Kako se moglo i predvidjeti, coming out Tima Cooka, glavnog direktora Applea, odjeknuo je svjetskim medijima. I dok je većina zapadnih medija vijest prihvatila kao pozitivni pomak i iskorak, našlo se neminovno i mjesta za pokoju antagonističku reakciju. Primjerice , u Rusiji gdje su prionuli simboličkom paljenju iPhonea.

Za početak, valja podsjetiti da se i ne radi o nekoj ekskluzivnoj vijesti budući da se ime Tima Cooka već dvije godine nalazi na tzv. "Power listi" magazina Out, već više o promjeni statusa. "Glavna posljedica njegova najave jest da što će se gej kultura nastaviti banalizirati“, tvrdi Roger Kay, analitičar koji prati tehnološki sektor za Endpoint Technologies Associates. "To će sigurno potaknuti druge osobe koje su na rukovodećim mjestima da javno obznane svoju spolnu orijentaciju“ .

Zaposlenicima je jednostavnije prešutjeti svoju seksualnost u velikim nego u malim tvrtkama, gdje se više razvija bliskost među suradnicima

Francuski sociolog Sébastien Chauvin smatra Cookovu objavu znakom njegove svjesnosti da takav korak kompaniji donosi više koristi no štete. On se tom porukom obratio i širokoj publici i zaposlenicima Applea (koji se posljednjih godina jako trudi pokazati kao inkluzivna). No ta poruka adresirana je i sektoru novih informatičkih tehnologija. A upravo se taj sektor, unatoč svim naporima rukovodećih, i dalje otkriva kao relativno seksistički (u manjoj mjeri, doduše, no sektor bankarstva i financija). Naime, njime i dalje dominiraju bijeli muškarci. Stoga je zanimljivo promatrati, smatra sociolog, rascjep između simboličkog otvaranja Silicijske doline prema spolnim manjinama i internog života tih kompanija u kojima i dalje vlada muška informatička kultura. 

Cookova objava ima i svoju marketinšku vrijednost 

Nadalje, smatra da Tim Cook ne progovara toliko o svojoj privatnosti, već jednostavno ispravlja pretpostavku da je heteroseksualnost očekivana norma. Naime, upravo se u domeni heteroseksualnosti posljednjih godina razvila jedna matrica javne mizanscene (bilo da se radi o postavljanju slika obitelji na društvenim mrežama, o vjenčanjima i djeci slavnih osoba ii pak o javnim izletima političara s obitelji). "Stoga nema razloga da kad se radi o homoseksualnosti, govorimo o nekakvom egzibicionizmu.“, zaključuje Chauvin budući da je obitelj sve češće dio javne slike heteroseksualnih osoba. Njegova se gesta upisuje u suvremene moduse komuniciranja, bilo da se radi o poslovnom ili svijetu ekonomije, u kojima je naglasak na "storytellingu“, na priči s kojom se oni kojima je poruka upućena mogu brzo (ili barem donekle) poistovjetiti.

Važna objava kao što je Cookova, dakako, nije lišena poslovno-marketinške komponente. Naime, sve suvremene teorije menadžmenta nalažu da raznolikost valja istaknuti kao jednu od bitnih sastavnica tvrtki koje se žele predstaviti kao moderne, progresivne i u skladu s društvenim tendencijama. No realnost jasno pokazuje da još postoji daleki put od deklarativnog usvajanja tih načela do njihovog praktičnog provođenja.

Zanimljivo je promatrati rascjep između simboličkog otvarana Silicijske doline prema spolnim manjinama i internog života kompanija u kojima i dalje vlada muška informatička kultura

Cook tvrdi da ga je činjenica što je gej učinila osjetljivim na pitanja manjina. I dok sve  to zvuči veoma politički korektno i društveno osjetljivo, takva izjava nije bez svojih proturječnosti. Naime, upozoravaju sociolozi, upravo su kompanije poput Applea doprinijele gentrifikaciji San Francisca te su iz mnogih četvrti, zbog rasta troškova života, bili prisiljeni otići pripadnici etničkih manjina, a među njima i dio LGBT populacije.

Poslovni svijet i dalje sumnjičav prema LGBT populaciji 

Gesta Tima Cooka važna je, među ostalim, i zato što poslovni svijet i dalje broji tek nekolicinu LGBT protagonista (za razliku od svijeta kulture i sporta, uz iznimku nogometa u kojem homofobija i dalje ima snažno uporište). Naime, među direktorima kompanija s liste Forbes 500 prošle godine nije bilo nijednog pripadnika LGBT populacije, tvrdi Wharton School of Business sa Sveučilišta u Pensilvaniji. Nadalje, izvješće Ureda za reviziju Deloitte je u prosincu objavilo da čak 83 posto zaposlenika u SAD-u taji svoju homoseksualnost zbog straha da bi mogli postati žrtve diskriminacije. 

Ni u Europi situacija  nije puno bolja, iako korporativna komunikacija vrvi porukama o inkluziji, prihvaćanju i borbi protiv svih diskriminacija. Tako Hussein Bourgi, predsjednik Udruge za borbu protiv homofobije u Montpellieru, tvrdi da je zaposlenicima jednostavnije prešutjeti svoju seksualnost u velikim tvrtkama no u malim i srednjim poduzećima gdje se više razvija bliskost među suradnicima. A posebice u tvrtkama koje imaju običaj da se jednom godišnje organiziraju okupljanja na kojima zaposlenici dolaze sa svojim supružnicima i partnerima. Primjerice, na listi direktora kompanija s burzovnog indeksa FTSE 100,  bio je prošle godine samo jedan deklarirani gej, Chris Bailey, iz modne kompanije Burberry.

Gesta Tima Cooka važna je, među ostalim, i zato što poslovni svijet i dalje broji tek nekolicinu LGBT protagonista

Dovoljno je prisjetiti se slučaja Johna Brownea, bivšeg generalnog direktora naftne tvrtke British Petroleum, koji je 2007. bio prisiljen odstupiti s mjesta direktora jer nije uspio spriječiti jedan tabloid da objavi ispovijest njegova ljubavnika. 

Javnost danas o tom slučaju ima na raspolaganju njegovu knjigu Stakleni ormar u kojoj priznaje da je trideset godina živio u uvjerenju da je društveno neprihvatljivo reći istinu, no isto tako, napominje i de ne bi uspio doći od rukovodeće pozicije da je svoju spolnu orijentaciju otkrio na radnom mjestu. Kako bi održao svoju radnu poziciju, održavao je "fasadu" i javno izlazio sa ženama. I dok se danas čini da je tu poziciju tako lako izvrgnuti ruglu, nije zgorega podsjetiti da je Browne redovito poslovao s Rusijom, Nigerijom i zemljama Subsaharske Afrike u kojima je homoseksualnost ili kažnjiva zatvorom ili se na nju iznimno negativno gleda.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.