Je li zabrana darivanja krvi za homoseksualce diskriminirajuća ili opravdana, pitanje je oko kojeg se, ne samo u Hrvatskoj, već dugo lome koplja. I dok ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, prim.dr.sc. Irena Jukić objašnjava kako nije riječ o diskriminaciji jer ne odbijaju homoseksualce zbog njihove spolne orijentacije, već zbog faktora rizičnosti zaraze u toj skupini, koordinator Centra za prava seksualnih i rodnih manjina Iskorak, Zoran Dominković, smatra suprotno.

Razloge za to obrazložio je u razgovoru za crol.hr.

Homoseksualci ne mogu darivati krv, a kao razlog se navodi veća zastupljenost virusa HIV-a među homoseksualcima. Smatrate li to diskriminacijom, i ako da, možete li obrazložiti zašto?
– Ovo smatramo diskriminacijom. Istina je da su muškarci koji imaju odnose s muškarcima (MSM*) najviše pogođeni HIV-om u Hrvatskoj. Iako je učestalost HIV infekcije i nekih drugih krvlju prenosivih bolesti među njima veća nego u općoj populaciji, zabrana darivanja krvi za MSM osobe je diskriminirajuća jer je samo dio MSM osoba pod povećanim rizikom. Primjerice, pod niskim rizikom su muškarci koji su u višegodišnjim monogamnim vezama ili koji apstiniraju, a koji su se testirali na HIV. Zabranom darivanja svima ne poštuje se načelo proporcionalnosti, jer postoje manje ograničavajuće metode za zaštitu primatelja krvi, primjerice putem kvalitetnijeg intervjua kojim se kompenzira dijagnostički prozor HIV testova. Trenutačna zabrana je izrazito diskriminirajuća i stigmatizirajuća.

(*MSM su muškarci koji se najčešće identificiraju kao homoseksualne/gej ili biseksualne osobe, no dio ih se identificira kao heteroseksualci.)

Osim homoseksualcima, darivanje krvi je zabranjeno prostitutkama, korisnicima seksualnih usluga, kao i ovisnicima, iz istog razloga izloženosti povećanom riziku zaraze HIV-om. Ima li argument o većem riziku od zaraze uporište?
– Navedene populacije su pod povećanim rizikom da imaju krvlju prenosive infekcije. Današnje zabrane su nastale u vrijeme kad nije bilo učinkovitih testova, a zadržane su zbog visoke razine stigme. Današnji testovi koji se koriste u transfuzijskoj medicini mogu otkriti virus 7-21 dan nakon zaraze. Ovaj period se može pokriti kvalitetnijim intervjuom prije samog darivanja, ili privremenom odgodom s pozivom da osoba dođe ponovno na testiranje nakon prolaska dijagnostičkog prozora.

Poznajete li praksu u svijetu, odnosno postoje li zemlje u kojima takve zabrane nema?
– Situacija varira od zemlje do zemlje. Neke europske zemlje nemaju zabranu za MSM, primjerice Italija, Španjolska, Portugal, Latvija i Poljska. Dio zemalja imaju jednogodišnju odgodu, poput Velike Britanije, dok neke zemlje imaju trajnu zabranu.
Zemlje koje nemaju zabranu, na različite načine rješavaju provjeru mogućeg rizika. Primjerice, u Italiji sve osobe koje su imale nove seksualne partnere imaju privremenu odgodu darivanja krvi od četiri mjeseca, dok dio osoba bez obzira na spol njihovih partnera imaju trajnu zabranu.

Poslali smo prijedlog provođenja inspekcijskog nadzora nad HZTM-om, jer se ne pridržavaju trenutno aktualnog pravilnika. Koliko nam je poznato, Ministarstvo zdravlja do danas još nije ništa poduzelo

Postupaju li sve bolnice u Hrvatskoj isto, odnosno postoje li bolnice gdje ta zabrana ne vrijedi?
– Po našim saznanjima. praksa varira u Hrvatskoj. Naši volonteri su nam poslali upitnike iz njihovih gradova, neki odstupaju od trenutno zakonskog propisanog obrasca za darivatelje krvi koji ne zabranjuje MSM osobama da daruju krv. Nismo sustavno prikupili obrasce, no čini se da u Zagrebu koriste drugačiji obrazac koji zabranjuje MSM darivanje krvi, dok u drugim gradovima poput Dubrovnika koriste zakonom propisan koji nema zabranu za MSM.

HRVATSKA IMA JEDNU OD NAJNIŽIH STOPA NOVIH INFEKCIJA U EUROPI

Na snagu je stupio novi pravilnik o darivanju krvi. Što je izmijenjeno u odnosu na stari, odnosno je li odredba o zabrani krvi homoseksualcima i dalje na snazi?
– Trenutačno je na snazi pravilnik o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke (NN, br. 79/2007) s izmjenama (NN, br. 80/2013). Pravilnik je usklađen s Europskom direktivom i ne zabranjuje darivanje krvi svim MSM osobama. Postavljena je šira i kvalitetnija definicija seksualnog rizika: "osobe koje njihovo seksualno ponašanje dovodi u visoki rizik dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenositi krvlju ", kao što je definirano i u navedenim primjerima europskih zemalja gdje nema trajne zabrane za MSM. Za usporedbu, ranija definicija je bila: "osobe s homoseksualnim ponašanjem " (NN, br. 127/97). Aktualna definicija ostavlja mogućnost da dio MSM osoba može darivati krv, no istovremeno bolje štiti primatelje krvi i krvnih pripravaka.

U anketi provedenoj na gay.hr-u, u kojoj je sudjelovalo 177 osoba, 31% se izjasnilo da daruje krv, a dodatnih 47% je reklo da ne daruju, no da bi željeli darivati. Radi se o pristranom uzorku – stvarni udio je sigurno manji, no i drugi podaci ukazuju da dio njih svejedno daruje krv

Kako komentirate nedavnu presudu Europskog suda o opravdanosti zabrane darivanja krvi za homoseksualce?
– Europski sud za ljudska prava postavio je jednu drugačiju dimenziju darivanja krvi, prikazavši je kao ljudsko pravo koje se mora štiti od diskriminacije i potpada pod test proporcionalnosti. Iznimno je važna točka 67. presude koje opisuje da trajna zabrana darivanja krvi za MSM ne poštuje načelo proporcionalnosti ako postoje učinkovite manje ograničavajuće metode, primjerice upitnik i osobni intervju tijekom kojeg se mogu postaviti ciljana pitanja o vremenu od zadnjeg odnosa, stabilnosti trenutne veze i slično te tako omogućuje procjenu mogućnosti lažno negativnog testa zbog "dijagnostičkog prozora". Ovakva presuda ostavlja na zemljama da same procijene epidemiološku situaciju i znanstvene dokaze.

U Zavodu za transfuzijsku medicinu kažu da među zaraženima HIV-om čak 60 posto čine homoseksualci. Kako komentirate taj podatak?
– Kad se osobama dijagnosticira HIV infekcija, s njima se razgovara kako bi se odredio najvjerojatniji put prijenosa. Po podacima sa zaključno 2014. godinom, 59,1% infekcija je bilo spolnim prijenosom s muškarca na muškarca. Ovaj udio je možda i veći. Naime, u prošlosti je manji broj bio spreman reći pravi način prijenosa zbog veće stigme u društvu. Prošle godine, 87% novozaraženih su bili MSM. Ovi podaci ukazuju da se preventivne aktivnosti moraju usmjeriti na MSM, stoga Iskorak u suradnji sa zdravstvenim institucijama provodi nacionalni program prevencije.

Pod niskim rizikom su muškarci koji su u višegodišnjim monogamnim vezama ili koji apstiniraju, a koji su se testirali na HIV. Zabranom darivanja svima ne poštuje se načelo proporcionalnosti, jer postoje manje ograničavajuće metode za zaštitu primatelja krvi

Međutim, ove podatke treba promatrati u kontekstu darivanja krvi. Znamo da se MSM osobe češće testiraju na HIV, tako da će prije znati svoj HIV status i neće darivati krv. Također, iznimno su važne apsolutne brojke, jer Hrvatska ima jednu od najnižih stopa novih infekcija u Europi. Od 1985. do 2014. ukupno je dijagnosticirano 1208 osoba, od kojih je 212 umrlo. Činjenica je da je velika većina MSM osoba u Hrvatskoj HIV negativna i velik broj njih nisu pod rizikom od infekcije zbog svog seksualnog ponašanja.

STIGMA NA RADNIM MJESTIMA

Uputili ste prosvjedni dopis HZTM-u, a Ministarstvu zdravlja poslali prijedlog za inspekcijski nadzor nad radom Zavoda. Je li nešto poduzeto?
– Poslali smo prijedlog provođenja inspekcijskog nadzora nad HZTM-om, jer se ne pridržavaju trenutno aktualnog pravilnika. Koliko nam je poznato, Ministarstvo zdravlja do danas još nije ništa poduzelo. Održali smo sastanak s HZTM-om koji su nam na raspolaganju za daljnje razgovore te smo se dogovorili da ćemo u nadolazeće istraživanje među MSM osobama dodati pitanja kojima ćemo bolje odrediti rizike za darivanje krvi u cilju pronalaska boljeg modaliteta procjene rizika za darivanje.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić izjavila je da bi odredba o zabrani darivanja krvi za homoseksualce bila diskriminirajuća kad bi se radilo o stajalištu neutemeljenom na znanstvenim dokazima i pokazateljima, te da će u tom slučaju tražiti od Zavoda izmjenu ovakve diskriminirajuće zdravstvene prakse. Što kažu znanstveni dokazi?
– Nedavno objavljeni znanstveni pregled radova govori da ne postoji znanstveni konsenzus na ovu temu. Dio istraživanja, bazirano primjerice na matematičkom modeliranju iz Velike Britanije, ukazuje da bi došlo do povećanog broja prijenosa HIV-a na primatelje darovane krvi kada bi se ukinula zabrana za MSM, zbog čega su se u VB odlučili na jednogodišnju odgodu. Dok su primjerice u Italiji koja je maknula zabranu za MSM pokazali u usporedbi situacije prije i poslije skidanja doživotne zabrane za MSM da nema značajne promjene niti porasta u broju prijenosa HIV-a na primatelje darovane krvi.

Iznimno su važne apsolutne brojke, jer Hrvatska ima jednu od najnižih stopa novih infekcija u Europi. Od 1985. do 2014. ukupno je dijagnosticirano 1208 osoba, od kojih je 212 umrlo. Činjenica je da je velika većina MSM osoba u Hrvatskoj HIV negativna i velik broj njih nisu pod rizikom od infekcije zbog svog seksualnog ponašanja

Muškarci koji su imali odnose s drugim muškarcima, ali svojim seksualnim ponašanjem ipak nisu u skupini osoba s povećanim rizikom od zaraze HIV-om, izloženi su diskriminaciji, ali i stigmatiziranju, primjerice u situacijama organiziranog dobrovoljnog darivanja krvi na radnim mjestima, kad u društvu kolega ili moraju tajiti svoje razloge odbijanja darivanja, ili su javno stigmatizirani kao nepodobni u odnosu na svoje kolege koji nisu MSM.

I SAMI GEJ I BISEKSUALNI MUŠKARCI SMATRAJU DA JE ZABRANA DISKRIMINIRAJUĆA

Kakva je praksa, odnosno daruju li homoseksualci svejedno krv i ako da, na koji način?
– Dio MSM osoba daruje krv. U anketi provedenoj na gay.hr-u, u kojoj je sudjelovalo 177 osoba, 31% se izjasnilo da daruje krv, a dodatnih 47% je reklo da ne daruju, no da bi željeli darivati. Radi se o pristranom uzorku – stvarni udio je sigurno manji, no i drugi podaci ukazuju da dio njih svejedno daruje krv. Neke osobe su rekle da ih prije darivanja nitko ne pita ništa o njihovom seksualnom zdravlju, dio taji svoju orijentaciju jer smatraju da to nije bitno, dok je dio otvoren o svojoj orijentaciji.

Kakav je stav Iskoraka o ovoj zabrani?
– Definitivno se radi o diskriminaciji. Trenutačna praksa dijela Zavoda krši aktualni pravilnik koji je na snazi. Radi se o kontraproduktivnoj mjeri jer dio osoba pod rizikom ipak daruje krv – zabrana je nespretno postavljena te je temeljena na stigmi. Smatramo da je nužno da svi zavodi usklade svoju praksu s aktualnim propisima.

Muškarci koji su imali odnose s drugim muškarcima, ali svojim seksualnim ponašanjem ipak nisu u skupini osoba s povećanim rizikom od zaraze HIV-om, izloženi su diskriminaciji ali i stigmatiziranju, primjerice u situacijama organiziranog dobrovoljnog darivanja krvi na radnim mjestima

 

Što ste sve poduzeli po ovom pitanju?
– Iskorak redovito dobiva komentare od gej i biseksualnih muškaraca koji bi željeli darivati krv te smatraju da je ova zabrana diskriminirajuća. Redovito pratimo znanstvene i zakonodavne promjene u Hrvatskoj i u svijetu. U kontaktu smo s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu i drugim institucijama, a Iskorak ima i predstavnika u Nacionalnom povjerenstvu za suzbijanje HIV/AIDS-a. Pripremamo provedbu istraživanja na navedenu temu kako bismo pronašli optimalna pitanja za darivatelje krvi i odredili stvarni rizik. S našim partnerima aktivno radimo na zagovaranju da se trenutna praksa promijeni.

Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) sprema se "preporučiti izmjenu za davatelje krvi koja se tiče razdoblja odgode za muškarce koji su spolno općili s muškarcima i to od odgode na neodređeno vrijeme na odgodu od jedne godine od posljednjeg seksualnog kontakta". Je li ova odredba također diskiminirajuća?
– Radi o se jednom velikom koraku naprijed, međutim dio MSM osoba koji su pod niskim rizikom ili uopće nisu u riziku i dalje neće moći darivati krv.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.