Nekoliko je stvari koje svake godine željno iščekujem s ironijskim odmakom - Dora, Eurovizija, i izbor za najbolju novu riječ časopisa Jezik.

Ma znate, one riječi kojima se svi smijemo. Dvokriška? Brzogriz? Kuterac? Tu i tamo se neka i zadrži, poput kultnih zatipka, uspornika, eventualno raskružja, većinom zato što smo joj se previše rugali pa nam je prešla u naviku, nešto kao kad ja kažem da brijem. Još ih od 1992. svake godine nagrađuje časopis Jezik, najstariji hrvatski jezikoslovni časopis i jedan od najuglednijih, kako glasi njegov opis na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa - Hrčak.

Tih je godina Jezik bio lučonoša jezičnog purizma i korištenja jezika za širenje nacionalizma, a naši su vrli jezikoslovci i političari kojekakve stvarne i fantazmatske tuđice pokušavali umlatiti raznim zrakomlatima, dalekovidnicama i brzoglasima. O ispraznosti njihova pothvata svjedoči životna misija tadašnjeg glavnog urednika časopisa Stjepana Babića koja se sastojala u tome da izgna iz jazika hrvatskog riječ grejpfrut i zamijeni ga riječju limunika, premda je, tehnički, sama riječ limun tuđica perzijskog podrijetla. Danas, tvrde, traže zamjene ponajprije za novije anglizme iako im, kao i ranije, često pod mač padaju internacionalizmi, riječi koje ne bi trebale potpadati pod purističke napore jer su značenjem i oblikom slične u mnogim jezicima, kao i hrvatske riječi.

Apsurdi Sandre Ham

Nije ni čudo s obzirom na to da je palicu časopisa 2005. preuzela Sanda Ham, “kontroverzna” jezikoslovka, kako joj portali vole tepati. Dobro uvezana s obiteljašima i portalom udruge Željke Markić, poznata je po nizu gafova - od curenja mailova u kojima kolege s Filozofskog fakulteta u Osijeku naziva “svinjama, kretenima, kujama, budalašima, homoseksualcima” do izjave da srpski jezik poznaje samo pasivno. Potonja je dio njezina šireg stava i zalaganja za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku kojim bi se on jasno odijelio i štitio od utjecaja drugih regionalnih jezika. To bi, primjerice, dovelo do apsurda u kojem bi se titlale serije poput "Lud, zbunjen, normalan". 

Na krilima tih plemenitih ideja, povjerenstvo je i ove godine odabralo favorite za novu riječ godine. Kao ni dosad, urnebesnih prijedloga nije manjkalo. Po novom, kul klinci plešu lomoples (breakdance), a oni zajebaniji treniraju nogošakanje (kickboxing), dok mladi steveovi jobsi furaju dogrljenke (dolčevite). Vidi se gdje čitatelje Jezika svrbi pa se netko tako domislio izraz "woke" zamijeniti budnosvješćem, ali taj je barem bio pristojan za razliku od nekog nepoznatog koji se malo previše (jezično) zaigrao i prešao granicu ne samo dobrog ukusa nego i diskriminatornog ponašanja. 

Među pohvaljenim se prijedlozima, tako, našla riječ “inostvor” koja bi trebala zamijeniti sintagmu “transrodna osoba”.

“Inostvor” će neslavno propasti u ropotarnicu povijesti

Stavimo na stranu činjenicu da se riječ “transrodan” sastoji od latinskog prefiksa i hrvatske riječi i samim time ne bi trebala biti na vrhu popisa posuđenica koje ičim, osim fantomskom rodnom ideologijom, ugrožavaju hrvatski jezik. Ostavimo po strani i hrabrost (prije neosjetljivost) autora koji promišljenu terminologiju želi tek tako prevoditi. Ova riječ naprosto nema smisla. Prefiks trans- znači preko, nad, dok ino- označava kakvo kretanje prema vanjskome, vanjsko, inozemno. Inostvor je puno prije inozemni stvor, nekakav neshvatljiv stranac, izvanzemaljac, čudnovato biće, a i kao takva nepogrešivo zaudara na ksenofobiju.

Svojom semantikom potire osnovnu namjenu riječi transrodan - da iskaže nešto o nečijem rodu. Umjesto toga, “inostvor” nam poručuje da je transrodnost nešto onkraj humanosti i vrlo eksplicitno jezik koristi da transrodne osobe pretvori u Drugo. 

Naravno, “inostvor” će neslavno propasti u ropotarnicu povijesti, kao i prijedlog za imenovanje Sande Ham profesoricom emeritom koji je podržalo zavidnih nula (brojkom 0) profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku. No, rječaranje i jezikomlaćenje je jedno, a dehumaniziranje ranjive skupine posve drugo.

Postavlja se pitanje kako časopis najviše kategorije može promovirati tako očigledno besmislene, neznanstvene i nepromišljene prijedloge i tko ih za to treba prozvati. Poznavajući domaće jezikoslovlje i nadležne institucije, to neće učiniti nitko, a parada kiča (spavaš li mirno, Dora?) nastavit će se neometano.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.