Posljednja dva tjedna misli mi zaokupljaju samo jedan događaj i jedna osoba. U takvim situacijama, pad Vlade i raspuštanje Sabora prođe gotovo neprimijećeno. Prajd gotovo i ne pamtim, bio sam prisutan tijelom, ali duh je bauljao negdje drugdje. Već je drugi tjedan od povratka na posao nakon godišnjeg odmora, a nisam još potpuno niti svjestan kako sam se uspio toliko sabrati da se uopće sjetim na kojoj adresi mi je radno mjesto.

Nedavno sam s prijateljem, također pederom, bio na cugi. Uz velike količine crnog piva i nebrojeno puno tema koje smo pretresli, dotakli smo se i priča o (bivšim) vezama. Pričao sam o svojoj prethodnoj vezi, prekidu i kakve je sve strahove i nesnalaženja on uzrokovao. Sugerirao mi je da o tome napišem tekst. Premda sam o tome djelomično već pisao, sugestija je prihvaćena.