U zagrebačkoj Booksi početkom travnja održana je prva tribina u sklopu ciklusa “Dugini razgovori”, nove inicijative udruge Dugine obitelji koja želi otvoriti prostor za razgovor o svakodnevnim iskustvima LGBTIQ osoba.

Iako su teme poput obiteljskog života, roditeljstva ili mentalnog zdravlja univerzalne, za dio građana one i dalje dolaze s dodatnim slojem nevidljivih prepreka, od administrativnih nelogičnosti do društvenih očekivanja.

Ciklus tribina pokrenut je uz podršku Grada Zagreba, u okviru Programa za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba do 2026. godine. Riječ je o dokumentu kojim je Grad Zagreb prvi put sustavno pristupio pitanjima položaja LGBTIQ osoba, prepoznajući konkretne izazove s kojima se suočavaju u različitim područjima života, od obrazovanja i zdravstva do obiteljskog i pravnog statusa. Jedan od ciljeva Programa je stvaranje prostora za dijalog i razmjenu iskustava, a upravo tu ulogu preuzimaju Dugini razgovori kroz susrete koji povezuju osobne priče, stručne uvide i pitanja iz publike.

Ciklus tematskih tribina tijekom godine otvarat će različite aspekte života LGBTIQ osoba, a svaka tribina fokusira se na jednu temu, okuplja goste iz struke, zajednice i prakse, s posebnim naglaskom na razgovor s publikom i razmjenu iskustava.

Iako su tribine prvenstveno namijenjene kvir zajednici, ideja nije zatvoriti prostor, već ga otvoriti. Publika uključuje i prijatelje, saveznike te sve koji žele bolje razumjeti teme o kojima se govori. Upravo ta kombinacija osobnih priča i stručnih perspektiva daje ovim susretima dodatnu vrijednost, jer se iskustva koja često ostaju nevidljiva ili prešućena iznose u javni prostor, bez predrasuda i bez pojednostavljivanja.

Prva tribina, pod nazivom “Naše obitelji, naše priče”, održana je u prostoru Bookse, koja se već godinama profilira kao mjesto susreta, razgovora i razmjene ideja. Razgovor je moderirala Lucija Marković, a sudjelovali su Ivana Svalina i Daniel Martinović iz udruge Dugine obitelji.

Svaki odlazak liječniku nosi dozu nelagode, jer uvijek postoji mogućnost da će se tražiti “pravi” roditelj

Izbor sugovornika nije bio slučajan. Ivana Svalina, majka i koordinatorica društvenog programa udruge, svakodnevno je u kontaktu s obiteljima kroz organizaciju druženja i aktivnosti za roditelje i djecu. Njezina perspektiva dolazi izravno iz života zajednice. S druge strane, Daniel Martinović vodi pravno savjetovanje udruge i godinama prati i oblikuje pravne borbe koje određuju položaj duginih obitelji u Hrvatskoj. Zajedno su ponudili spoj osobnog iskustva i šireg pravnog konteksta, koji se kroz razgovor prirodno nadopunjavao.

Razgovor je otvoren osobnim iskustvom Ivane Svaline, koja je govorila o svakodnevici svoje obitelji, onoj koja je u mnogočemu ista kao i kod većine roditelja. Vrtićke obaveze, odlasci u park, izleti, večernje rutine poput čitanja priča i pripreme večere, sve ono što čini svakodnevni ritam obiteljskog života. Upravo kroz te prizore postaje jasno koliko su dugine obitelji u svojoj suštini obične, koliko su njihove brige, radosti i odgovornosti iste kao i kod bilo koje druge obitelji.

No, paralelno s tom svakodnevicom, Ivana je govorila i o izazovima koji proizlaze iz činjenice da sustav ne prepoznaje u potpunosti njezinu roditeljsku ulogu. Iako svakodnevno brine o djetetu, ne može pristupiti njegovim podacima kroz sustav e-Građani, a u budućnosti neće imati ni uvid u školske sustave poput e-Dnevnika. Svaki odlazak liječniku nosi određenu dozu nelagode, jer uvijek postoji mogućnost da će se tražiti “pravi” roditelj, unatoč tome što je ona ta koja dijeli svakodnevni život s djetetom. Upravo ti trenuci pokazuju koliko razlika između formalnog priznanja i stvarnog života može biti opipljiva i koliko utječe na osjećaj sigurnosti obitelji.

Na tu osobnu perspektivu nadovezao se Daniel Martinović, koji je razgovor proširio na širi pravni i društveni kontekst. Posebno se osvrnuo na nedavnu sudsku odluku kojom je potvrđeno da istospolni parovi moraju imati pristup postupku posvojenja, istaknuvši kako je riječ o važnom koraku ne samo za pojedinačne slučajeve, već i za cijelu zajednicu. Takve odluke, kako je naglasio, ne dolaze izolirano, već su dio šireg niza presuda koje postupno mijenjaju pravni okvir, uključujući i ranije odluke vezane uz udomiteljstvo, zahvaljujući kojima sve više istospolnih parova danas postaje udomiteljima.

Napadi i difamacijske kampanje antirodnih pokreta

Istovremeno, Martinović je podsjetio da pravni napredak često prati ono što se već događa u stvarnom životu. Dugine obitelji danas postoje, djeca odrastaju u njima, roditelji se povezuju i organiziraju zajednička druženja kako bi njihova djeca imala priliku odrastati u okruženju koje prepoznaje njihovu stvarnost.

Sudske odluke, kako je istaknuo, sve češće reflektiraju i standarde koji se razvijaju na europskoj razini, uključujući praksu Europskog suda za ljudska prava. Unatoč tome, upozorio je na kontinuirane napade i difamacijske kampanje koje dolaze iz antirodnih pokreta, naglasivši da takvi pokušaji usporavanja promjena nisu novi. Ipak, iskustvo posljednjih godina pokazuje da se jednom započeti pravni i društveni procesi teško mogu zaustaviti, osobito kada iza njih stoje stvarni životi i potrebe obitelji koje već postoje.

U jednom trenutku razgovor se dotaknuo i šireg društvenog konteksta, kroz pitanje kako sudionici doživljavaju ustavnu definiciju braka uvedenu nakon referenduma 2013. Moderatorica je otvorila pitanje odnosa između te definicije i prava duginih obitelji danas, na što je Daniel Martinović odgovorio da se u javnosti često namjerno stvara konfuzija između pojmova braka i obitelji, iako oni pravno nisu istoznačni.

Kako je pojasnio, sama formulacija referendumskog pitanja bila je pažljivo odabrana. Definicija da je brak zajednica žene i muškarca nije izravno ograničavala druga prava, poput roditeljstva ili obiteljskog života, jer bi takva formulacija bila u suprotnosti s ustavnim načelima i vjerojatno ne bi prošla ocjenu Ustavnog suda. Upravo je zato, naglasio je, pogrešno tumačiti tu odredbu kao prepreku ostvarivanju drugih prava, uključujući pristup posvojenju ili priznavanje obiteljskih odnosa.

Mjesto susreta i međusobne podrške

U tom kontekstu upozorio je i na učestale manipulacije u javnom prostoru, gdje se pravni okviri i znanstvene činjenice selektivno interpretiraju kako bi se stvorio dojam da određena prava nisu legitimna. Takve interpretacije, kako je istaknuto, ne odražavaju stvarno stanje prava ni sudsku praksu, već služe održavanju političkog i društvenog pritiska kroz dezinformacije.

Nakon razgovora prostor je otvoren za pitanja iz publike, koja su dodatno pokazala koliko je potreba za ovakvim susretima stvarna i prisutna. Pitanja su bila vrlo konkretna, poput pojašnjenja kako trenutno izgleda postupak ostvarivanja partnerske skrbi prema Zakonu o životnom partnerstvu, do dijeljenja osobnih iskustava, uključujući i priče o odlascima na medicinski potpomognutu oplodnju izvan Hrvatske.

Razgovor koji se razvio bio je istovremeno informativan i osoban, potvrđujući da ovakvi formati imaju važnu ulogu u povezivanju zajednice i otvaranju prostora za teme koje često ostaju na marginama. Dugini razgovori već su u svom prvom izdanju pokazali svoj potencijal, ne samo kao platforma za razmjenu informacija, nego i kao mjesto susreta i međusobne podrške.

Na kraju tribine najavljena je i sljedeća tema, mentalno zdravlje LGBTIQ osoba, čime se ovaj ciklus nastavlja razvijati u smjeru koji odgovara stvarnim potrebama zajednice.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.