Problem prihvaćanja lezbijstva...

Teme vezane uz aktivizam, djelovanje domaćih/stranih udruga, Pride, coming out, politiku i sve tome slično.
Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Problem prihvaćanja lezbijstva...

Post Postao/la Barbara » 02 sij 2010 16:04

Nakon sto godina logiranja, eto me tu nove, ajde cure pomagajte!
Imam 36 godina i od prije par dana sam skontala da mi se u biti primarno sviđaju žene.
Već 15ak godina postoji ta priča sa ženama, kroz to vrijeme sam bila više s muškarcima nego sa ženama, ali kad sam s 27 prvi put imala curu i bila se ful zaljubila, nisam to shvaćala kao neki životni izbor. S 30 sam doživjela s curom love of my life, trajalo je 2 godine, završilo jako loše, a ja sam patila užasno iako mi nije bilo jasno zašto toliko patim kad tak i tak nisam nikad željela bit sa ženom for life. Od srednje škole do sad sam bila s hrpu frajera, u neke bila čak i zaljubljena, ali sam tek prije par tjedana u zadnjem seksu s frajerom definitivno zaključila da me ne pali "dlakavo muško dupe" i da onaj emotivni, seksualni i mentalni naboj koji mi je pružila žena ni jedan muškarac nije dosegao i očito i neće doseći.
Sve do sada sam mislila da sam biseksualka, jer me fakat i privlače oba spola, ali (očito) žene neusporedivo više. Sve ove godine sam bila užasno zbunjena tim "malo lijevo, malo desno" orijentacijom, pa bih to kao problem potiskivala i mislila-ma, boli me dupe, pa meni se svak može sviđat, to je baš super!
Zadnjih par godina mi ta moja bisex teorija nije više uopće fora, nego me samo mučila, jer sam osjećala da to nije to.
No, sad sam gotovo definitivno shvatila da se zapravo palim na žene. Do sada sam uvijek mislila da to što se pred muškarcima osjećam nekako nelagodno, neopušteno i to da često nemam mentalni kontakt s njima i da mi često budu dosadni, posljedica neke moje traume i da se trebam opustiti pred njima i da će sve biti ok.
Ali unazad tjedan dana, kad sam prekinula s tim tipom jer sam skužila da mi nije napet, i kad sam se po stoti put prisjetila onog prekrasnog osjećaja, one lakoće mentalnog povezivanja, one napaljenosti koju osjećam prema ženi (čak i kad se radi o čistom seksu bez emocija), shvatila sam da sam onda valjda lezbijka.
E,sad.
Nije mi ta spoznaja uopće lako pala - dapače, toliko me preplašila, prestravila, jer sam shvatila da se ne znam nositi s tim, da sam prepuna krivnje zbog toga što volim žene "jer je valjda to nešto krivo i grešno" i prepuna sam straha od toga što će reći moji u obitelji, kako bi reagirali susjedi, okolina. Srećom, većina mojih prijatelja zna za moju dosadašnju sklonost prema ženama, pa me to tješi.
U biti mi se čini da je problem u meni što ne mogu to prihvatiti kao činjenicu i živjeti u miru s tim, a ne to što će "pričati po selu".
Napominjem da sama sebi nikad nisam negirala sklonost prema ženama, ali čim pomislim kako bi taj osjećaj bio prihvaćen u javnosti, obuzima me tjeskoba i depresija.
Toliko sam se prestrašila same sebe i toliko sam uplašena šta će bit da sam već 5 dana pod sedativima jer se ne mogu smirit od uzrujanosti (inače sam osjetljiva i svašta me uzruja).

Išla sam ja i 2 godine kod šrinka i stalno mu tupila da me taj moj bisex problem muči, da imam krizu spolnog identiteta, da ne znam šta sam, al je on stalno govorio da se ja "priklanjam ženama jer mi je to poznato, blisko, meko, toplo, zapravo da mi je to utočište i bijeg od problema, a to su muškarci". Mislim znam gdje je uzrok mojoj sklonosti prema ženama, ali ja sad ne mislim rješavati uzrok, već ono što je sad, jer imam još ohoho života ispred sebe i ne mislim ga živjet u laži i depresiji.
Nije da su mi muškarci odurni (dapače) i da me ne rajcaju, ali se jednostavno radi o tome da me ne mogu seksualno ni mentalno ni emocionalno uzbuditi kao žena i da to, valjda, sad treba presjeć!

Dakle, cure moje drage, dajte neki savjet, neku utjehu, neki prijedlog, jer kužim da je problem u meni, jer sve osobe koje znaju da volim žene to prihvaćaju sasvim kul, ali sam ja sama sa sobom sjebana jer zbog te silne krivnje i straha ne mogu živjeti s tim i prihvatiti sebe kakvu jesam.

Sigurna sam da je neka od vas prošla istu havariju, pa bih bila zahvalna ako bi se takve oglasile....

Malo sam odužila, al,jebiga, gori vatra :D

Avatar
LoveAngel
Postovi: 624
Pridružen/a: 21 pro 2009 16:18
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Post Postao/la LoveAngel » 02 sij 2010 17:09

mislim da si malo kontradiktorna u svojim izjavama,mislima a i osjecajima :?

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 02 sij 2010 17:20

pa znam. zato me sve to i jebe. nebitno jesam li bi ili lez, problem je samoprihvaćanja. totalni košmar u glavi. godinama pokušavam razriješiti svoju seksualnost u glavi, tj. prihvatiti je, ali stalno idem od nemila do nedraga. šta god na kraju da jesam, ne mogu to umiriti u svojoj glavi.
pouzdano znam da me više pale žene, i sve je dobro kad me opiči zaljubljenost, al kad o tome počnem razmišljati onak "ok, i šta sad dalje" userem se....dakle, imam problem prihvaćanja žene kao konačne opcije. paraleleno se petljam s frajerima, nadajući se sve ove godine da će se naći "onaj pravi", al se to ne događa, a i ja znam da me muškarac ne može tak napaliti ko žena. how cool is that? :(
i nemojte me, pliz, osuđivati, znam da mi je sve zbrčkano u glavi, samo tražim neki savjet kak da to raspletem i mudem mirna. šta god na kraju bilo..

Avatar
LoveAngel
Postovi: 624
Pridružen/a: 21 pro 2009 16:18
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Post Postao/la LoveAngel » 02 sij 2010 17:31

ma,ne brini nitko te nece osudjivat....koliko god se cini da smo ovdje svi savrseni,mozda samo malo :D ,ipak nismo :aha: ....ali po tome sta si napisala nebih bas rekla da ti samu sebe nemozes prihvatit,bila ti bi ili lez...nego da te ipak strah okoline i njihova prihvacanja odnosno ne prihvacanja....jer si u jednom dijelu napisala da kad se sjetis kako bi okolina reagirala,uhvati te depra i tjeskoba...a,kasnije da samu sebe nemozes prihvatit...a,zbog koga nego zbog njih?! :eek:

Avatar
rogerB612
Postovi: 62
Pridružen/a: 31 pro 2009 09:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka

Post Postao/la rogerB612 » 02 sij 2010 17:41

Barbara je napisao/la:godinama pokušavam razriješiti svoju seksualnost u glavi, .
bome znam i ja pitanja "pičke" pokušavat rješavat glavom, so far nisam preuspješna :)



i više mi zvuči da bi ti bilo zanimljivo proraditi na općenitim pitanjima sebevrijednosti i samopouzdanja, tj pokušati iznaći načina da tebi tvoji porivi/želje/potrebe/stremljenja budu važniji nego mišljenje "plemena"

pogotovo kad je podrška od strane prijatelja prisutna

energetski fakof manipulaciji okoline

polako to ide, korak po korak, i ja se s nekim stvarima borim, al vidim pomake u odnosu na prije..

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 02 sij 2010 17:43

LoveAngel je napisao/la:ma,ne brini nitko te nece osudjivat....koliko god se cini da smo ovdje svi savrseni,mozda samo malo :D ,ipak nismo :aha: ....ali po tome sta si napisala nebih bas rekla da ti samu sebe nemozes prihvatit,bila ti bi ili lez...nego da te ipak strah okoline i njihova prihvacanja odnosno ne prihvacanja....jer si u jednom dijelu napisala da kad se sjetis kako bi okolina reagirala,uhvati te depra i tjeskoba...a,kasnije da samu sebe nemozes prihvatit...a,zbog koga nego zbog njih?! :eek:
vjerojatno si u pravu. ranije nisam imala tih strahova i krivnje. bila sam mlađa i nekako sam mislila kako je to baš cool. stvarno sam bila zaljubljena u tu moju curu, voljela sam je do boga, ali nisam nikad razmišljala da će to bit for life (ona se kasnije odselila iz grada, pa je možda i to odredilo našu vezu kao vezu "na određeno vrijeme").
i sada nekako pošteno priznam da sam se podsvjesno bojala žene kao konačne opcije, al to tada nisam kužila...potiskivala sam tu temu, a sada je podivljala. i znam da nisam ok s tim sama sa sobom. vjerojatno, kako kažeš, zbog okoline. strah me odbacivanja, upiranja prstom i šuškanja "eno, lezbe, haha"..mislim da će me doma razumijeti, ali patim od toga šta će drugi reć (iako sam ranije rekla da ne patim). svjesna sam da trebam odradit to samopriznanje i samoprihvaćanje i da će mi onda bit puno lakše.
znam da mnoge od vas imaju ili su imale problem prihvaćanja okoline, pa me zanima kak to ljudi riješe u svojoj glavi? meni to ide dosta teško, veliki sam plašljivko i dramatik.
da ga jebem. takvu me rodilo.... ;)

Avatar
eris
Postovi: 420
Pridružen/a: 05 stu 2009 11:09

Post Postao/la eris » 02 sij 2010 17:53

Uf curo….komplicirano…doduše i pomalo poznato….
Pa recimo samo da sam ja nešto slično prolazila zadnjih 10ak god…ako izuzmemo bilo kakvo homoseksualno iskustvo….
Uporno sam samu sebe pokušavala uvjeriti da je to što mi se sviđaju cure samo faza :roll: ili čak i da sam bi to uvijek ostavlja prostor da budem sa curama ali da na koncu ipak završim s muškarcem što je opet durštveno prihvatljivo i to onda nije toliko strašno…(naglašavam…ovdje ne genereliziram već samo opisujem svoj slučaj a nekako mi se čini da je to i tvoj slučaj)
…i tako sam ja uporno pokušavala s momcima…. :)

Ne znam kako se to sve promjenilo…nešto mi je kliknulo u glavi…što ono kažu, kap je prelila čašu i ja sam napokon zaključila da to tako više neće ići…dakako da ne mogu biti baš otvorena po tom pitanju…al pretpostavljam da će se to s vremenom promjeniti….makar kad budem zarađivala svoj vlastiti novac

Hm…na koncu i nemam neki pametan savjet…pobogu pa meni je trebalo više od 10 godina…da znam prečac….rado bih ti pomogla…
Ne znam…
informiraj se…što budeš više znala posljedicama izlaska iz ormara bit će ti lakše suočiti se s njima…pokušaj upoznati nekog tko je načistu sa samim sobom…čisto druženja radi…možda bi ti takve osobe mogle pružiti pozitivan primjer takvog izbora….
…i ono, polako…ne moraš sve skužiti do sutra…
:)

Avatar
LoveAngel
Postovi: 624
Pridružen/a: 21 pro 2009 16:18
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Post Postao/la LoveAngel » 02 sij 2010 17:54

ja sam sama za sebe(nakon otkrivanja sklonosti prema curama) rekla frendici da nisam normalna..i dosta vremena to cak bila i uvjerena...dok jednog dana nisam shvatila da je to tako i da se moje sklonosti nece promijenit,i da to nije samo faza...a,recimo mami je trebalo dobrih 7g.da me prihvati kao lez :( ...a,u tih 7g.je bio kaos,kako kod mene tako i kod nje,i mojih najblizih...uglavnom hocu reci da je to poprilicno dug i bolan proces za sve,zalosno ali je tako :cry: ...samo najvaznije ti je kako se ti postavis od samog pocetka...stoga curo skupi hrabrosti,i biti ce sve u redu :) .....think positive :D

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 02 sij 2010 18:11

LoveAngel je napisao/la:stoga curo skupi hrabrosti,i biti ce sve u redu :) .....think positive :D
nije da nemam hrabrosti, tješi me moja snaga, upornost i spremnost da problem "uhvatim za jaja". samo što sam prestrašena, sve ovo mi lupa na živce, boli me želudac, povraća mi se, ne mogu spavat....
a što se tiče "think positive", tu imam malo problema...sklona sam crnjacima i samu sam sebe u zadnjih tjedan dana preplašila takvim odurnim scenarijima da sam se na kauču stisnula ko pet para....npr. šta će o meni misliti osobe koje su mi u biti potpuno nebitne, šta ću reći npr. o sebi na godišnjici mature and so on.....sick....
s druge strane, nekako sam sretna da je konačno ta tema došla na tapetu da se počne razriješavat, jer se fakat osjećam glupo što godinama ne znam s kim bih bila za ozbač - s frajerom ili sa ženom. i stvarno mi je glup osjećaj da stalno pokušavam s frajerima i da SVAKOM uvijek nalazim mane....
sad sam si, za početak, jednostavno priznala da to s frajerima nije TO....

Avatar
Popeye
Postovi: 2096
Pridružen/a: 17 tra 2007 14:24

Post Postao/la Popeye » 02 sij 2010 20:35

well, mozda bi bilo uputnije da konacno sve sama sa sobom rijesis. a to ukljucuje i tvoju internaliziranu homofobiju. kada postanes zadovoljna svojim lezbijstvom, te ga prestanes gledati tragicno ili u odnosu na druge, mnogo toga ce se sama od sebe posloziti.

u takvom stanju svijesti onda nema pitanja poput "a sta cu reci na godisnjici mature?" ili "kako ce xy reagirati?" i sl, jer zivis slobodno i otvoreno, te se ponasas spontano u vezi svojeg lezbijstva, a ne da svaku stvar koja se tice toga sto si lezbijka unaprijed promisljas (sto je naporno i oduzima vremena).

sudeci po onome sto si napisala, probleme ces prije rijesiti nekakvim emotivnim oslobadjanjem ili probojem, nego racionalnim razmisljanjem, koje ne mijenja tvoje - od okoline usađene - negativne osjecaje oko lezbijstva. mozda bi pomogao nekakav ekstreman, radikalan cin, jer evo taj nekakav step by step pristup ocito ne daje rezultate.

p.s.
mozda bi bila manje depresivna da izuzmes svoje lezbijstvo iz stvari koje te deprimiraju. jesi se zapitala ima li mozda neka direktna veza izmedju cinjenice da se tesko prihvacas kao lezbijka i tih tvojih crnjaka?

Bash
Postovi: 6512
Pridružen/a: 07 kol 2009 12:56

Post Postao/la Bash » 03 sij 2010 02:54

pa nisan sigurna bi li trebala nakon sta tjedan dana misli da je "valjda" lezbijka radit drasticne poteze. ne daje bas dojam da je posebno sigurna u to.
btw, Barbara, di ti se zuri? koncentriraj se prvo na pitanje jesi li lezbijka, pa kad to shvatis, onda kreni na sve ostalo. To sto ce starci/susjedi/sef reci ne utjece na tvoje seksualne preferencije pa se ne vrijedi opterecivat s tim u ovom stadiju dok ni sebi nisi priznala.

Avatar
Popeye
Postovi: 2096
Pridružen/a: 17 tra 2007 14:24

Post Postao/la Popeye » 03 sij 2010 03:23

ona vec godinama osjeca da je lezbijka. a sada je tu cinjenicu i osvijestila. good for her. takodjer, nekako mi je tesko povjerovati da neku str8 zenu godinama muci to jel lezbijka ili ne. ako se godinama pitas jesi li lezbijka i zasto ti se zene svidjaju vise nego muskarci, odgovor je fakat jednostavan: YOU ARE A LESBIAN.

so basically, ona je lezbijka, nije to visa matematika.

problem zapravo nije ni njoj u definiranju, nego u tome da se pozitivno postavi prema cinjenici da je lezbijka.

a s tim pazljivo-da-ne-uradis-nista-pogresno pristupom je vec izgubila godine i godine. ima jedna fora epizoda "seinfelda" u kojoj george radi bas sve suprotno od onoga sto misli da bi treba napraviti. i ispadne da mu zivot krene na bolje u svakom smislu. :D
well, ako se na jedan nacin ponasala godinama, a dosla je do toga da se u 2009. godini s 36 godina zivota pita jel lezbijka i kako da joj to bude ok, plus da u tome - moguce je! - uziva, onda bi mozda se trebala poceti ponasati, razmisljati i govoriti suprotno od toga kako je sve to do sada cinila.
cos it didn't work, obviously, jer da jest - ovog topica ne bi bilo.

Bash
Postovi: 6512
Pridružen/a: 07 kol 2009 12:56

Post Postao/la Bash » 03 sij 2010 16:06

pa možda je tebi to činjenica, ali meni ne izgleda da je i njoj. Još.
Nije da su mi muškarci odurni (dapače) i da me ne rajcaju, ali se jednostavno radi o tome da me ne mogu seksualno ni mentalno ni emocionalno uzbuditi kao žena i da to, valjda, sad treba presjeć!
nebitno jesam li bi ili lez, problem je samoprihvaćanja. totalni košmar u glavi. godinama pokušavam razriješiti svoju seksualnost u glavi, tj. prihvatiti je, ali stalno idem od nemila do nedraga. šta god na kraju da jesam, ne mogu to umiriti u svojoj glavi.
potiskivala sam tu temu, a sada je podivljala. i znam da nisam ok s tim sama sa sobom. vjerojatno, kako kažeš, zbog okoline.
nekako sam sretna da je konačno ta tema došla na tapetu da se počne razriješavat, jer se fakat osjećam glupo što godinama ne znam s kim bih bila za ozbač - s frajerom ili sa ženom. i stvarno mi je glup osjećaj da stalno pokušavam s frajerima i da SVAKOM uvijek nalazim mane....
sad sam si, za početak, jednostavno priznala da to s frajerima nije TO....
Mislim, ja sam te shvatila da pod radikalnim misliš da se svima ekspresno outa, možda nisi mislio na to.

Avatar
Popeye
Postovi: 2096
Pridružen/a: 17 tra 2007 14:24

Post Postao/la Popeye » 03 sij 2010 16:35

pa ne kazem da se odmah i svima outa, ali moze i to. treba da se prema svemu tome postavi radikalno suprotno nego do sada.

veliki dio toga sto je barbara napisala je ispunjeno strahom. a iduci korak po korak nije bas daleko stigla. pa neka sada skoci unaprijed.

ako godinama pokusava s muskarcima, a ne odgovara joj, ona zakljucuje da oni nisu prava stvar za nju. logicno. no sljedece logicno pitanje je: well, ako nisu musraci, tko jest? odgovor je takodjer jasan: žene. a ako je privlace zene, onda je lezbijka. kazem, nije visa matematika. :)

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 17:40

Popeye je napisao/la:pa ne kazem da se odmah i svima outa, ali moze i to. treba da se prema svemu tome postavi radikalno suprotno nego do sada.

veliki dio toga sto je barbara napisala je ispunjeno strahom. a iduci korak po korak nije bas daleko stigla. pa neka sada skoci unaprijed.

ako godinama pokusava s muskarcima, a ne odgovara joj, ona zakljucuje da oni nisu prava stvar za nju. logicno. no sljedece logicno pitanje je: well, ako nisu musraci, tko jest? odgovor je takodjer jasan: žene. a ako je privlace zene, onda je lezbijka. kazem, nije visa matematika. :)
točno, pere me strah u pičku ličku :cry: i strašan osjećaj krivnje zbog toga što sam takva. ne prema meni samoj, ja se zbog toga ne osjećam manje vrijednom, već prema vani-mami, susjedima, kolegama na poslu. dakle, nisam to prihvatila kao činjenicu i ne mogu još živjeti s tim mirno.
problem je također što sam inače veliki dramatik i što sam zadnjih godina i zbog drugih stvari imala psihičkih problema, zbog čega sam išla na terapiju, al sam prekinula s tim jer sam shvatila da sam od toga izvukla maksimum. sad više idem na neke alternativne tretmane i nadam se da će mi oni riješiti prvenstveno tu krivnju, koju doživljavam kao veći problem od straha. već sam rekla da većina mojih prijatelja zna i nije me strah reći i ostalima.
danas sam npr. bila s gay frendom i sve mu ispričala. on do sada nije ništa znao za mene, jer smo baš dobri od nedavno. očekivala sam da će past u nesvijest kad mu kažem da sam shvatila da me više privlače žene i da sam bila u par veza, a on je reko samo-ma,daj. mislim da bi burnije reagirao da sam mu rekla da sam trudna :D
uglavnom, ohrabrio me, utješio, cijelu je dramu on prošao i sam. i svi frendovi mi govore - pa šta onda, sad bar znaš šta si, ko da će ti se život sad promijeniti, i bla,bla.
al, recimo, danas mi je mama došla u zg a ja joj od krivnje ne mogu pogledati u oči!
očito imam problem, koji sam tek od vas saznala, internalizirane homofobije, jer mi u glavi etiketa lezbe stoji prilično bljak. kao, to je nešto ružno i krivo. iako, napominjem odrasla sam u pristojnoj, građanskoj, intelektualnoj i liberalnoj obitelji. i mislim da jednom kad kažem mami da će me razumjet, nekako će se valjda znat nosit s tim.
samo da prihvatim činjenicu - gle, lezba si i šta sad. - i sve će bit ok. brijem da će onda i strahovi nestati........
moraš znat da je ovo nova situacija za mene kad su mi se stvari iskristalizirale, a sve promjene mi i inače teško padaju. znam da mi predstoji velki posao samoprihvaćanja, samo trenutno ne mogu misliti ni na šta drugo osim ovog pa mi se čini da će mi glava puknut.....
k vragu, pa valjda su i drugi prolazili ovo što ja prolazim pa su nekako izgurali :)

Avatar
tamara3
Just tax the stupid people.
Postovi: 8744
Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
Spol/rod: žensko
Status: U životnom partnerstvu
Lokacija: Oblačić.
Kontakt:

Post Postao/la tamara3 » 03 sij 2010 17:44

Da, slažem se s Popajem, to je baš tako.

Mislim da bi trebala biti blaga i nježna prema sebi, ne donositi nikakve radikalne i dramatične odluke. Uvjerena sam da su brojne lezbijke u nekom razdoblju svog života na nekoj razini mislile da je to "samo faza". Onda dođu tridesete, pritisci društva i obitelji (ne znam u kakvim okolnostima Barbara živi, ima li roditelje i u kakvim je odnosima s njima itd.) i "problem" postaje veći.
Poznam taj osjećaj, samo sam ja to sve "odradila" u dvadesetima kad je vjerojatno i lakše biti "revolucionarniji", a taj put Barbaru tek čeka, a koliko vidim, prvi korak je napravila - priznavanje samoj sebi.
Ali nemoj, Barbara, biti autodestruktivna s uzrujavanjem, sedativima i osjećajem krivnje, please. Znam da je to lako reći ali teško napraviti, samo ti želim da ti ta faza bude što kraća. Ima nas još puno out there, ne moraš to sama rješavati ni prolaziti.

Ameli
Postovi: 6513
Pridružen/a: 16 kol 2007 23:18

Post Postao/la Ameli » 03 sij 2010 17:54

Popeye je napisao/la:ako godinama pokusava s muskarcima, a ne odgovara joj, ona zakljucuje da oni nisu prava stvar za nju. logicno. no sljedece logicno pitanje je: well, ako nisu musraci, tko jest? odgovor je takodjer jasan: žene. a ako je privlace zene, onda je lezbijka. kazem, nije visa matematika. :)
e jbg sad po tvom ispada, da biseksualno znaci jezicak na vagi tocno na sredini, i ako naginje vise na jednu stranu u ovom slucaju na zensku, gotovo je, ona je lezbijka i ajmo sad odmah autanje, hm :o ?

koliko mi se cini da autorica ove teme, ima i dubljih problema od suocavanja sa svojom seksusalnoscu, jer opet ponavljam, smatram da to sto te vise privlaci jedna strana ne znaci automatski da si homo ili hetero, biseksualnost po meni ne znaci iskljucivo hodanje po ravnoj crti izmedju muskarca i zene i ujedno ravnomjerno gazenje na obije strane, nego pozeljnost i jednog i drugog spola, dal istovremeno, ili naizmjenice, ovisno o osobi.

no sto sam htjela napisati autorici, sad sam i poboravila..o da, taj strah koji nosis u sebi zbog i od cega tebi znano jos od proslosti i ovo sto sad prozivljavas naravno usko je povezena, ali sto god ti se desavalo nije kraj svijeta, nego pocetak neceg novog, dosad tebi ne prozivljenog, nesto sto moze biti i ljepse i bolje nego do sada kako si prozivljavala, ali isto tako moze biti i mnogo teze i gore, al to nikad neces znati ako se zatvoris u cetiri zida nakljokas tableta i zivis u strahu.
Mozda za pocetak da stanes pred ogledalo i porazgovaras sama sa sobom i prihvatis se takvom kakva jesi i tko jesi. I ako si BI, super pa sto onda? nisi ni prva ni poslednja, Ako si Lezba, ni tad nisi ni prva ni poslednja koja je to, imat ces mozda vise borbe u zivotu, ali imat ces sebe, bez maske, bez skrivanja.

Tvoja ocigledna sklonost crnim mislima, strahovima i kocenje same sebe u ovom slucaju je jedini problem i pravi problem, zbog kojeg bi trebala popricati sa strucnom osobom, a ovo JA SAM LEZBA, allooo pa nigdje ti na celu to ne pise i sad ce se svi okretati za tobom.
Digni glavu, lijepo se obuci i izadji medju zene, pa u hodu razrijesi jesi bi ili lez, sto po meni uopce nije lose niti jedno niti drugo i nije smak svijeta:o

No jos sam htjela nesto napisati, ali..i ovo je dugo i cudo da sam imala strpljena zadrzat se toliko dugo na jednoj stvari, moje misli presaltavaju se jako brzo :D

:o :o pa vec dva posta su napisana prije moga, a jbg, spora sam :D

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 17:58

tamara3 je napisao/la:Onda dođu tridesete, pritisci društva i obitelji (ne znam u kakvim okolnostima Barbara živi, ima li roditelje i u kakvim je odnosima s njima itd.) i "problem" postaje veći.
da, pritisci....to mi stvara užasan osjećaj krivnje, kad mama priželjkuje unučiće, kad babe pitaju "kaš se udat, šta čekaš?", a meni se od takvih pitanja povraća. odnos s mamom mi je jako dobar, prilično sam sigurna da bi me shvatila. ali, mene i inače u životu pegla stano osjećaj krivnje, grizodušje itd. (to je terapija lijepo definirala kao problem). po strukturi sam osjetljiva i jako emotivna, stvašta u životu me pogađa, pogotovo nakon prekida s curom (sjebala me totalno,slomila mi srce, ponizila me, ubila mi samopouzdanje) i nakon što mi je tata umro prije par godina.
taj prekid se više manje poklopio s tatinom smrti pa sam se slomila. pukla. totalni reset. pa se već par godina dižem. i do nedavno sam bila baš stabilna, i onda se usrala nakon ove spoznaje. znam da je hrabro od mene što sam si priznala neke stvari (za sad sam trifrtalj lezba :D ) i što sam odlučna da se uhvatim u koštac s problemom.
ali, ljudi nisu svi isti, ne rađaju se svi "kul, šta me briga", nego ima i takvih ljudi poput mene koje sve pogađa i koji se boje i koji imaju osjećaj krivnje za puno toga (to je nastalo zbog odgoja).
što se sedativa tiče, nažalost, morat ću ih pomalo kusat čisto dok ne preguram ovu prvu fazu. jer znam sebe. neću "čista" moć radit, što si ne mogu dopustit. znam da to nije rješenje, ali nekim ljudima jednostavno treba "štaka" u procesu rješavanja problema.
uvjerena sam da će na kraju sve bit ok, a do tada će bit i patnje i boli i svega. valjda to možete svi razumjet.

Avatar
tamara3
Just tax the stupid people.
Postovi: 8744
Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
Spol/rod: žensko
Status: U životnom partnerstvu
Lokacija: Oblačić.
Kontakt:

Post Postao/la tamara3 » 03 sij 2010 18:08

Barbara je napisao/la:uvjerena sam da će na kraju sve bit ok, a do tada će bit i patnje i boli i svega. valjda to možete svi razumjet.
Da, možemo. Ali i iz više-manje svih tvojih postova dade se naslutiti sklonost drami, a ta karakteristika u ovim okolnostima nije tvoj saveznik. U potpunosti razumijem osjećaj krivnje koji je kod većine žena valjda genetski uprogramiran i u potpunosti razumijem tvoj strah od okoline i "razočaravanja" majke jer sam sve to i sama prošla, uključujući i smrt roditelja i prekid i sve te situacije kad padaš na dno. No ipak, živjeti punim srcem ono što jesi je najviše što sebi možeš pokloniti. Spoznaja da smo živjele život s figom u džepu je daleko bolnija.

Avatar
Popeye
Postovi: 2096
Pridružen/a: 17 tra 2007 14:24

Post Postao/la Popeye » 03 sij 2010 18:13

Barbara je napisao/la: k vragu, pa valjda su i drugi prolazili ovo što ja prolazim pa su nekako izgurali :)
pretpostavljam da su svi to prosli, narocito ako odrastes u jednom vrlo (hetero)patrijarhalnom dijelu svijeta kakav je balkan. cilj ti treba biti da sto krace traje. :)
jer zapravo tako samo gubis vrijeme i psihicku energiju na nesto sto je vrlo neproduktivno, depresivno i lose za tebe.

e sad, pitanje je kako savladati taj osjecaj krivnje zbog vlastitog lezbijstva, koji je duboko u tebi. to je individualan proces, ali se istovremeno kod svih (ili velike vecine) odvija po istim ili slicnim obrascima. mozda bi ti moglo pomoci da procitas kako su drugi to napravili?

p.s.
zamolio bih da mi se prestane replicirati na stvari koje uopce NISAM napisao. i predlozio bih da se obrati vise paznje na barbaru, koja je zatrazila pomoc.

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 18:16

[/quote] Ali i iz više-manje svih tvojih postova dade se naslutiti sklonost drami, a ta karakteristika u ovim okolnostima nije tvoj saveznik. [/quote]

Ponavljam, ja ZNAM da sam dramatik, ali još to nisam naučila riješiti sama sa sobom. Terapija mi je samo otkrila sve moje probleme, ali puno njih u 2 godine nije riješila. Pa ni tu dramu. Iz nekih svojih razloga sam prestala ići na terapiju, sad idem, kako sam rekla, drugim putem. Valjda će i to ponešto pomoći. Al da mi je sad užasno teško, jest. I nisam kriva što se tako osjećam, takva sam jednostavno po strukturi. Sve ja sebi lijepo izracionaliziram u glavi, ali ne mogu srce i dušu natjerat da se osjećaju mirno i smireno. Očito nešto krivo radim. Šrink mi je tak i tak uvijek govorio da pružam užasan otpor u terapiji i da tak nešto još nije vidio. Šta ću, moram se i dalje borit. Bar me borbenost krasi :D

Avatar
DEFIANCE
Postovi: 2819
Pridružen/a: 19 svi 2009 21:34
Spol/rod: žensko

Post Postao/la DEFIANCE » 03 sij 2010 18:17

opusti se....pokušaj živjeti kako te osječaji nose a ne kako će drugi diktirati pa ćeš s vremenom vidjeti šta stvarno želiš od života

Avatar
tamara3
Just tax the stupid people.
Postovi: 8744
Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
Spol/rod: žensko
Status: U životnom partnerstvu
Lokacija: Oblačić.
Kontakt:

Post Postao/la tamara3 » 03 sij 2010 18:18

Apsolutno te nitko ne krivi za to, samo pokušavam ukazati da je to možda dodatan i nepotreban teret u situaciji u kakvoj se nalaziš, na tom nekakvom putu prema samospoznaji i svime što uz to ide.

Ameli
Postovi: 6513
Pridružen/a: 16 kol 2007 23:18

Post Postao/la Ameli » 03 sij 2010 18:20

Barbara je napisao/la: Šta ću, moram se i dalje borit. Bar me borbenost krasi :D
Oprosti sto ce mozda zvucati grubo, ali meni se cini da se Ti uopce ne boris, naprotiv Ti se skrivas iza svojih strahova!

Avatar
Popeye
Postovi: 2096
Pridružen/a: 17 tra 2007 14:24

Post Postao/la Popeye » 03 sij 2010 18:21

pa zar nije moguce da je tvoje negativan odnos prema (vlastitom) lezbijstvu doveo do takvog psihickog stanja? da je godinama potisnuto lezbijstvo dovelo do tvojih neuroza, koje se povrsinski citaju kao nesto drugo?

mislim, nisi prva koja se s time borila. ima hrpa studija i clanaka koji se bave time, negativnim osjecajima prema sebi zbog od okoline stvorene homofobije...

i ne bih se slozio da se sve to moze odvojiti u razlicite ladice. u ljudskoj psihologiji je sve povezano, a seksualnost i seksualni identitet su neizmjerno vazni.

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 18:27

[/quote] zamolio bih da mi se prestane replicirati na stvari koje uopce NISAM napisao. i predlozio bih da se obrati vise paznje na barbaru, koja je zatrazila pomoc.[/quote]

hvala ti, lave. sve mi ovo puno znači. ovo mi dođe ko grupna terapija. ma nek me i kudite i popljujete i bodrite, sve to ima svog smisla. meni je samo užasno teško i osjećam se prilično loše i znam da imam problema raznih sa sobom i od ranije, a ponajveći je neprihvaćanje same sebe na raznim poljima. da, sjebana sam i nije me to sram reći. drugačija sam od drugih po više stvari, neke sam riješila prije 15 godina, neke nedavno, neke (kao ovo) još ne. zato sam se ovdje obratila vama, jer mi podrška znači a i potrebno mi je nepristrano gledanje na moja sranja u glavi. napominjem da nisam kriva što sam jako osjetljiva pa ne znam kako se nositi s ovom temom. a to mi je najveći issue u životu oduvijek. samo što se donedavno to nije činilo problemom. sada je, eto, to podivljalo i eruptiralo i ja ZNAM da je ovo (ma koliko vam patetično zvučalo) najveća borba mog života.
da se bar možemo nać na piću pa popričat u živo....da me dobro našamarate :D

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 18:30

Ameli je napisao/la:
Barbara je napisao/la: Šta ću, moram se i dalje borit. Bar me borbenost krasi :D
Oprosti sto ce mozda zvucati grubo, ali meni se cini da se Ti uopce ne boris, naprotiv Ti se skrivas iza svojih strahova!
ne, ne skrivam se. ja sam borac i borim se cijeli život s koje čim.
da se skrivam, ne bi većini svojih prijatelja rekla da mi se sviđaju žene, čak i onima koji nisu toliko gay friendly. mislim da to onda nije skrivanje iza strahova.

Avatar
tamara3
Just tax the stupid people.
Postovi: 8744
Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
Spol/rod: žensko
Status: U životnom partnerstvu
Lokacija: Oblačić.
Kontakt:

Post Postao/la tamara3 » 03 sij 2010 18:31

Pa to je dobro, bit će ti puno lakše ako odlučiš ostati "on the dark side" ;).

Barbara
Postovi: 19
Pridružen/a: 02 sij 2010 14:18

Post Postao/la Barbara » 03 sij 2010 18:38

Popeye je napisao/la:pa zar nije moguce da je tvoje negativan odnos prema (vlastitom) lezbijstvu doveo do takvog psihickog stanja? da je godinama potisnuto lezbijstvo dovelo do tvojih neuroza, koje se povrsinski citaju kao nesto drugo?
moguće. možda se to sad pokazuje. ja samo znam da sam šrinku stalno trubila da taj moj problem seksualnog identiteta jako muči, a on je stalno govorio da nisam lezba, jer sam potpuna i prekrasna žena (ako je nekome bitno za ovaj subject, al brijem da ne, prilična sam mačka, kojoj se frajeri počesto upucavaju :D ) i da moja sklonost prema ženama je linija manjeg otpora. a ja ga uvjeravala da mi se jebe jel to linija manjeg otpora, da je to jednostavno ono što me više privlači! to je jedan od razloga zašto sam prestala ić kod njega, mislim da me nije htio, znao skužit. odnosno, ono što mi je govorio u vezi toga mi se nije činilo kao istina.
otkad mi je tata umro često me mori šta ću kad mi mama umre, a ja do tad ne nađem nikog, i onda ću ostat sama.
da, valjda je to sve povezano.
možda sam imala krivog šrinka, who knows....

Avatar
tamara3
Just tax the stupid people.
Postovi: 8744
Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
Spol/rod: žensko
Status: U životnom partnerstvu
Lokacija: Oblačić.
Kontakt:

Post Postao/la tamara3 » 03 sij 2010 18:49

Zaboga, zar si išla kod grudena :eek:?! Od ove floskule o "potpunoj i prekrasnoj ženi" mi je malo postalo mučno.

Odgovorite