Ozbiljnije proučavanje ženske ejakulacije počelo je tek nedavno.

U umjetničkim djelima nekih drevnih kultura opisano je nešto što bi moglo biti nalik ženskoj ejakulaciji, no unatoč nekim povijesnim dokazima o tome, medicina je donedavno taj "fenomen" pripisivala slaboj kontroli mjehura ili inkontinenciji (Kinsey, 1953; Masters i Johnson, 1988; Bohlen, 1982; Kaplan, 1983; Golberg i dr. 1983, Alzate, 1985, itd.).

Otkriće
Teoriju o ženskoj ejakulaciji prvi je iznio Dr Grafenberg, 1950. Njegova otkrića nisu priznata dok suvremeniji stručnjaci nisu priznali da žene tijekom seksualnog odnosa ispuštaju tekućinu koja se razlikuje od uobičajene vaginalne vlažnosti (Grafenberg, 1950; Sevely i Bennet, 1978; Belzer i dr., 1981; Perry i Whipple, 1981; Addiego i dr., 1981; Sensabaugh i Kahane, 1982; Belzer i dr., 1984; Zaviavic i dr., 1984; Stifter, 1987; itd.).
Zahvaljujući ovoj posljednjoj grupi, prisutnost određenih kiselih fosfataza i fruktoza, elemenata koji se obično nalaze u muškom ejakulatu, čini se dokazanom u slučaju navodne ženske ejakulacije.

 
Statistike
Kako god, čini se da se znanstvenici koji podržavaju teoriju o ženskoj ejakulaciji slažu kako se to zapravo događa vrlo malom postotku žena: 10% - Whipple and Perry (1981), 14 % - Bullough i dr. (1984), 40% - Darling, Davidson i Conway Welch (1990) te 6% - Kratochvil (1994).
Danas, uz sve više spoznaja o ženskoj ejakulaciji, znanstvenici vjeruju kako je preko 40% žena doživjelo ejakulaciju ili su je sposobne doživjeti. Za žene kojima se to događalo bila je to potpuna zagonetka.

Vrste orgazma
Danas znamo kako žena može doživjeti dvije vrste orgazma: klitoralni, do kojeg dolazi izravnim podražavanjem klitorisa i vaginalni, kao posljedica stimulacije G-točke. Do ženske ejakulacije najčešće dolazi prilikom vaginalnog orgazma. G-točka se nalazi približno 7-8 cm u unutrašnjosti vagine i sastoji se od tkiva sličnog tkivu prostate u muškaraca. Premda je "ženska ejakulacija" uobičajeni naziv, možda je ne bismo trebali nazivati "ejakulacijom".
Neke žene taj doživljaj opisuju kao iznenadni izljev ili štrcanje tekućine, druge kažu da im se to događa uz manji napor a neke su to nazvale "kapanjem". Količine tekućine variraju - od nekoliko kapi pa do količine kojom bi se mogla napuniti šalica. Priče o obilnim ženskim ejakulacijama možda su malo pretjerane, no nema sumnje da neke žene ejakuliraju doista snažno i obilno. Znanstvenici se slažu da se ženska ejakulacija događa u mokraćnoj cijevi, a ne u vagini. Spomenuli smo kako G-točka okružuje mokraćnu cijev te da je po sastavu vrlo slična prostati. Znanstvenici kažu kako se ejakulat stvara u parauretralnom tkivu.
Shodno tome, kategoriziranje G-točke kao ženske prostate nije tako daleko od istine!

Tekućina
Sam ejakulat je iznenađujuće sličan muškom ejakulatu. To je tekućina koja, kod muškaraca, "prenosi" spermu i zajedno čine muški ejakulat, odnosno sjeme. Postoji određena suglasnost oko ženskog ejakulata. Tekućina vrlo slična onoj koju stvara prostata definitivno je zamijećena u ženskom ejakulatu, no često se nalazi i značajna količina druge tekućine - iz mjehura ili mokraćnog kanala.
čini se kako se količina ejakulata razlikuje od žene do žene, a nakon ponovljenih ispitivanja jedno je sigurno - to definitivno nije urin.