Pitanje koje je na hrvatskom Redditu otvorilo raspravu nije novo, ali je pogođeno dovoljno ravno u živac da se ispod njega brzo skupi niz vrlo različitih reakcija. Thread naslovljen "Homoseksualne sklonosti desnice/konzervativaca" započeo je jednostavnom dvojbom: zašto je homofobija toliko prisutna i ima li u nekim slučajevima veze s potisnutom seksualnošću najglasnijih homofoba?

Autor objave, koji se predstavlja kao heteroseksualni muškarac, piše da mu homofobija "nikad nije bila jasna" te iznosi tezu da kod dijela konzervativaca i desničara postoji više homoseksualnih sklonosti nego što se to javno priznaje. Pita skriva li se iza agresivne retorike osobni konflikt, potiskivanje ili zavist prema onima koji žive otvoreno, te spominje manja istraživanja o povezanosti homofobije i reakcija na gay sadržaj, kao i česte anegdote o korištenju Grindra na velikim konzervativnim okupljanjima. Posebno ga zanima mišljenje LGBT osoba.

Rasprava se vrlo brzo razgranava i pokazuje da pitanje ne dijeli sudionike samo na one koji se slažu i one koji se ne slažu, nego otvara cijeli niz paralelnih interpretacija.

Jedan dio komentara bez puno zadrške prihvaća početnu tezu, često kroz sarkazam i humor. Pojavljuju se tvrdnje da se upravo homofobni muškarci najžešće brane od svake šale ili sugestije koja dovodi u pitanje njihovu heteroseksualnost, dok se o gej seksu, kako primjećuju neki sudionici, "najviše priča upravo među homofobima". U tom dijelu rasprave često se spominju politički skandali u kojima su javni protivnici LGBT prava kasnije uhvaćeni u situacijama koje su sami godinama osuđivali.

Upravo takvi primjeri, uključujući i već poznati slučaj Józsefa Szájera, dugogodišnjeg istaknutog člana mađarske desnice koji je sudjelovao u oblikovanju izrazito anti-LGBT politike, a potom bio uhvaćen u bijegu s ilegalnog gay partyja u Bruxellesu, redovito se vraćaju kao simbol licemjerja. Za dio sudionika rasprave, takvi slučajevi potvrđuju tezu o potiskivanju i dvostrukim životima u konzervativnim krugovima.

No paralelno s tim, u threadu se javlja snažan otpor takvom objašnjenju.

Porisnuta seksualnost ili nešto drugo?

Više komentatora, uključujući i one koji se identificiraju kao LGBT osobe, otvoreno odbacuje ideju da se homofobija može objasniti skrivanjem vlastite homoseksualnosti. Upozoravaju da se time odgovornost za netrpeljivost prebacuje s ideologije, politike i društvenih normi natrag na same LGBT ljude. Prema tom stajalištu, ismijavanje desničara kroz figuru "skrivenih gejeva" banalizira problem i stvara dojam da je homofobija psihološka devijacija manjine, a ne široko prihvaćen i društveno toleriran obrazac ponašanja.

U tim komentarima često se ističe da ljudi ne moraju imati nikakav unutarnji konflikt da bi mrzili ili odbacivali druge. Dovoljno je da su odrasli u sredini u kojoj je homofobija normalizirana, politički korisna ili moralno opravdana. Neki podsjećaju da većina populacije spada u konzervativniji dio spektra, dok je udio LGBT osoba znatno manji, pa statistički argument o "većini homofoba koji su zapravo gay" jednostavno ne stoji.

Rasprava se pritom dodatno širi. Govori se o seksualnoj represiji u religijskim zajednicama, o biseksualnosti kao često prešućenoj kategoriji, o ljudima koji vode dvostruke živote zbog pritiska obitelji i okoline, ali i o sukobima unutar same LGBT zajednice, primjerice, oko pitanja vidljivosti, Pridea i javnog izražavanja seksualnosti. U pojedinim trenucima thread prelazi u ironiju i karikiranje, u drugima postaje vrlo osoban, s iskustvima odrastanja, skrivanja i prilagodbe.

Kako komentari pristižu, postaje jasno da rasprava ne ide prema razrješenju. Za jedne, ideja potisnute seksualnosti nudi objašnjenje koje pomaže razumjeti agresiju. Drugima ona služi kao zgodna prečica koja odvlači pažnju od strukturalnih uzroka homofobije. Treći se otvoreno rugaju samoj potrebi da se mržnja prema LGBT osobama uopće psihologizira.

Rasprava tako ostaje otvorena i živa, ne zato što nedostaje argumenata, nego zato što se iza svakog pokušaja objašnjenja skriva neugodno pitanje: je li lakše vjerovati da je homofobija osobni problem pojedinaca ili prihvatiti da je riječ o društvenoj pojavi koja je duboko ukorijenjena i još se uvijek itekako tolerira, a katkad i potiče.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.