Jedan od vrlo raširenih stereotipa o pederima jest da su izrazito promiskuitetni i da im je isključivo seks na pameti. U tom slučaju, izraz "imati neki k**** u glavi" poprima potpuno drugačije značenje. Naravno, nema istraživanja i dokaza koji bi jednoznačno ukazivali na to jesu li pederi doista promiskuitetniji od hetero braće ili nema bitnijih razlika. Ne smijem niti pomisliti što bi se dogodilo kad bi se saznalo da su pederi čak i manje skloni promiskuitetu od, nekad uzornih, heterića.

Koliki bi se uzorni katolički brak raspao pod bremenom sumnje i dokaza, u nedostatku razuma i osjećaja. Potekla bi vruća krvca hladnom zemljom, gusta koprena beznađa spustila bi se na tle, tišinu bi prekidali jauk i lelek, čineći smrt samo poželjnom i dobrodošlom.

Bez brige, ništa od toga se neće dogoditi. Obično sve završi zaključkom da su pederi vjerojatno podjednako promiskuitetni kao i heterići. Ili, još malo općenitije, zaključak je da su sve to muškarci. Muškarci su promiskuitetniji od žena. Peder i peder su dva pedera, a time i dva muškarca, pa su i dva muškarca promiskuitetnija od jednog. U prijevodu, ako su pederi i promiskuitetniji od heterića, nije niti čudo. Ta muškarci su! Koliko je to istina, ne znam.

U potrazi za odgovorom najbolje je krenuti od sebe

Ne zanima me pretjerano koliko tko, s kim i koliko često prakticira ševu, krkačinu, taslačenje i tarabljenje. Više od toga zanima me zašto je prakticiramo. Ili, zašto u tolikoj mjeri. Nevezano uz usporedbu s heterićima, svakom pederu je jasna visoka seksualiziranost pederske populacije. Možemo krenuti od PlanetRomea, Grindra i sličnih aplikacija koje, budimo iskreni, većini služe za nalaženje što brže i jednostavnije krkačine.

Ničemu posebno drugačijem ne služe niti odlasci u Rush i Hot Pot. Čak je i lakše, jer nekoga možeš i bez suvišnog tipkanja uhvatiti za dupe ili jaja. Potencijalno će to rezultirati dobrim tarabljenjem, a prednost je što će užitak biti kvalitetno podbočen alkoholom ili nekim egzotičnijim i ilegalnijim opojnim sredstvima. Ako se sve i pretvori u prah (no pun intended), uvijek se putem kući može provjeriti ima li nekog budnog, ispravnog i uspravnog kod koga se može svratiti, ne bi li svrha, kao i štošta drugo, ipak bila ispunjena.

Malo znamo, al' je znano koliko se pederi taslače. Još manje znamo zašto je tome tako. Kad su istraživanja nedostatna, onda je najbolje krenuti od sebe u potrazi za odgovorom na pitanje "Zašto?".

Svi se okolo hvale da svaki vikend ševe drugog tipa, jedino ja umočim jednom u pola godine. Jesam li i uopće ikome privlačan? Ako jesam, mogu li to dokazati odvođenjem u krevet nekog upola mlađeg i dvostrugo zgodnijeg? Jesam li prestar da bih nekome bio privlačan? Imam li uopće dovoljno dobro tijelo da bi itko bio zainteresiran za mene?

Naravno, zašto se netko ševi, koliko se ševi i s kim se ševi obično nema jednoznačan odgovor niti na razini svakog pojedinca. A pogotovo je teško, rekao bih i nemoguće, naći univerzalne odgovore primjenjive na neku populaciju. Međutim, vrlo je vjerojatno da nečije individualne razloge dijeli i jedan dio generalne populacije. Možda veći dio, možda manji.

Krenuvši od sebe, mogu reći da je osim seksa u vezi bilo i seksa bez veze. Koji je nekad stvarno i bio bezvezan. Prije otprilike četiri godine bilo je jednogodišnje razdoblje u kojem sam prakticirao neobavezan seks. U tih godinu dana na razne načine je seksualno obrađeno otprilike petnaest muškaraca. Neki i u više navrata.

Dotad, s trideset godina na vratu i šestogodišnjom vezom iza sebe, nikad nisam iskusio neobavezan seks. Niti nakon toga. Tih godinu dana je bilo fantastično i uživao sam u tome! Bilo je odlično, sve dok nije prestalo biti odlično. Ispalo je da sam u tih godinu dana htio probati što više što boljih i što mlađih dečki. Sve u zakonskim okvirima, naravno. Zakonskim okvirima Hrvatske. Većina njih je spadala u studentsku populaciju i moram priznati da je bilo sasvim solidnih momaka.

Samozadovoljavajuća sjećanja na vruće noći

Nikad nisam žalio zbog svega što sam proživio u tih godinu dana. Isto tako, nikad više ne bih to ponovio. Trenutačno tako razmišljam, što ne znači da se u budućnosti nešto neće promijeniti. Tih godinu dana je, osim učestalih orgazama, imalo još jedan doprinos mojem životu koji ću spoznati tek koju godinu kasnije. A ta spoznaja će ujedno biti i glavni odgovor na pitanje zašto se dogodila godina taslačenja.

Naravno, obožavam seks i to je sigurno jedan od odgovora. Drugi odgovor je osjećaj slobode nakon veze koja me na sve moguće načine sputavala pred svoj kraj. Međutim, glavni odgovor, glavni osjećaj koji je sve to pokretao bio je brutalno jednostavan: nedostatak samopouzdanja. Da, upravo to. Gotovo isključivi i sigurno najbitniji razlog zašto sam toliko čeznuo za tih petnaestak muških tijela, bio je upravo kronični nedostatak samopouzdanja.

U svijetu u kojem se pederi rađaju s utegom inferiornosti, ne bi bilo čudno da mnogi imaju problema s nedostatkom samopuzdanja. Dodamo li tome, kako generalno tako i pedersko, okruženje opsjednuto seksom i mladošću, daljnji problemi sa samopuzdanjem nikoga ne bi trebali čuditi. Svi moji prijatelji su već izgubili nevinost, jedino ja nisam dovoljno privlačan nikome da taj smrad nevinosti skine s mene

Nedostatak samopouzdanja koji sam pokušao kompenzirati brojem ljudi s kojim ću spavati. Ne bi li bilo doista sramotno da s trideset godina mogu reći da sam bio samo s jednim muškarcem? Doduše, šest godina u kojih smo se, rekao bih, poševili ipak nešto više od petnaest puta. Ali, svejedno, jedan. Koliko je jedan, pitao bi Rambo Amadeus.

Nedostatak samopouzdanja pokušao sam kompenzirati i mladošću i izgledom ljudi s kojima ću spavati. Ne samo da ne ostajem na jednom muškarcu, povećavam broj iz tjedna u tjedan, a k tome su još i mladi, napaljeni, zgodni studenti. S kim se ševe? Sa mnom. Ne samo da se ševe, nego se dobro ševe! Sa mnom. Molit ću vas lijepo, kako se ne bih osjećao dobro kad s minimalno truda u krevet odvodim redom tipove za koje sam prije mislio da ih mogu imati samo u mašti!?

Nije čak bilo niti nužno da ikome pričam o svojoj najnovijoj avanturi. Bilo je izrazito samozadovoljavajuće sjećanje na to s kim sam sinoć proveo noć. Nije bilo nužno da netko drugi zna za to. Ali je bilo sasvim dobrodošlo! Doživjeti od prijatelja tapšanje po ramenu i hvalospjeve o mojim seksualnim uspjesima. Fantastično, osjećao sam se kao bog! Problem s bogom je taj što ne postoji.

Dvostruki peder

I je li nesvjesni pokušaj izgradnje samopouzdanja putem seksualnih avantura urodio plodom? Ne. Samopouzdanje izgrađeno na takvim temeljima traje otprilike kao i svaki orgazam. A i rezultati su slični.

Je li onda čudno pomisliti da postoji na ovom svijetu još pokoji peder koji kronični nedostatak samopouzdanja pokušava prikriti ili popraviti brojem seksualnih partnera? Ako ima, takvo ponašanje nije nešto što bi me čudilo. U svijetu u kojem se pederi rađaju s utegom inferiornosti, ne bi bilo čudno da mnogi imaju problema s nedostatkom samopuzdanja. Dodamo li tome, kako generalno tako i pedersko, okruženje opsjednuto seksom i mladošću, daljnji problemi sa samopuzdanjem nikoga ne bi trebali čuditi. Svi moji prijatelji su već izgubili nevinost, jedino ja nisam dovoljno privlačan nikome da taj smrad nevinosti skine s mene.

Svi se okolo hvale da svaki vikend ševe drugog tipa, jedino ja umočim jednom u pola godine. Jesam li i uopće ikome privlačan? Ako jesam, mogu li to dokazati odvođenjem u krevet nekog upola mlađeg i dvostrugo zgodnijeg? Jesam li prestar da bih nekome bio privlačan? Imam li uopće dovoljno dobro tijelo da bi itko bio zainteresiran za mene?

Nije čak bilo niti nužno da ikome pričam o svojoj najnovijoj avanturi. Bilo je izrazito samozadovoljavajuće sjećanje na to s kim sam sinoć proveo noć. Nije bilo nužno da netko drugi zna za to. Ali je bilo sasvim dobrodošlo! Doživjeti od prijatelja tapšanje po ramenu i hvalospjeve o mojim seksualnim uspjesima. Fantastično

Natjecanje u ispunjavanju tuđih zahtjeva u kojem je onaj koji to pokušava u startu gubitnik. Samo još to ne zna. Nitko nije u stanju ispuniti sve i svačije zahtjeve. Čak i kad bi bilo potrebe za tim. Nemoguća misija garantirano vodi zakucavanju posljednjeg čavla u lijes ionako krhkog samopouzdanja, načetog već samim time što je peder peder. Time i inferioran. Ne zadovoljivši sva očekivanja zajednice, od pedera će postati inferioran peder. Dvostruko inferioran. Ili dvostruki peder.

I što će nego pokušati zadovoljiti očekivanja? Ako pretpostavimo, ali samo pretpostavimo, da većina pederske populacije pati od istog problema, što možemo zaključiti? Da će netko problem s nedostatkom samopouzdanja pokušati rješavati zadovoljavajući očekivanja onih koji ista ta očekivanja imaju zbog nedostatka samopouzdanja. Slijedi bespoštedna borba, u kojoj je pobjedi bliže onaj čija visoka očekivnaja zadovolji što veći broj ljudi. Na kraju su, svejedno, svi gubitnici.

Zadovoljavati tuđa očekivanja i kroz to vrednovati sebe jedna je strana medalje. Drugu čini vrednovanje sebe kroz nametanje očekivanja drugima. Dvije strane, jedna medalja koja se zove nedostatak samopouzdanja. Vrednovanje sebe kroz druge ne može biti ništa drugo. Može li se s ovim poistovjetiti većina, polovica ili točno jedanaest pedera, nije bitno. Nije bitno niti tko je, s kim i koliko puta doživio orgazmičko iskustvo. Može i svaki dan s nekim drugim. Puno je bitnije da nije radi nekog drugog.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.