Prošlog ljeta sam, pišući o izvrsnoj talijanskoj teen seriji “Prisma”, frustrirano konstatirao da “hrvatska država postoji već više od tri desetljeća i u to vrijeme nije uspjela proizvesti nijednu teen seriju koja bi ostavila značajniji trag u kulturi, društvu i životima mladih Hrvata i Hrvatica”.

Bilo je to prije nego je jesenas na HTV-u premijerno prikazana prva sezona hrvatske serije “Sram”, remakea planetarno popularne norveške teen serije “Skam”, o kojoj je, nota bene, Crol prvi pisao u hrvatskom medijskom prostoru. “Skam” se u Norveškoj počeo prikazivati 2105. godine, te je nakon toga doživio niz prerada, od kojih fanovi najboljima većinom smatraju francusku i talijansku. Vrijedi zabilježiti da Hrvatska u tom smislu, a i u mnogim drugima, kasni za ostatkom Europe desetak godina, ali u ovom se slučaj isplatilo čekati.

“Sram” je u nekim aspektima poboljšao i originalni “Skam”

Nakon dvije prikazane sezone “Srama” na HTV-u - druga sezona je završila 28. lipnja - s oduševljenjem mogu napisati da Hrvatska konačno ima teen seriju koja je ostavila značajniji trag u kulturi, društvu i životima mladih Hrvata i Hrvatica.

Dapače, smatram da je “Sram” u prve dvije sezone najbolja domaća serija emitirana u proteklih 30 godina u Hrvatskoj, te da predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih događaja u Hrvatskoj 2025. godine. Još ljepše, “Sram” je u nekim aspektima poboljšao i originalni “Skam”, te svi uključeni u stvaranje ove serije mogu biti itekako ponosni na dosadašnji rezultat.

Prva sezona “Srama” prati tinejdžericu Evu Šilović (fantastična Lucija Stanković), koja dolazi u novu srednju školu, gdje postaje prijateljica sa skupinom kolegica koje se ironično nazivaju Mrcine. U drugoj sezoni se fokus glavne priče prebacuje na Evinu prijateljicu Noru Klarić Selem (Gita Haydar) i njemu burnu romansu s Rokom Marićem (Tin Lekić), dok bi fokus treće sezone trebao biti na Evinom frendu Lovri (Borna Šimunek), a četvrte na Vanessi (Severina Lajtman), ako hrvatski producenti budu pratili norveški model.

Osim realističnog i emancipatorskog prikaza života tinejdžera, “Skam” se proslavio i po unikatnom modelu distribucije: isječci iz epizode bi izlazili online na izabranim platformama u doba dana kada se radnja u njima odvija, a na kraju tjedna bi se na televiziji emitirali zajednički kao jedna epizoda. Time se željelo približiti mladoj publici, koja telviziju ne gleda linearno (ili uopće), već mnogo više vremena provodi online, a taj model je pruzeo i “Sram”, koji je na Youtubeu sakupio više od 200 tisuća pretplatnika.

Epizode na Youtubeu imaju oko pola milijuna pregleda, a neki isječci i više od dva milijuna. Tisuće komentara ispod tih videa dokazuju i da je serija doprla do mlade publike kojoj je i namijenjena.

“Sram” bez okolišanja tematizira sve što je u Hrvatskoj "kontroverzno"

To je fantastična vijest, jer u pedagoškom bi smislu “Sram” mogao učiniti više u tome da poboljša živote tinejdžera u Hrvatskoj (i šire, jer se po komentarima na Youtubeu vidi da je prate mladi i u regiji) nego škola, Crkva i njihovi roditelji zajedno.

“Sram” ne da se ne srami pozabaviti s nizom za mlade relevatnih, a tabuiziranih tema - (homo)seksualnost, ljubavni odnosi, droge, rasizam, diskriminacija, mentalno zdravlje patrijarhat itd. - već to ciljano i čini, sve na vrlo edukativan i humanistički način, a bez patroniziranja ili moraliziranja. Sve ono o čemu se inače u hrvatskoj javnosti nedovoljno govori jer je, slijedi notorni pridjev, kontroverzno, “Sram” bez okolišanja tematizira.

Primjerice, u drugoj sezoni pratimo kako Nora biva žrtvom podmetanja droge za silovanje (GHB ili u slengu dži) u piće, te kako se s time nosi. Obrađuju se i teme poput prvog seksa, poremećaja u prehrani itd., a dobili smo i prvoga gej lika u nekoj hrvatskoj seriji ili filmu koji izgleda kao da živi u 21. stoljeću i nije autohomofobna ormaruša.

U pitanju je Norin stariji rođak i cimer Vito (uvjerljivi Adrian Pezdirc, jedan od rijetkih profesionalnih glumaca u glumačkoj ekipi), koji jest dramaturški u stereotipnoj poziciji najboljeg frenda junakinje, ali je lijepo profiliran, te nije jedan od onih pedera koji svoju homoseksualnost smatraju tragedijom o kojoj se ne treba govoriti.

On je aut i emancipiran, duhovit, dobar drug i emocionalno zaokružen, te je zapravo bolja verzija istog lika iz norveškog originala, koji je plesao na granici karikature. Vito kao lik svojim postojanjem dodatno ilustrira koliko je bio promašen i anakron domaći film “Zečji nasip”, koji su hrvatski mediji u napadu PR ludila titulirali kao “hrvatski Brokeback Mountain”.

Svježe oko u prikazu Zagreba koji nikad nije izgledao bolje

Zapravo sam iznenađen što obiteljaške i srodne udruge već nisu pokrenule hajku na “Sram”, ali sam siguran da će to učiniti do kraja serije, s obzirom da se u trećoj sezoni prati proces coming outa jednog srednjoškolca, što će nesumnjivo proglasiti “homoseksualnom propagandom”.

“Sram” nije odlična serija samo po tematici kojom se bavi, te načinom na koji to čini (pohvala scenaristici Kristini Kumrić), nego i po svemu drugom. Mlada glumačka ekipa je u najgorem slučaju dobra, u najboljem vrhunska, te se nadam da nikome od njih neće pasti na pamet studirati glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, na kojoj im samo mogu okljaštriti prirodni talent i naučiti ih da recitiraju umjesto da govore. Zaslužuju bolje od toga.

Na početku nisam znao tko režijski potpisuje “Sram”, pa sam nakon svake epizode sebi mrmljao u bradu kako ne mogu vjerovati da je netko iz Hrvatske sposoban tako dobro režirati, s obzirom na prethodna gledateljska iskustva. I nisam se prevario - “Sram” režira Beograđanka Jelena Gavrilović, čije ime vrijedi zapamtiti.

Gavrilović koristi sve što ima u režiserskom arsenalu - npr. slow motion, kadrove iz ptičje perspektive, tracking shots itd. - te stvara jednu iznimno dinamičnu seriju koja stoji uz bok i najboljoj svjetskoj televizijskoj produkciji. Plus je i što u prikazu Zagreba donosi svježe oko, pa glavni grad nikad bolje nije izgledao, što je zasigurno i zasluga direktora fotografije Frane Pamića.

Treća sezona “Skama” bila je remek-djelo coming out narativa

Iz mladih glumaca izvlači najbolje, dijalozi zvuče prirodno, a spomenut ću i da je režirala dvije scene tučnjave (montaža Marte Bregeš je za pet plus) o kakvim veliki mačo suvremene hrvatske kinematografije Kristijan Milić samo može sanjati. Bez pretjerivanja, gledajući što sve kao režiserka radi Jelena Gavrilović u “Sramu”, par puta sam pomislio da bi ovo mogao bez problema potpisati i Brian De Palma.

U nizanju pohvala moram spomenuti i fantastični soundtrack, za koji je odgovoran glazbeni urednik serije Mihovil Šoštarić Lockroom, te producente Brunu Mustića i Ivana Lovrečeka, jer su znali okupiti pravu ekipu.

O tome kakva će biti konačna ocjena o “Sramu” ovisi o trećoj i četvrtoj sezoni. U četvrtoj je u fokusu mlada Romkinja Vanessa, što će biti naročito zanimljivo s obzirom na minimalnu do nikakvu reprezentaciju Roma u hrvatskih serijama i filmovima, dok je junak treće ormaruša Lovro, kojeg na kraju druge sezone ostavljamo u tome kako se ljubi s djevojkom, glumeći heteroseksualnost.

Treća sezona “Skama” je bila remek-djelo coming out narativa, tako da je letvica visoko postavljena za “Sram”. Posebice će biti znakovito kako će se u hrvatskoj verziji tretirati seksualnost gej tinejdžera, jer se u norveškoj ni to nije tabuiziralo. Zato za kraj ovog teksta ostavljam trailer za treću sezonu “Skama”, koji to mnogo bolje ilustrira nego što bih ja mogao opisati.