- Autor/ica CROL
-
Objavljeno: 21. svibnja 2018.
Iako je studiju o djeci u LGBT obiteljima profesora Marka Regnerusa s teksaškog Sveučilišta struka u više navrata odbacila i od nje se ogradila, domaćim "obiteljašima" to je nevažno, pa ga dovode u Zagreb. U srijedu će, tako, Regnerus na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održati predavanje na temu "Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?".
Podsjetimo, Regnerus je 2012. objavio studiju "The New Family Structure Study", poznatu i kao "Teksaška studija" koju često citiraju konzervativne skupine iz cijelog svijeta, s ciljem umanjivanja vrijednosti LGBT obitelji i brakova. Istraživanje je provedeno nad 3000 ispitanika iz heteroseksualnih obitelji u dobi između 18 i 39 godina, od kojih jedan dio njih ima barem jednog roditelja koji je bio u istospolnoj vezi.
Ista je studija "pomogla" Željki Markić i njezinim "obiteljašima" koji su je u vrijeme referenduma o braku i poslije navodili kao relevantan "dokaz" da se LGBT parovima ne bi smjelo dopustiti da imaju djecu, a tako je i danas, sudeći prema tekstu poziva:
Nije ih briga što je studija raskrinkana
"Profesor Regnerus je 2012. objavio prvo longitudinalno istraživanje koje je pokazalo da djeca koju podižu osobe u homoseksualnim vezama, pokazuju niz lošijih ishoda nego druga djeca. Nakon toga je bio izložen brojnim napadima LGBT lobija širom svijeta. Regnerusovo istraživanje bilo je prijelomno za razumijevanje učinaka koje na djecu ima redefinicija braka i omogućavanje homoseksualnim parovima da posvajaju djecu."
Povodom spomenutog gostovanja reagiralo je Zagrebačko psihološko društvo. U tekstu "Znanošću protiv homofobije" koji potpisuju Željka Kamenov, Marina Štambuk, Tanja Vučković Juroš i Matea Popov upozorava se da "Teksaška studija" vrvi brojnim metodološkim nedostacima zbog čega Zagrebačko psihološko društvo (ZPD), osjeća profesionalnu odgovornost javnosti ukazati na iste.
Objašnjavaju se dvije temeljne metodološke pogreške. Prvo, Regnerus je metodološki neutemeljeno klasificirao sudionike/ce kao djecu koja su odrasla uz majke lezbijke ili gej očeve samo na temelju odgovora na pitanje je li netko od njihovih roditelja ikada imao vezu s osobom istog spola u razdoblju od sudionikovog rođenja do punoljetnosti.
U Hrvatskoj je dosad provedeno i jedno istraživanje s lezbijkama, gejevima i biseksualnim (LGB) roditeljima, njihovim partnerima i djeci. U prvom redu rezultati tog istraživanja upotpunjuju dosad već poznati zaključak kako je za dobrobit djece i roditelja ključna kvaliteta obiteljskih odnosa, a ne obiteljska struktura ili seksualna orijentacija roditelja/skrbnika
Drugo, navode autorice, ovakvom Regnerusovom kategorizacijom onemogućeno je razlikovanje sudionika/ca s obzirom na obiteljsku stabilnost, pa su se tako u istoj kategoriji našla djeca samohranih roditelja, roditelja s poočimom/pomajkom istog spola kao njihov roditelj, djeca razvedenih roditelja, kao i djeca roditelja koji su živjeli u kontinuiranom istospolnom partnerstvu.
"Netaknuta biološka obitelj"
S druge strane, autor se potrudio identificirati stabilne obiteljske strukture za djecu roditelja različitog spola, pa su tako ova djeca bila iz onoga što autor naziva "netaknuta biološka obitelj", uzorka u kojemu nije bilo samohranih roditelja, razvedenih roditelja ili roditelja koji su imali romantični odnos s osobom drugog spola, pa čak ni roditelja koji su se razveli nakon djetetove 18. godine.
U tekstu koji u cijelosti možete pročitati ovdje još se navodi kako istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da su razlozi zbog kojih LGBTIQ osobe žele postati roditelji vrlo slični razlozima koji se pronalaze u istraživanjima na općoj populaciji, u Hrvatskoj kao i u inozemstvu.
U svim ovim istraživanjima sudionici/e žele imati djecu prvenstveno jer žele pružiti i primiti ljubav i toplinu djetetu te podijeliti sa svojom budućom djecom ono što imaju i znaju. Također, žele osjetiti posebnu povezanost koja se razvija između roditelja i djeteta, a motivira ih i očekivanje da će roditeljstvo za njih biti ispunjavajuće iskustvo. U Hrvatskoj je dosad provedeno i jedno istraživanje s lezbijkama, gejevima i biseksualnim (LGB) roditeljima, njihovim partnerima i djeci. U prvom redu rezultati tog istraživanja upotpunjuju dosad već poznati zaključak kako je za dobrobit djece i roditelja ključna kvaliteta obiteljskih odnosa, a ne obiteljska struktura ili seksualna orijentacija roditelja/skrbnika.
Bilo kakav dublji pogled u karakteristike Regnerusove studije i u ograničenja njegovih zaključaka jasno pokazuje da ovo istraživanje zapravo ne može ništa reći o dobrobiti djece iz obitelji istospolnih roditelja i nikako se ne može navoditi kao dokaz da su ishodi djece istospolnih partnera štetniji od ishoda djece raznospolnih partnera
Društvenim mrežama ovih dana kruži i radni dokument sociologinje Tanje Vučković Juroš koja radi u belgijskom Interdisciplinarnom istraživačkom centru za obitelj i seksualnost Katoličkog sveučilišta u Louvainu, "Zašto 'Teksaška studija' Marka Regnerusa ne govori o dobrobiti djece iz obitelji istospolnih roditelja".
U Regnerusovoj studiji gotovo uopće nije bilo djece iz istospolnih obitelji
"Bilo kakav dublji pogled u karakteristike Regnerusove studije i u ograničenja njegovih zaključaka jasno pokazuje da ovo istraživanje zapravo ne može ništa reći o dobrobiti djece iz obitelji istospolnih roditelja i nikako se ne može navoditi kao dokaz da su ishodi djece istospolnih partnera štetniji od ishoda djece raznospolnih partnera", navodi Vučković Juroš u sažetku dokumenta i nastavlja:
"Stoga je rad naišao na vrlo snažnu negativnu reakciju znanstvene zajednice koja je ukazivala na metodološke probleme i na neprimjerenost zaključaka koje autor iznosi. Iako je istraživanje koje je Regnerus vodio zaista bilo impresivno prema svom obimu i podacima koje je prikupio, mnogi su znanstvenici (uključivši, na primjer, i Američku sociološku organizaciju) osudili Regnerusa zbog zlorabe podataka iz te studije i zbog pristranog prikazivanja rezultata koje nije bilo u skladu s načelima dobre znanstvene prakse."
Regnerus je metodološki neutemeljeno klasificirao sudionike/ce kao djecu koja su odrasla uz majke lezbijke ili gej očeve samo na temelju odgovora na pitanje je li netko od njihovih roditelja ikada imao vezu s osobom istog spola u razdoblju od sudionikovog rođenja do punoljetnosti
Sociologinja Vučković Juroš u zaključku navodi kako se od mnoštva kritika Regnerusove studije jedna ističe kao ključan i neslomljiv argument zašto tzv "Teksaška studija" Marka Regnerusa ne govori o dobrobiti djece iz obitelji istospolnih roditelja. Vrlo jednostavno, djece koja su odrasla u takvim obiteljima u toj studiji gotovo nije bilo – samo dvoje od 85 ispitanika koje je Regnerus definirao kao djecu istospolnih roditelja je provelo svoje djetinjstvo u kućanstvu s istospolnim parom.
"Potrebno je konačno prestati o tzv. 'Teksaškoj studiji' raspravljati u okviru razmatranja ishoda djece iz obitelji istospolnih roditelja. Umjesto toga, za bilo kakvo dublje razumijevanje, potrebno se okrenuti razmatranju sve većeg broja metodološki uistinu rigoroznih studija o djeci koja odrastaju u obiteljima istospolnih partnera. Takve pak studije dosljedno ne nalaze dokaza o statistički značajnim razlikama u ishodima djece iz obitelji istospolnih i raznospolnih roditelja koji se mogu pripisati obiteljskoj strukturi u kojoj ta djeca odrastaju."
Radni dokument Tanje Vučković Juroš u cijelosti pročitajte ovdje.