Biti Rom ili Romkinja u Hrvatskoj nije nimalo jednostavno – može vam se dogoditi da dobijete otkaz, a kredit u banci tek kad promijenite prezime. Zaposlite li se kojim slučajem kao sezonski radnik/radnica, poslodavac će vas "pospremiti" daleko od očiju turista, a ako vam hitna medicinska pomoć ne želi doći jer živite u romskom naselju, možda će vam savjetovati da se u bolnicu, nemate li automobil – dovezete na tačkama.

O svemu tome, kao i o položaju Roma u Hrvatskoj općenito, razgovarale smo s Davidom D. Orlovićem, jednim od osnivača i izvršnim direktorom Romskog nacionalnog vijeća, osnovanog prije pet godina na Svjetski dan Roma koji se obilježava 8. travnja.

Kakav je bio položaj Roma u Hrvatskoj kroz povijest?
– Položaj Roma kroz povijest bio je težak. Najteže razdoblje Romske povijest je genocid koji su nad Romima u Republici Hrvatskoj izvršile ustaše tokom Drugog svjetskog rata. Kad je riječ o položaju Roma u moderno vrijeme, od kraja drugog svjetskog rata i početka procesa individualne i kolektivne zaštite ljudskih i manjinskih prava, položaj Roma na ovom području trebamo gledati u dva razdoblja. Prvo razdoblje je vrijeme jugoslavenskog socijalizma, a drugo počinje osamostaljenjem Republike Hrvatske i tranzicijom iz socijalizma u kapitalizam.

Položaj Roma u vrijeme socijalizma nije dobro istražen ali ono što možemo istaknuti je da je i romska zajednica živjela i djelovala unutar sustava koji je, posebno u prvim desetljećima, tražio potpunu poslušnost svakog pojedinca i zajednice dok je vremenom došlo do određenih pomaka što je rezultiralo i priznanjem statusa narodnosti romskom narodu te stvaranja prvih romskih organizacija i njihovog povezivanja s Romima u drugim zemljama.

Ključni problem je niska obrazovanost Roma

Najpozitivniji dio tog razdoblja za Rome je bio vezan za njihov socioekonomski položaj. Socijalizam je i Romima pružao mogućnosti obrazovanja na svim razinama i mogućnosti zapošljavanja te ravnopravan pristup socijalnim i drugim službama. Dio Roma je to iskoristio, obrazovao se i ostvario pretpostavke za normalan život, ali veliki broj je ostao na marginama društva.

Uspostavom demokratskog sustava počinje nova faza u kojoj, kad je riječ o Romima u Republici Hrvatskoj značajnijih pomaka nema sve do početka 21. stoljeća kad se vrlo polako počinje otvarati tzv. romsko pitanje. Značajan doprinos dao je ulazak Republike Hrvatske u proces Dekade za Rome. U zadnjih desetak godina položaj Roma i njihovo uključivanje predmet je više planova i nacionalnih strategija, a postignuti su i određeni pozitivni pomaci posebno u području obrazovanja. Ali još je dalek put pred nama.

Jesu li Romi danas u Hrvatskoj diskriminirana manjina?
– Ako trebamo ukratko opisati položaj Roma onda je potrebno reći da je položaj Roma još uvijek vrlo težak. Romska zajednica, uz srpsku, prema gotovo svim međunarodnim izvješćima trpi najviše diskriminacije i u najtežem je položaju. Problemi su brojni i često vrlo složeni i zahtijevaju ne samo novac i vrijeme, nego i znanje i političku volju, ali i spremnost pripadnika romske zajednice za promjene.

Na Filozofskom fakultetu nemamo ni jednog studenta Roma iz Hrvatske, ali imamo spomen-ploču prvoborcima i gromoglasne najave tzv. Romskih studija. I to po principu, "uvezimo Rome predavače, uvezimo Rome studente i proglasimo to originalnim hrvatskim proizvodom"

Romsko nacionalno vijeće kao jedna od najaktivnijih organizacija za ostvarivanje i zaštitu prava Roma aktivna ne više različitih područja. Prvi prioritet RNV-a jest obrazovanje. Ako uspijemo postići da je stupanj prosječne obrazovanosti Rome podigne sa sadašnje katastrofalno niske razine to će uz direktne donijeti i veliki broj indirektnih rezultata i pozitivnih posljedica. Obrazovan Rom ima puno veću mogućnost, uz sve teškoće zbog ekonomske krize, dobiti pristojan posao od kojeg obitelj može živjeti. Redovan posao otvara i mogućnosti poboljšanje stambenog standarda, a onda to u kombinaciji s obrazovanjem rezultira i smanjenjem zdravstvenih rizika.

Kroz razne strateške dokumente bar načelno smo pokrenuli procese pozitivne diskriminacije pri zapošljavanju, ali uz otpore provođenju tih politika koje dolaze iz raznih smjerova, kad je riječ o poboljšanju položaja Roma ključni problem je niska obrazovanost. Vlada može sutra raspisati javne natječaje da svako ministarstvo zaposli dva ili tri Roma.

Vladino Povjerenstvo za Rome nije se sastalo dvije godine

No, mi u Hrvatskoj nažalost nemamo ljude koji bi popunili ta mjesta. Ne vjerujem da bi ijedno ministarstvo popunilo kvotu od samo tri visokoobrazovana Roma i to je situacija s kojom se ne susreće ni jedna druga nacionalnih manjina koje organizirano djeluju u Hrvatskoj. U Makedoniji, Srbiji ili Rumunjskoj bi takvu ''romsku kvotu'' sva ministarstva popunila vrlo brzo. Bez drastične promjene u odnosu prema obrazovanju nema značajnije održive promjene položaja Roma u Republici Hrvatskoj.

Kako se država odnosi prema Romima? Je li se situacija popravila u posljednjih nekoliko godina?

– Odgovor je i da i ne. Odgovaram tako zato što s jedne strane u zadnjih desetak godina jest došlo do pozitivnog pomaka, ali istovremeno je vidljivo značajno usporavanje onih procesa koji su pokrenuti i nastavak ignoriranja cijele serije problema koje Romi imaju. Dekada za Rome je pokrenula procese. Država je podigla letvicu samoj sebi donošenjem Nacionalne strategije za uključivanje i Akcijskog plana za njezino provođenje. Pobrojana su tamo razna područja, ciljevi, mjere... tipičan primjer ulaganja puno energije u pisanje planova, a vrlo malo u njihovo provođenje.

I gdje smo sad? Vlada je dopustila da trogodišnji Akcijski plan za provođenje Strategije istekne 2015. godine i do danas još nije donesen novi. Vladino Povjerenstvo za Rome nije se sastalo dvije godine.

Godinama se troše značajna sredstva za tzv. Svjetski dan romskog jezika, dodjeljuju se priznanja svima i svakomu, ali ti vrli borci za romski jezik nisu učinili ništa da se bar u nekoliko škola organizira nastava na romskom jeziku prema modelima koje druge manjine već dugo koriste

A da kao država nismo potpuno iskreni u svojim Strategijom najavljenim namjerama bilo je vidljivo i iz činjenice da se Strategija donosila bez prethodnog prikupljanja dovoljnog broja podataka koji bi nam rekli kakvo je točno stanje romske zajednice u području obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja, socijalnog položaja, zdravlja i drugim područjima. I ovo malo podataka koje kroz sustav dobivamo postaju upitni kada dobijemo informacije kako se do njih dolazi. Kako možemo kvalitetno pratiti procese obrazovanja ako nemamo jasnu sliku o tome koliko se romske djece trenutačno školuje? Koliko romske djece čeka na predškolu u pojedinim mjestima? Sve su to pitanja bez konkretnog odgovora.

"Uvezimo Rome i proglasimo to originalnim hrvatskim proizvodom"

Godinama se troše značajna sredstva za tzv. Svjetski dan romskog jezika, dodjeljuju se priznanja svima i svakomu, ali ti vrli borci za romski jezik nisu učinili ništa da se bar u nekoliko škola organizira nastava na romskom jeziku prema modelima koje druge manjine već dugo koriste.

Na Filozofskom fakultetu nemamo ni jednog studenta Roma iz Hrvatske, ali imamo spomen-ploču prvoborcima i gromoglasne najave tzv. Romskih studija. I to po principu, "uvezimo Rome predavače, uvezimo Rome studente i proglasimo to originalnim hrvatskim proizvodom". Poseban je problem ignoriranje činjenice da dvije trećine Roma u Hrvatskoj ne govore romski jezik (romani chib) već govore rumunjsko-bajaški.

U jednom slučaju u Međimurju, prema svjedočenju predsjednika lokalnog romskog vijeća, dispečer je poručio da obitelj sama doveze bolesnu Romkinju do bolnice. Kad mu je rečeno da zbog Zakona o socijalnoj pomoći ne posjeduju automobil, uputio ih je da bolesnicu dovezu u tačkama

Znate li za primjere diskriminacije Roma ili Romkinja u školskom sustavu?
– Gotovo svaki romski učenik kojeg okolina prepoznaje kao Roma susreće se s predrasudama i diskriminacijom i primjeri su brojni.

Želim naglasiti jedan specifičan problem Roma učenika srednjih škola: učenici strukovnih škola kao dio obrazovnog procesa moraju provesti neko vrijeme na stručnoj praksi. Često su prepušteni sami sebi u pronalaženju mogućnosti za praksu i predrasude i diskriminacija rezultiraju da mnogi od njih ili ne mogu osigurati mjesto za stručnu praksu ili su tokom prakse izloženi diskriminaciji.

Posebno je alarmantan takav problem u Međimurju. Imamo i primjere iz Baranje u kojoj učenici uglavnom bez većih teškoća prolaze kroz stručnu praksu.

Spominjali ste primjer kad je jedna mlada djevojka dobila otkaz u pekari jer joj je šef saznao da je Romkinja. Koliko ima takvih slučajeva?
Diskriminacija Roma u sferi rada posebno je velik problem. Primjer o kojem sam govorio jedan je od najgorih primjera predrasuda i diskriminacije. Mnogi Romi ne uspijevaju dobiti ni priliku da rade na poslovima koji uključuju kontakt s kupcima ili klijentima. Zbog tamnije boje njihove kože žrtve su rasizma.

Učenici strukovnih škola kao dio obrazovnog procesa moraju provesti neko vrijeme na stručnoj praksi. Često su prepušteni sami sebi u pronalaženju mogućnosti za praksu i predrasude i diskriminacija rezultiraju da mnogi od njih ili ne mogu osigurati mjesto za stručnu praksu

Ovaj slučaj se odnosi na djevojku koja nije od poslodavca, a ni kupaca bila prepoznata kao Romkinja. Radila je u pekari na zadovoljstvo kupaca i vlasnika dok u jednom trenutku kolegici nije u povjerenju rekla da je Romkinja. Kolegica je tu informaciju prenijela vlasniku pekarnice i on je Romkinju odmah otpustio. I pritom govorimo o diskriminaciji koja se dogodila u centru Zagreba.

Poslodavci u turizmu "štite" turiste od Roma

Imamo primjere gdje Romi dobivaju posao u turističkoj industriji preko ljeta, ali vrlo rijetko rade na mjestima direktne interakcije s turistima. Uglavnom sezonu provedu u kuhinji, vešeraju i sl. I tako neki nadobudni šef u turizmu ''štiti'' turiste iz npr. Francuske ili Njemačke od građana Hrvatske drugačije boje kože, koju oni u svojim zemljama iznimno rijetko viđaju.

Diskriminacija često počinje i s prezimenom. U većini krajeva romske obitelji imaju specifična prezimena prema kojima ih drugi prepoznaju. Kombinacija specifičnog prezimena i adrese prebivališta omogućuje poslodavcima da identificiraju Rome u primjerima pisanih aplikacija za posao i vrlo rijetko ih pozivaju i na razgovor. Prilično je poznat i slučaj romske obitelji s karakterističnim prezimenom čiji je zahtjev za kreditiranje odbijen. Kad je ta obitelj promijenila prezime, dobili su kredit bez problema.

Što je s problemima Roma u zdravstvenom sustavu?
– Kad govorimo o zdravstvu, tu problemi počinju sa samim Ministarstvom. Ministarstvo zdravlja već godinama ima status ministarstva s najslabijim rezultatima kad je riječ o poboljšanju položaja Roma. Već je međunarodno poznata rečenica koja najčešće ulazi u sva izvješća o provođenju strateških dokumenata za Rome u Hrvatskoj o tome kako je dobra procijepljenost Roma.

Poseban problem svima nama koji radimo na poboljšanju položaja Roma predstavlja i uporno odbijanje Ministarstva zdravstva da prikuplja podatke o Romima kako bi se temeljem njih planirale mjere za poboljšanje položaja.

Imamo primjere gdje Romi dobivaju posao u turističkoj industriji preko ljeta, ali vrlo rijetko rade na mjestima direktne interakcije s turistima. Uglavnom sezonu provedu u kuhinji, vešeraju i sl. I tako neki nadobudni šef u turizmu ''štiti'' turiste iz npr. Francuske ili Njemačke od građana Hrvatske drugačije boje kože

Kad je riječ o problemima u pojedinim zdravstvenim ustanovama, odnosno s pojedinim liječnicima, i tu nailazimo na povremene informacije o diskriminaciji. Često se pacijenti Romi žale kako se s njima ne postupa na isti način kao prema drugim pacijentima u zdravstvenim ustanovama. Često su zdravstveni djelatnici grublji i osorniji prema njima.

Drugi problem vezan za zdravlje jest siromaštvo velikog broja Roma. Oni kao pacijenti obično nemaju novca za dodatno plaćanje lijekova ili medicinskih pomagala. Imamo pozitivan primjer grada Belog Manastira u kojem gradonačelnik odobrava financijsku pomoć Romima za lijekove ili pomagala u drugim mjestima gdje te pomoći nema obično nema ni pojedinih lijekova ili pomagala za Rome.

Romski kurikulum unutar procesa kurikularne reforme

Od naših aktivista na terenu dobivamo i informacije o primjerima kad hitna medicinska pomoć odbija doći po bolesnika u romska naselja. U jednom slučaju u Međimurju, prema svjedočenju predsjednika lokalnog romskog vijeća, dispečer je poručio da obitelj sama doveze bolesnu Romkinju do bolnice. Kad mu je rečeno da zbog Zakona o socijalnoj pomoći ne posjeduju automobil, uputio ih je da bolesnicu dovezu u tačkama.

Koliko društvo utječe na jednog Roma da počinje diskriminirati sâm sebe?
– Negativan odnos prema Romima dio je romskog iskustva stoljećima. Kao rezultat te sustavne diskriminacije i predrasuda i ranije romsko ime Ciganin dobilo je vremenom negativnu konotaciju. Ta konotacija je bila tako jaka da su predstavnici Roma okupljeni na prvom Svjetskom kongresu u Londonu 1971. godine donijeli odluku o promjeni imena u "Rom". Pojedine zemlje, odnosno jezici nisu prihvatili tu promjenu pa se i sada u više europskih i drugih zemalja koristi riječ "Ciganin" u obliku u kojem ju je pojedini jezik preuzeo.

U većini krajeva romske obitelji imaju specifična prezimena prema kojima ih drugi prepoznaju. Kombinacija specifičnog prezimena i adrese prebivališta omogućuje poslodavcima da identificiraju Rome u primjerima pisanih aplikacija za posao i vrlo rijetko ih pozivaju i na razgovor

U Makedoniji, na primjer, došlo je do odvajanja dijela pripadnika romske zajednice koji su sami sebe proglasili Egipćanima. Značajan broj Roma s Kosova sebe definiraju pojmom "Aškalija". U novije vrijeme dolazi do integracije te zajednice u opću romsku zajednicu, ali ne u potpunosti. Sve to pokazuje da nije lako u društvu kao što je naše nositi romsko ime. Dio Roma odustaje u potpunosti od svog identiteta i izjašnjava se Hrvatima ili na druge načine. Naravno, to je pravo svake osobe, ali nas zabrinjava kada do korištenja tog prava dolazi zbog potrebe pojedinih Roma zaštite sebe i svoje obitelji od predrasuda i diskriminacije. Djelomično u tom kontekstu treba promatrati i različite izbore imena za novorođenu djecu u pojedinim romskim obiteljima.

Mislite li da se danas treba govoriti o Romima i o romskoj kulturi u školama? Što je potrebno poduzeti?
– Da, neobično je važno da dopunimo kurikulum za sve učenike u hrvatskim školama na način da on pozitivno govori o nacionalnim manjinama. RNV zagovara te promjene i naši predstavnici bili su aktivni sudionici radne skupine za romski kurikulum unutar procesa kurikularne reforme koji se provodio. Nadamo se i želimo da se taj proces nastavi i da rezultira značajnim promjenama. Iznimno je važno da predrasude i diskriminaciju zaustavljano već u učeničkoj dobi.

Najveći broj odraslih Roma nije obrazovan

Da utječemo na sliku koju o Romima imaju ona djeca koja najčešće nemaju ni jednog Roma u blizini, ali i na onu djeca koja žive u sredinama u kojima u značajnom broju živi i romska nacionalna manjina. Romski doprinos svijetu glazbe sigurno jest nešto o čemu svi trebamo znati. Posebno važna tema čije uključivanje u kurikulum u RNV-u zagovaramo je uključivanje u povijesne udžbenike informacija o Porajmosu – genocidu koji je proveden nad romskim narodom. Sada o tome ima iznimno malo podataka.

Sustavni plan obrazovanja odraslih Roma nasušna je potreba

Učeći sve mlade o strašnom stradanju koju su doživjeli romski i drugi stradalnički narodi u tzv. NDH naš je dug i prema ustaškim žrtvama i prema budućim generacijama. Kad prvenstveno mladi ljudi, ali i drugi budu znali kroz kako strašna stradanja je romski narod prošao u Drugom svjetskom ratu to će utjecati na jačanje senzibiliteta prema Romima.

Koji su budući ciljevi djelovanja Romskog nacionalnog vijeća?
– RNV je široko definirana romska i proromska organizacija civilnog društva koju su osnovali Romi i neromi kako bi zajedničkim naporima djelovali na poboljšanju položaja Roma. Naši ciljevi definirani su Strateškim planom i ima ih dosta. Prioritet nam je pitanje obrazovanja. I pri tom držimo ključnim fokusiranje na predškolsko obrazovanje romske djece koje bi ih pripremilo da iz relativno sličnog položaja krenu u prvi razred osnovne škole.

Drugi korak jest postići da sva romska djeca ne samo upišu već i završe osnovnu školu i da pri tom steknu podjednaku razinu znanja i sposobnosti u odnosu na drugu djecu. Ukoliko ostvarimo ta dva cilja onda će uslijediti i bitno povećanje broja Roma srednjoškolaca i studenata, a na državi će biti da proaktivnim mjerama taj proces potiče i podržava. Obrazovanje odraslih drugi je dio naših aktivnosti u području obrazovanja. Najveći broj odraslih Roma nije obrazovan i sustavni plan obrazovanja odraslih Roma nasušna je potreba.

Često se pacijenti Romi žale kako se s njima ne postupa na isti način kao prema drugim pacijentima u zdravstvenim ustanovama. Često su zdravstveni djelatnici grublji i osorniji prema njima. Problem vezan za  zdravlje jest i siromaštvo velikog broja Roma. Oni kao pacijenti obično nemaju novca za dodatno plaćanje lijekova ili medicinskih pomagala

Uz obrazovanje, naši su ciljevi usmjereni i na druga područja od kojih bih posebno izdvojio informiranje. U cilju poboljšanja informiranosti Roma ali i neroma o položaju i perspektivama Roma već drugi godinu uređujemo portal www.romi.hr. Dobili smo vrlo dobre ocjene za rad na tom području. Čuvanje sjećanja na žrtve Porajmosa jedan je od naših stalnih ciljeva.

Naravno imamo aktivnosti i projekte s ciljem poboljšanja položaja Roma i u drugim područjima, ali o tome će biti prilike da govorimo neki drugi put. Vama zahvaljujem na iskazanom interesu za probleme Roma i rad RNV-a.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.