu za ljudska prava, stavu predsjednice RH itd. – HDZ potaknut Željkom Markić ukine ili raskupusa Zakon o životnom partnerstvu, priči definitivno ne bi bio kraj. Uslijedile bi razne tužbe i domaćim i europskim sudovima, koje bi RH najvjerojatnije spektakularno izgubila, čime bi dodatno bio narušen međunarodni imidž Hrvatske, o odštetama da ne govorimo. Na Europskom sudu pravde bi se pak tužilo RH jer krši Povelju o temeljnim pravima Europske unije. Hrvatska bi nesumnjivo završila na europskom stupu srama, što bi vjerojatno najviše obradovalo Markićkinog političkog uzora, mađarskoga premijera Viktora Orbana, jer Mađarska više ne bi sa svojom "neliberalnom demokracijom" i žuđenom smrtnom kaznom bila crna ovca EU. Bila bi to Hrvatska iz fantazija klerikalne desnice.

Hrvatska javnost dosad nije vidjela ljutite pedere

Hajdemo pretpostaviti da Markić i Karamarko ne bi bili dovoljno ludi ili glupi da idu poništavati nastala partnerstva, već ukinu zakon pro futuro. Show! Što je s pravima koje su sklopljena partnerstva stekla po ukinutom zakonu kao što je npr. najam stana ili priznate porezne olakšice, a da ne govorimo o roditeljskoj ili partnerskoj skrbi? Hoće li ih država šutnuti istospolni par iz zajednički unajmljenog stana, hoće li parovima koji su sklopili životno partnerstvo oduzeti poreznu olakšicu? To bi bio vrišteći primjer pravne nesigurnosti, što valjda znaju i stručno potkovane pobočnice Željke Markić, profesorice Pravnog fakulteta Dubravka Hrabar i Aleksandra Korać-Graovac.

U svakom slučaju, ako bi se HDZ iz ovih ili onih razloga odlučio sa svojom potencijalnom saborskom većinom ukidati životno partnerstvo, Karamarkova vlada bi time došla i u sukob s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović

U svemu tome naravno ne treba zaboraviti ni na hrvatsku LGBT zajednicu, koja bi se zasigurno probudila iz svojeg perpetualnog poluzimskog sna i angažirala da obrani životno partnerstvo svim demokratskim sredstvima. Osobno se najviše radujem tome da me policija (trebala bi najmanje četiri policajca!) odvlači u maricu dok blokiram svojim tijelom ulaz u Sabor na dan glasanja o ukidanju životnom partnerstvu, jer sam uvijek smatrao da je crna mrlja moje aktivističke "karijere" što nisam nikad uhićen zbog građanskog neposluha.

Hrvatska javnost je tijekom godina vidjela uplašene pedere, ustrajne pedere, ponekad i sretne pedere, ali dosad još nije vidjela ljutite pedere. Ako bi se išlo ukidati životno partnerstvo, vidjela bi i to. Sigurno ne bismo bez žestoke političke borbe dopustili da se zbog klerikalnih desničara tako siluju istospolne obitelji i da im se ukidaju stečena prava. Pa znaju i pederi razapeti šator, pritom još i sve u skladu sa zakonom! (Možda bi se prosvjedima pridružili i neki od onih koji su sklopili životna partnerstva?)

UIO nisu ni svemoćni niti nepobjedivi

Izjave Željke Markić iz kojih se dade zaključiti kako je jedan od njezinih političkih ciljeva uništavanje životnog partnerstva nisu "zastrašujuće, nedemokratske i protuustavne", kako su komentirali iz Zagreb Pridea.

Te izjave su posve prihvatljive unutar demokratskog političkog diskursa, što ne umanje njihovu manipulativnost, homofobno omalovažavanje LGBT građana (Markić po vlastitom priznanju nema problema totalno obespraviti tri posto građana RH!) i opusdeijevski zelotizam. Nema razloga biti zastrašen Željkom Markić! Dapače, ako se ičega treba plašiti, onda je to paralizirajući strah od Markić i ekipe, jer UIO nisu ni svemoćni niti nepobjedivi. Izražavanje zastrašenosti izjavama Markić samo pokazuje nesposobnost da joj se odgovarajuće suprotstavi. Zastrašujuće je zapravo ako su u aktivizmu ostali samo oni kojima je Markić zastrašujuća, jer to najviše svjedoči o kapacitetima i dosezima takvog aktivizma, dok o Markić ne govori baš ništa.

Hrvatska javnost je tijekom godina vidjela uplašene pedere, ustrajne pedere, ponekad i sretne pedere, ali dosad još nije vidjela ljutite pedere. Ako bi se išlo ukidati životno partnerstvo, vidjela bi i to

Hladna i racionalna analiza upućuje na to da su male šanse kako će se Markić naći u poziciji parlamentarne moći koja bi joj omogućila da poništi Zakon o životnom partnerstvu. No čak i da se ta homofobna ludost dogodi, i da se doista krene u ukidanje zakona, LGBT građanima i našim brojnim podržavateljima ostaju razne demokratske mogućnosti da to spriječimo. Povrh toga, čak i da se doista u nekom kolektivnom napadu klerikalno-homofobne psihoze zakon ukine, ostaje sudski put da se izbori pravda za istospolne obitelji u RH.

Ukratko, životno će partnerstvo biti ukinuto samo ako mi, hrvatska LGBT zajednica, to dozvolimo svojom zastrašenošću, izostankom angažmana i lošom politikom. Nema to u osnovi nikakve suštinske veze sa Željkom Markić, kojoj treba poručiti: "Slobodno pokušajte!".

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.