Amerikanke Jennifer Snyder i Linda Borchew na prvi su pogled posve različite. Jedna je Židovka odrasla u predgrađu Chicaga, a druga je odgojena kao prezbiterijanka u malome mjestu u središnjem Illinoisu.

Davne 1997. godine bile su studentice koje je vezala strast prema softballu. Deset godina kasnije vjenčale su se u Kanadi, na slapovima Nijagare. Ipak, njihov miran obiteljski život pretvorio se u noćnu moru.

Trebalo im je pet godina i 50 tisuća dolara da ostvare svoj san o roditeljstvu, a prije mjesec dana postale su majke. "Nismo imale pojma u što se upuštamo", kažu te 37-godišnjakinje koje su svoju poučnu priču ispripovijedale za Chicago Tribune.

Iako je rastući trend gej parova koji žele imati, i imaju, djecu, začet još prije trideset godina, oni su i dan-danas suočeni s istim izazovima, bilo da je riječ o posvajanju ili umjetnoj oplodnji.

Obitelj koja nikamo ne pripada i kojoj nitko ne želi pomoći

"Ako zasnujete obitelj koja se ne uklapa u tradicionalne obrasce, naići ćete na prepreke za koje niste ni znali da postoje", kaže Jill Metz, odvjetnica specijalizirana za problematiku LGBT populacije. "To je škakljiva situacija u kojoj se neprestano pojavljuju novi problemi."

Jennifer i Linda odmah su znale da će im trebati puno novca kako bi dobile bebu. Ali tad nisu shvaćale da će im trebati i puno strpljenja.

Prvo su se mučile pronaći liječnika koji bi bio voljan napraviti umjetnu oplodnju, jer dobar dio njih, kažu, naprosto ne voli raditi s lezbijkama i gejevima. A onda su napokon pronašle jednu kliniku u kojoj je Lindino jajašce oplođeno spermom darivatelja i umetnuto u nju.

"Lindin genetski materijal je puno bolji od mojega, kao i njezino tjelesno stanje", objasnila je Jennifer.

Svih 11 ciklusa in vitro oplodnje bilo je bezuspješno. Prepreka s kojom su se u toj fazi suočile bila je gora od one kad im je trebao samo ginekolog. Počele su razmišljati o posvajanju, ali tu su im šanse bile još manje. Kina je zalupila vrata neudanim ženama, a katoličke ustanove koje brinu o napuštenoj djeci nisu htjele ni čuti za lezbijski par. Čak ni liberalne agencije za posvajanje nisu mogle uliti nadu, osim ako par nije bio spreman uzeti starije dijete ili pak za ono s posebnim potrebama.

Sretan svršetak s birokratskim zaprekama

Na koncu su otišle u Institut za reproduktivnu medicinu, poznat po liječenju neplodnosti. U Lindu je umetnut smrznuti embrij. I opet se nije dogodilo ništa. Tad im je liječnica predložila da Jennifer pokuša iznijeti trudnoću.

Napokon, u srpnju prošle godine, ultrazvuk je pokazao novi život. "Obje smo počele plakati", kaže Jennifer. Nakon što je euforija splasnula, morale su se suočiti s novim problemom. Pošto je jajašce bilo Lindino, Jennifer je mogla biti upisana samo kao surogat-majka, iako je iznijela trudnoću.

Za razliku od heteroseksualnih parova u istoj situaciji, morale su unajmiti odvjetnika. Tražile su da Jennifer dobije status biološke majke, a da Linda bude posvojiteljica. Još čekaju odluku suda.

Dagan Reid na svijet je došao 20. veljače, nakon što je njegova majka 32 sata imala trudove. Rođen je carskim rezom. Dobio je Lindino prezime. Ne samo zato što u obitelji Borchew nema muških potomaka, pa bi se to prezime moglo ugasiti, nego i zato što je Jennifer željela da nitko nikad ne dovodi u pitanje Lindinu majčinsku ulogu.

"Kada držimo našeg sina u naručju, znamo da se isplatilo sve kroz što smo morale proći", kažu. "Sad nas čeka puno radosti".