Frajla je napisao/la:Moram priznati da se ni meni ne da više raspravljati. Ti šumom ja drumom. Pa ću se samo osvrnuti bez seciranja I odogovaranja pasos po pasos jer imam pametnijeg posla. Inače, baš mi se sviđa ovaj tvoj lakgano patronizirajući stav. Baš mi je mmmmm.
Uglavnom, kapilare. Da bitne su. Ima ih bome puno. Da pokušavam otrčati duljinu svojih kapilara trebalo bi mi stvarno puno vremena. Srce bi mi naraslo, em od sreće da mi to uspije, em od jada zbog veličine pothvata. No, dobro. Šalu na stranu. Ponavljam, kapilare jesu bitne u generalnom smislu ali kad recimo trčiš na minus 10 vani i ruke ti se smrznu jer srce pumpa tamo gdje treba, kroz najveće potrošaće i u najveće mišiće postaju sporedne.
Što se tiče ovog određivanja početka I kraja; pa to je bar lako.. Ako govorimo o tjelesnoj aktivnosti I osobi koja tek starta onda je početak taj dan kad započinje određeni program. Stvarno ne vidim što je tu sporno.
A što se rizika tiče, pa hvala bogu da je medicinska struka krenula sa upozorenjima o dugorčono štetnim posljedicama sjedilačkog načina života svatko tko ne živi ispod kamena je svjestan toga. Kao I štetnosti pušenja npr. Svima je više dosta slušati o tome.
Prva stvar koju doktor kaže na pitanje o poboljšanju kvalitete života jest upravo vise fizičke aktivnosti, kakve nije važno. Ne moraš se ubijati u teretani 0/24 već je dovoljno više hodati, biciklirati, ma bilo što samo da je kretanje. Inače, to sam primjetila, zašto si toliko zapela za rudarenje I suporedbu neke fizičke aktivnosti sa kopanjem u rudniku? Ne bi me čudilo da si u takvoj formi da ti je najjednostavnija fizička aktivnost teška kao I kopanje. Što to govori o tvom fizičkom stanju.
Inače, da kapacitet pluća je promjenjiv, pogledaj samo ronioce na dah, plivače I slično . Najveći kapacitet pluća od svih, a kako je do toga došlo? U vidi vraga, vježbom. I ne, otrčati 10 km nije mana, nsiam to rekla pa te molim da mi ne stavljaš riječi u usta. Ali da postoji pozitivna korelacija između toga I zdravlja sigurno.
Super mi je ovo za nekrozu. Sad mi, molim te, linkaj znanstveno istraživanje sa slikama nekroze kod osoba kod kojih je do toga došlo jer im je mišićna masa počela opadati (tj. Trunuti po tvome) zbog prestanka treniranja. Molim te.
Nego, gore sam to napisala ali jednostavno moram ponovno naglasiti kako mi je super ovo imputiranje nesposobnisti I ne znanja po pitanju bavljanja fizičkom aktivnošću od strane osobe koja moj primjer uspona po stepenicama izjednačava kopanjem rude.
Glede profesora tjelesnog, da slažem se da je čovjek nesposoban ali kakve to veze ima sa ovom konkretno raspravom, osim da nekim čudnim putem mene pokušaš diskreditirati pod (krivom) pretostavkom da mi je ovo struka. Ako je ovo jedan od onih trenutaka u kojem se jadna djeca koriste kao mjerilo nečije empatije ili pomanjkanja iste evo, mirna srca (velikog) ti kažem da ih ja ne bi tjerala gladne da trče po suncu. Happy?
Ja ne znam zašto misliš da je tijelo u takvom stanju šoka kad prestane sa fizičkom aktivnošći? Spominjala si šokove, pad tlaka I slično? Pa jedina stvar koja mi je valjda usporediva po osjećaju i otpuštanju endorfina nakon napornog treninga je orgazam valjda.

I ne, nikad u životu se nisam onesvjestila, imala problema sa tlakom ili šećerom, energije imam kao u priči, a doktora vidim jednom godišnje na sistematskom. Toliko o tome.
I da, nitko ne mora ništa, osim umrijeti. I svaštanešto se može dogoditi, bolesti ovakve I onakve. Ali to nije razlog da se osoba uništava I da se ne brine o svojem tijelu I zdravlju, a to uključuje fizičku aktivnost što god ti rekla. Jako mi je iznenađujuć tvoj pristup tome kao nečem jako negativnom I potencijalno opasnom po život. U znoju se još, fala bogu, nitko nije utopio.