Navodno živimo u svijetu koji nikad u povijesti nije bio toliko erotiziran. Nikad pornografija nije bila toliko prešutno prihvaćena. I nikad se manje nije pričalo o onome što je toliko prihvaćeno. Očekivao bi čovjek da prihvaćenost automatski neku temu briše iz kategorije tabua. Ali, izgleda da je naglasak na prešutnom, a ne prihvaćanju.

Ako je naš općeniti svijet visokoerotiziran, tada bi se za svijet pedera mogao reći da je hipererotiziran. Zanimljivo, niti to ne pomaže. Jednostavno, rasprava o pornografiji izbjegava se u najširem mogućem luku. Konkretno, rasprava o njezinim posljedicama.

Što je loše u tome da se čovjek malo opusti u vlastitom društvu?

Razumijem, postoje i stvarni razlozi izbjegavanja rasprave. Prvo, istraživanja o utjecaju pornografije na ljudski mozak još uvijek su na samom začetku. Što ne znači da nema određenih zaključaka. Drugi razlog izbjegavanja rasprave također je vrlo jasan. Zašto raspravljati o nečemu što je općenito prihvaćeno, o nečemu što svi rade i što, očito, ne može imati nikakve negativne posljedice.

Osim ako bapske priče o masturbatorskoj sljepoći ne vrijede i za uživatelje pornografije. No, je li to doista tako?

Konsenzus još uvijek ne postoji jer su istraživanja, kako rekoh, još uvijeku povojima. Kako to obično i biva, zaključci su često dijametralno suprotni. Neka istraživanja zaključuju da ovisnost o (internetskoj) pornografiji ne postoji. Drugi zaključuju da ta ovisnost itekako postoji. Jedan od njih je i Gary Wilson, autor knjige "Your Brain On Porn".

Ovisnost o internetskoj pornografiji? Teško je zamisliti da u tome ima nešto opasno i ozbiljno kako riječ "ovisnost" sugerira. Nema ništa loše u tome da se čovjek nakon škole, faksa, posla malo opusti u vlastitom društvu. Pa ga nekih pola sata nateže na sliku dobrog frajera. Ili produži na sat vremena, možda dva ili tri, otvarajući sve veći broj tabova.

Nekad se takve seanse odvijaju i cijeli vikend. Ponekad se i otkazuju dogovori s prijateljima jer želite još malo više vremena za sebe. Ili se preskaču neka predavanja radi višesatne jutarnje masturbatorske seanse

Moguće je i produžiti za još koji sat, sa slika se prelazi na videa. S "općenite" pornjave, prelazi se na malo specifičniju. Pa se, ovisno o preferenciji, bira: twinks, bears, jocks, amateur, public, outdoor, interracial, black cocks, Asian, shemale, pissing, fisting, bondage, daddy, cumshot, facial, blowjob, rimming, anal, college, group, underwear, dick, bareback, solo, cam boys, dildo, bukkake. Nemojte glumiti šok i nevjericu.

Vjerujem da sve te kategorije nisu stvorene isključivo za mene.

Možda se čovjek zaigra do ranog jutra pa otkazuje i odlazak na posao

Prošli su već sati i sati, a nema ništa zabavnije od edginga. A više niti ove kategorije nisu dovoljne. Potrebno je nešto žešće, nešto još sličnije pravom seksu. Recimo, web cam i masturbiranje uživo s nekim. Može i poneki chat, gdje će se stvari još dodatno začiniti u razgovoru s nekim i zamišljanjem da se upravo ševite.

Nije loše niti dogovoriti susret ili barem glumiti da ga želite dogovoriti, sve dok ne dođe trenutak da netko dođe kod nekoga. Tada je najbolje netragom nestati i preći na rajcanje s nekim drugim, a možda s njim padne i kakva razmjena slika. Ili drkica preko Skypea, zašto ne. Već je i jutro, što je dosta pouzdan znak pretjerivanja. Sreća da je vikend, treba svršiti s ovim likom na Skypeu, nakon toga se može mirno spavati.

Potraga za seksualnim partnerom zvuči poput nabrajanja pornografskih kategorija, kao što sam ih ja maločas nasumice pobacao u tekst. Tražim isključivo aktivnog, tražim isključivo pasivnog

Doduše, s grižnjom savjesti zbog zadnjih osam sati provedenih pred kompjuterom s vrlo osjetljivim joystickom u ruci. Nekad se takve seanse odvijaju i cijeli vikend. Ponekad se i otkazuju dogovori s prijateljima jer želite još malo više vremena za sebe. Ili se preskaču neka predavanja radi višesatne jutarnje masturbatorske seanse.

Možda se, nakon što se čovjek zaigra do rano ujutro, otkazuje i odlazak na posao. Raspadaju se i veze zbog nemogućnosti kontroliranja potrebe da majmuna bacate u nesvijest s nekim na kameri, a vaš dečko to smatra varanjem. Ili jednostavno opsjednutost masturbiranjem uz pornjavu biva tolika da se gubi čak i interes za seks s dečkom pored vas. Ili taj seks jednostavno nije "to".

Ne pruža užitak kao što pruža višesatna samotna seansa uz dobar odabir pornjave. Pa se u ekstremnim slučajevima počne trošiti i lova na pornjavu, možda i raznorazne seksualne radnike spremne ispuniti vaše seksualne maštarije koje se sramite priznati vlastitom partneru.

"Drogiranje" pornografijom

Usput sljeduje i otkaz zbog nedolazaka na posao ili neodgovornog obavljanja posla zbog neispavanosti i nemogućnosti koncentracije na bilo što osim na pornografiju. A varanje partnera postaje redovito. Kao i grižnja savjesti, uz plaćanje ili besplatno. Zvuči pretjerano? Možda i da.

Ali, ako pročitate pokoje svjedočanstvo na stranici Your Brain On Porn, vjerujem da će mnogi uočiti iznenađujuće sličnosti s vlastitim ponašanjem. Prema svjedočanstvima mnogih koji su zaključili da su ovisni o internetskoj pornografiji i odlučili je prestati gledati, ovako nešto je poprilično čest scenarij. Neki slučajevi nisu toliko ekstremni, neki su još ekstremniji. U svakom slučaju, svi svjedoče isto.

A to je da s vremenom samo žele još i još, zadovoljstva je sve manje, pa je potreban što jači "šut". Zvuči kao svaka druga ovisnost, zar ne? Zašto je internetska pornografija specifična?

Prema Garyu Wilsonu, ovdje nije riječ o ovisnosti o masturbaciji, pornografiji per se, čak niti o orgazmu. Ovisnost se rađa zbog noviteta, svježeg priljeva bezbroj partnera za parenje, sve nadohvat ruke. Koje ruke, ovisi o individualnim preferencijama. Studije pokazuju da nisu sama golotinja i pornografija ono što izaziva ovisnost, nego upravo noviteti, nešto što dosada nisu vidjeli.

Pa je tako sa svakim prikazivanjem iste pornjave uzbuđenja sve manje. Pusti nakon toga ispitanicima video koji nisu vidjeli, opa, erekcija tvrda kao kamen. Zašto? Coolidge efekt. Efekt poznat u životinjskom svijetu, prema kojem mužjak pokazuje obnovljenu seksualnu energiju i želju, ako biva "snabdijevan" novim partnericama, čak i nakon seksa s prethodnim, a još uvijek "zainteresiranim", partnericama.

Pornografija je, u tom smislu, simulacija evolucijskog jackpota. Toliko partnera koje treba oploditi, a tako malo vremena!

Konstantni vrhunac amo, jer utjehe nema u stvarnom životu

Kronična i pretjerana stimulacija pornografijom dižu razinu dopamina, akumulacija proteina delta-FosB pokreće "binge mechanism" i zatvara krug žudnje za sve više i više onoga što nam čini zadovoljstvo o kojem postajemo ovisni. U ovom slučaju, pornografije. Ili, da budemo precizni, nečeg novog. Nove pornografije. Akumulacija delta-FosB vodi strukturnim promjenama mozga, koje su potpuno iste kao i kod svih ovisnosti: umrtvljena osjetljivost na sve ostale podražaje koji bi trebali izazvati zadovoljstvo, hiperreaktivnost na sredstvo zadovoljenja ovisnosti te sve slabija snaga volje.

Je li moguće da internetska pornografija može izazvati ovisnost i mijenjati mozak na ovaj način, još je potrebno dokazati. Međutim, potpuno zdravorazumski djeluje pretpostavka da internetska pornografija vrlo vjerojatno djeluje na nas i na naše ponašanje. Tehnološke promjene mijenjaju razinu, učestalost i način procesuiranja pojedinih podražaja.

Možda se, nakon što se čovjek zaigra do rano ujutro, otkazuje i odlazak na posao. Raspadaju se i veze zbog nemogućnosti kontroliranja potrebe da majmuna bacate u nesvijest s nekim na kameri, a vaš dečko to smatra varanjem

A te promjene, već sad se pokazuje, mijenjaju naš mozak, način na koji razmišljamo, što osjećamo i kako se ponašamo. Zašto bi bilo suludo pretpostaviti da je internetska pornografija, nešto još uvijek poprilično novo, također jedna od stvari koja utječe na tu promjenu?

Navodno utječe na to kako doživljavamo ljubavni i seksualni odnos, utječe na emotivni aspekt koji je nužan za ostvarivanje i održavanje takvog odnosa, iskrivljuje perspektivu i očekivanja iz takvog odnosa. U konačnici, iz takvog odnosa želimo konstantni vrhunac, repliku onoga što nam daje pornografija. Budući da je pornografski podražaj umjetan i ekstreman, svaka osoba iz stvarnog života nas razočara jer ne uspije ispuniti naša očekivanja. Očekivanja koja nemaju veze sa stvarnim svijetom.

Traženje partnera po pravilima pornografije

Zanimljivo je, recimo, da se čak i traženje partnera u pravilu odvija po pravilima pornografije. Uzmimo za primjer Planet Romeo ili Grindr. Nešto što sam jednom prilikom nazvao Cringr. Potraga za seksualnim partnerom zvuči poput nabrajanja pornografskih kategorija, kao što sam ih ja maločas nasumice pobacao u tekst. Tražim isključivo aktivnog, tražim isključivo pasivnog.

Tražimo isključivo XXL kite, tražim mlađe od dvadeset, tražim samo starije od četrdeset. Tražim samo obrijane, tražim samo dlakave. Tražim nekoga da drkamo uz pornjavu, tražim nekoga da mu popušim. Hoću nekoga da drkamo u javnom WC-u, neka se javi netko koga pali ševa na otvorenom. Par traži drugi par, par traži trećeg, treći traži par. Plaćam studošu za pušenje, naplaćujem razvaljivanje nevine guze.

Stvari su vjerojatno jednostavnije nego što mislimo. Izgleda da većina pedera funkcionira po drkadžijskom principu, pa čak i kad je riječ o ljubavi

Hoću starijeg sponzora, hoću mlađeg da ga sponzoriram. Tražim femi likove, tražim isključivo mišićave. Lista je beskrajno raznolika i svaki od tih zahtjeva ima svoju kategoriju na svakoj pornostranici koja imalo drži do sebe.

A oni koji traže vezu? Princip je isti kao i kod svakog priprostog drkadžije. Unatoč tome što je većina beskrajno razočarana uletima, onime što doživljavaju u virtualnom svijetu dejtanja i kakvi likovi im se nude, oni i dalje ostaju vjerni članovi. Ili svako malo odlaze, ali se još brže vraćaju.

Unatoč tome što viđaju uvijek iste tipove i uvijek iste modele ponašanja, a svako javljanje i susret završava mišlju "Koji k**** meni ovo treba!?". I one željne ljubavi i one željne ispunjenja svojih pornografskih fantazija i one priproste drkadžije ovisne pornografiji, sve ih u začaranom krugu drži jedna stvar: žudnja za nečim novim.

Drkadžijski principi

Nada da je ovaj lik baš onaj pravi s kojim će ostvariti ljubav života, premda su se bezbroj puta uvjerili da su se bezbroj puta razuvjerili. Nada da je onaj tamo lik baš onaj pravi s kojim će konačno otići drkati u javni WC, a neće ih, kao i stotinu njih prije, izigrati lažnim dogovaranjem.

Nada da je baš ovaj sljedeći video, kompilacija cijeđenja guste bijele sperme iz velikih crnih kita, onaj pravi uz koji će doživjeti do tada nepoznati vrhunac i zadovoljstvo svršavanja.

Hoću starijeg sponzora, hoću mlađeg da ga sponzoriram. Tražim femi likove, tražim isključivo mišićave. Lista je beskrajno raznolika i svaki od tih zahtjeva ima svoju kategoriju na svakoj pornostranici koja imalo drži do sebe

Stvari su vjerojatno jednostavnije nego što mislimo. Izgleda da većina pedera funkcionira po drkadžijskom principu, pa čak i kad je riječ o ljubavi.

Možda nije problem u tome da su svi pederi ludi. Niti je kriva naša asocijalnost, anksioznost, previsoki kriteriji, pretjerana normalnost i što sve ne okrivljujemo za začarani krug razočaranja. Što ako su stvari jednostavnije nego što mislimo? Možda je ono što tražimo udaljeno samo jedno drkanje manje.

Možda sam konačno, nakon pedeset tekstova, došao do odgovora na pitanje kako biti peder u svakom smislu. Tako da se prestane biti drkadžija u svakom smislu.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.