Jezik i rod jedna su od lingvističkih tema, uz neumoljive rasprave o purizmu i riječima koje su odjednom prije 20-ak godina postale tuđe, koja privlači veliku pozornost građana. Osjećaj manje vrijednosti koji se u ženama razvio jer nisu postojale riječi koje bi ih priznale kao ravnopravna bića nagnao ih je na borbu da budu prepoznatljive i u leksiku i u gramatici jezika.

No, upitno je jesu li u svojim stremljenjima ipak otišle nekoliko koraka dalje negoli je trebalo.

Fenomen o kojem govorimo naziva se rodno osjetljivi jezik. Ključan je jezični pojam za razumijevanje ovog koncepta "mocijski parnjak". Imenice za muškarce koji vrše neko zanimanje uvijek postoje, no te imenice dugo nisu imale svoje ženske parnjake. Posljedica je to, dakako, činjenice da su žene većinu povijesti bile osuđene na poslove u kući i oko nje pa nije postojala potreba za takvim leksemima, no emancipacijom žena to se promijenilo.

Umorne od toga da ih se naziva "gospođom profesor", pri čemu je zanimljiv onaj poznati diskriminatorni element u imenicama gospođica i gospođa, gdje je samo za žene važno jesu li udane ili ne, muškarci su uvijek gospoda, "ženom pilot", žene su odlučile uvriježenim tvorbenim postupcima stvoriti mocijske parnjake muškim imenicama. Otad, tako, imamo profesoricu, pilotkinju, sutkinju, vozačicu.

Klimave jezične intervencije

Ovakve intervencije poprilično su dobro prihvaćene u medijima – prelistamo li bilo koji portal, naići ćemo na instance poput "radnici i radnice", "članovi i članice" i slično. Dakako, još uvijek postoje porazni trenuci poput "deset ljudi i dvije žene", koji iako slijede istu logiku, impliciraju da žena nije jednako čovjek koliko muškarac, već je nazadnije, primitivnije, iracionalno i divlje biće.

Što onda uopće može biti problem rodno osjetljivog jezika? Problem se javio kad su feministkinje odlučile da intervencije u leksik nisu dovoljne, već je potrebno izmijeniti i gramatiku. Zasmetao im je muški rod kao generički. Drugim riječima, opirale su se činjenici da kad 150 žena i jedan muškarac nekamo idu, ispravna rečenica glasi Oni su išli, a ne išle.

Jezik nije seksistički, seksistička je njegova uporaba. Seksističke su kategorije kojima su ga gramatičari stoljećima opisivali. Seksistička je izvanjezična stvarnost, a ne jezik, jer jezik samo reagira na potrebe svog društva

Zbog toga su počele uvoditi konstrukcije poput oni su išle/i (rjeđe išli/e, jer i to se percipira kao favoriziranje muškog roda), ili išle_i, a u ekstremnom slučaju i išlei. Nailazimo, tako, na rečenice koje zvuče ovako: "Mnogi/e su psiholozi/ginje, sociolozi/ginje i ljudi općenito ispitivali/e i teoretizirali/e što je razlog tome, ali nisu dali/e konačan odgovor".

Ovakve su jezične intervencije veoma klimave na nekoliko razina. U prvom redu, narušavaju jedno od temeljnih pravila jezika – ono o jezičnoj ekonomiji. Čovjek teži što većoj entropiji i zato mu je cilj poslati poruku sa što više sadržaja koristeći se što manjim brojem jezičnih jedinica. Komunikacija u kojoj polovica riječi u rečenici dolazi sa sufiksom viška izuzetno je zahtjevna, i to ne na dobar način, kojim bi se potaklo na promišljanje.

Naprotiv, drugi prigovor ovakvom potezu jest taj što su tekstovi teško prohodni jer je teško pratiti na što se koji oblik odnosi. Veoma je upitno koliko je, politički gledano, uputno da jedan aktivistički tekst koji pretendira na to da će promijeniti društvo bude neproziran.

Otupljeni aktivistički potencijal

Treći prigovor odnosi se na činjenicu da spol nije isto što i gramatički rod. U gramatici se razlikuju pojmovi "gramatički rod" i "referencijalni rod". Gramatička su roda tri – muški, ženski i srednji. Referencijalni je rod zapravo spol pa su referencijalna roda nominalno dva, no postoje, dakako, i slučajevi koji nisu tako crno-bijeli, o čemu više u sljedećoj točki. Pogrešno je izjednačiti gramatički i referencijalni rod jer se oni nipošto ne preklapaju uvijek.

Primjerice, postoje riječi poput "curetak" koje znače osobu ženskog spola, a gramatičkog su muškog roda. Postoje i riječi poput "varalica", koje mogu značiti oba spola.

Četvrti se problem upravo otvara na spomenutoj ravni – kako je rodno osjetljivi jezik, ako je tako senzibilan prema rodu, opremljen da izrazi stvarnost osoba koje se ne uklapaju u strogo binarističku koncepciju spola? Nikako – iako daje alternativu, išle/i, i dalje svodi izbor na samo dvije mogućnosti, što nije nikakav odmak i sigurno mjesto za osobe koje se teško identificiraju s jednom od ponuđenih kategorija.

Još uvijek postoje porazni trenuci poput "deset ljudi i dvije žene", koji iako slijede istu logiku, impliciraju da žena nije jednako čovjek koliko muškarac, već je nazadnije, primitivnije, iracionalno i divlje biće

Peti argument protiv ovih intervencija tiče se njihova šireg društveno-političkog konteksta. Dok su na početku ovakve promjene bile marginalne, dosad ih je prihvatio i politički establišment, čime je njihov aktivistički potencijal nužno otupio. Liberali, impotentni zbog trgovine kojom su zamijenili bilo kakvo istinsko političko djelovanje, sada političkom korektnošću i rodno osjetljivim jezikom opravdavaju vlastito postojanje i stvaraju privid brige za ljudska prava.

Neupitno je da su feminizam i LGBT aktivizam veoma kompleksna područja s velikim brojem gotovo pa disparatnih ideologija. Različitosti obogaćuju aktivizam, omogućavaju njegovu unutarnju dijalektiku, razvoj i širenje horizonata sukobljavanjem različitih perspektiva.

Pluralizam kao prazna fraza

No, u trulom društvu gdje je pluralizam postao tek prazna fraza kojom se impotentna ljevica nastoji prikazati zabrinutim, važnim faktorom u borbi za ljudska prava, moguće je da je najuputnije pribjeći onom što Gayatri Chakravorty Spivak naziva "strateškim esencijalizmom" – iz taktičkih razloga pribjeći najjednostavnijoj opciji, a to je, u kontekstu jezika, generički muški rod.

Zašto? U prvom redu iz vrlo političkog razloga – aktivistički tekstovi, iako moraju imati visoku razinu svijesti, moraju imati i politički potencijal. Zbog toga je u njima prenošenje poruke izrazito važno, a da bi se sadržaj što glasnije i jasnije prenio, trebao bi biti izrečen što je izravnije moguće.

Kako je rodno osjetljivi jezik, ako je tako senzibilan prema rodu, opremljen da izrazi stvarnost osoba koje se ne uklapaju u strogo binarističku koncepciju spola? Nikako – iako daje alternativu, išle/i, i dalje svodi izbor na samo dvije mogućnosti, što nije nikakav odmak i sigurno mjesto za osobe koje se teško identificiraju s jednom od ponuđenih kategorija

Potom, valja se prisjetiti da gramatički i referencijalni rod nisu jednaki. Zamislimo da se gramatički rodovi u hrvatskom jeziku zovu rod A, B i C, a ne muški, ženski i srednji. Bi li i onda jezik bio seksistički? Poanta je da jezik kao sustav nije kriv apsolutno ni za što. Jezik nije seksistički, seksistička je njegova uporaba. Seksističke su kategorije kojima su ga gramatičari stoljećima opisivali. Seksistička je izvanjezična stvarnost, a ne jezik, jer jezik samo reagira na potrebe svog društva.

Fokusiranje na promjene u jeziku stvara pozitivne pomake, no, na tragu teze koju je nedavno Juraj Katalenac u tekstu za H-Alter uvjerljivo argumentirao, ni jezik ni pop kultura ne mogu biti nositelji političke borbe. Izmjestiti političku borbu na jezik i kulturu znači, zapravo, priznavanje i pristanak na vlastitu političku nemoć, nešto što si aktivizam ne može dopustiti.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.