Prema redovitom istraživanju Zaklade Friedrich Ebert, inače bliske njemačkim socijaldemokratima, koja se bavi “desno-ekstremističkim stavovima u Njemačkoj”, homofobija se već godinama značajno smanjuje. Prema podacima objavljenim u studiji “Podijeljena sredina”, u Njemačkoj tek 9,7 posto građana ima homofobne stavove, što je preko 10 posto manje u odnosu na stanje iz godine 2005.
Razlozi zbog kojih netko u djetinjstvu biva nazivan curicom dosta govore o tome kako društvo vidi ženu i kako tu ideju prenosi na buduće naraštaje. Jer curicom biva nazivan onaj koji je nesiguran, emotivan, nesamostalan… Jednostavno, drugotan. Feminizirani muškarci su bliže ženi, pa su u skladu s tim i drugotni. A “muškarača”, kako narod tepa “nestandardnim” ženama, bila lezba ili ne, kao žena ulazi u muški teritorij. I zato niti takva žena nije poželjna.
Čelnik američkih “obiteljaša”, dugogodišnji protivnik LGBT prava, Tony Perkins, koji je prošle godine izjavio kako su uragani i poplave znak “Božje srdžbe” zbog ozakonjena istospolnih brakova početkom tjedna ostao je bez kuće upravo u poplavi za koju je izjavio da je bila “gotovo biblijskih razmjera”.
Zabrinuti roditelji šesnaestoro gej Poljaka i Poljakinja iskoristili su posjet pape Franje povodom Svjetskog dana mladih kako bi ga upozorili na rasprostranjenu homofobiju u njihovoj zemlji.
Najnovija reklama glasovitog hotelskog lanca Hilton koja prikazuje dvojicu muškaraca ispod pokrivača očekivano je izazvala gnjev radikalnih američkih “obiteljaša” zbog “promoviranja homoseksualnosti”.
LGBTI časopis “My Kali” iz Jordana učinio je povijesni iskorak i prvi put od osnutka osim na engleskom objavio je izdanje i na arapskom jeziku. To je izazvalo bijes homofoba diljem Bliskog istoka koji osnivačima prijete smrću i sudskim tužbama zbog navodnog “promoviranja homoseksualnosti”.
Premda su prava LGBT zajednice na Kosovu zaštićena Ustavom koji brani diskriminaciju temeljem spolne orijentacije, što ga čini jednim od najliberalnijih u regiji i Europi, u praksi situacija nije nimalo blistava. To potvrđuje i najnoviji brutalan napad na dvojicu gejeva u Prištini.
Dok se diljem SAD-a vode žestoke rasprave o najboljem odgovoru na masakr koji se prošlog mjeseca dogodio u gej klubu u Orlandu, Brazil je suočen s vlastitom epidemijom nasilja prema LGBT osobama. U toj zemlji, koja je domaćin skorašnjih ljetnih Olimpijskih igara i smatra se otvorenom i tolerantnom, gotovo svakog dana jedna gej ili trans* osoba bude ubijena, zbog čega se Brazil smatra najsmrtonosnijom zemljom za tu zajednicu.
U roku od 72 sata nakon tragedije u gej klubu Pulse u Orlandu, tijela gotovo svih 49 žrtava tog stravičnog napada preuzeli su članovi najuže obitelji kako bi ih mogli dostojno sahraniti. No, jednom ocu vlastita homofobija ostala je bitnija i od smrti rođenog djeteta po čije tijelo nije želio doći iz jednog razloga – nikad nije prihvatio to da mu je sin gej.
Paragraf 175, koji kriminalizira seksualne odnose među muškarcima, u njemačko je kazneno zakonodavstvo unesen 1871. godine, a za vrijeme nacističke vladavine je dodatno pooštren. U takvom obliku je preuzet u zakonodavstvo Zapadne Njemačke, koja je od Drugog svjetskog rata do 1969., kada je Paragraf 175 promijenjen, kriminalno gonila i zatvorila oko 50 tisuća svojih građana homoseksualne orijentacije, od kojih su mnogi dobili i dugogodišnje zatvorske kazne.
