Hrvatska je nakon spektakularnog srpanjskog zagrebačkog koncerta Marka Perkovića Thompsona, koji je okupio pola milijuna ljudi, ušla u novu društveno-političku stvarnost. “Naša država, naša pravila” - tako glasi dio prijetećeg grafita koji je ovih dana osvanuo na fasadi zgrade u kojoj stanuje pisac Miljenko Jergović i koji savršeno sažima novu atmosferu desnila u Hrvatskoj.

Prošlog ljeta sam, pišući o izvrsnoj talijanskoj teen seriji “Prisma”, frustrirano konstatirao da “hrvatska država postoji već više od tri desetljeća i u to vrijeme nije uspjela proizvesti nijednu teen seriju koja bi ostavila značajniji trag u kulturi, društvu i životima mladih Hrvata i Hrvatica”.

Dugogodišnji suradnik portala CroL.hr Gordan Duhaček nedavno je održao predavanje pod nazivom “Heteropatrijarhat i (auto)homofobija” u Društveno-kulturnom centru Sarajevo.

Jedna od stvari koje očajnički trebaju LGBT+ zajednici u Hrvatskoj jest (auto)refleksija koja će unijeti dozu emancipacije i (samo)kritike u živote LGBT+ ljudi, kao i u odnose u samoj zajednici.

Dobra vijest za zagrebačku i hrvatsku LGBT zajednicu je što je dosadašnji gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević iz Možemo! izabran za još jedan mandat, prema njegovim riječima zadnji.

“Kome je ovo palo na pamet!? Lezbo-bi bend zatvara dječju manifestaciju Ivane Brlić-Mažuranić!” glasi naslov članka objavljenog 4. travnja ove godine na 035portal.hr iz Slavonskog Broda, koji uređuje stanovita Nikolina Martinović. Već i sam broj uskličnika u naslovu sugerira kako je cilj bo pokrenuti homofobnu hajku, u čemu se onda i uspjelo, uz svesrdnu pomoć portala udruge Željke Markić.

Ovih dana su se domaći mediji raspisali o novom hrvatskom filmu “Zečji nasip” redateljice Čejen Čanak Černić, predstavljajući ga, između ostaloga, kao “hrvatski ‘Brokeback Mountain’”, te ističući kako je premijeru imao na Berlinskom festivalu u programu filmova za mlade i o mladima “Generation”.

Internetski trol Luka Šarić, koji je prethodno zanat usavršavao na svom blogu Popodnevnik, proteklih je mjeseci postao nova tipkačka akvizicija portal udruge Željke Markić, savršeno se uklopivši u postojeću uređivačku politiku.

Dugogodišnji suradnik portala CroL.hr Gordan Duhaček održao je krajem prošle godine predavanje pod nazivom “Heteropatrijarhat i (auto)homofobija” u Društveno-kulturnom centru Sarajevo.

Hrvatsko-katolički mediji nastavljaju svoju promociju antiznanstvenih i u odnosu na službeni Nauk Katoličke crkve zapravo heretičkih stavova o tome kako se (homo)seksualna orijentacija može promijeniti, čega je novi primjer intervju sa Lucom Di Tolveom objavljen u listopadu ove godine u Glasu Koncila, novinama čiji je nakladnik Nadbiskupski duhovni stol tj. Zagrebačka nadbiskupija.

Ovih se dana na hrvatsko-katoličkoj sceni odvija pravi mali rat između formalnih predstavnika Katoličke crkve i fanatičnih laika, rat u koji se izravno uključio i saborski zastupnik Mosta Marin Miletić, naravno, na strani fanatika.

Povremeno se u hrvatsko-katoličkim medijima mogu naći članci u kojima se promoviraju “svjedočanstva” katoličkih lezbijki i homoseksualaca, većinom iz SAD-a. U tim “svjedočanstvima” oni govore o svojim “istospolnim sklonostima” i kako su se zahvaljujući Božjoj intervenciji “spasili” te odabrali “život u čistoći”, odnosno celibatu.

Vjerojatno su se proteklih desetak godina mnogi ljudi u Hrvatskoj zapitali kako Željka Markić vidi samu sebe. Odgovor na to pitanje dobili smo nedavno, koncem srpnja, kad je Markić gostovala u desničarskom podcastu naziva “Mladi za Domovinu”. Da je riječ o desničarima vidljivo je već po tome što, suprotno hrvatskom pravopisu, riječ “domovina” pišu velikim početnim slovom, ali i po profilu gostiju koje dovode.

Nakon što su mediji objavili da se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu priprema pokretanje Rodnih studija, hrvatska ekstremna desnica javno je doživjela živčani slom.

Moja dugotrajna opsesija tinejdžerskim serijama rezultat je činjenice da sam od svojih šest teen godina tri proveo u ratu, a skoro sve u homofobnoj okolini u kojoj nisam imao prilike proživjeti taj period života slobodno istražujući i izražavajući svoju seksualnost.

Prije oko mjesec dana 26 formalnih i neformalnih LGBTIQ organizacija osnovalo je nešto što su nazvali Kvir Mreža Hrvatske (KMH). Cilj im je, kako su najavili u priopćenju, pružiti podršku i potporu LGBTIQ osobama diljem Hrvatske, te dodatno osnažiti LGBTIQ zajednicu.

Ovogodišnja zagrebačka Povorka ponosa najavljena je za 1. lipnja. Organizacijski odbor Povorke ponosa (OOPP) je već okupljen i pretpostavljam da radi nešto u vezi s osmišljavanjem ovogodišnje teme i programa. Ovaj tekst pišem kako bih ih ohrabrio da nakon više godina osmisle Prajd koji ne bi bio doličan, dosadan i politički tup.

“Moje ime je Gordan, imam 43 godine i patim od internalizirane homofobije.” Tako zamišljam svoju prvu rečenicu na okupljanju imaginarne grupe podrške ljudima koje muči internalizirana homofobija.

Odluka pape Franje i Dikasterija za nauk vjere u deklaraciji "Fiducia supplicans – Molitveno povjerenje", po kojoj katolički svećenici ubuduće mogu blagosloviti istospolne parove, izazvala je veliki interes svjetskih medija i javnosti. Stoga je bilo logično što je toj temi bila posvećena HTV-ova emisija "Otvoreno" 19. prosinca.

Knjigu Matta Walsha “Što je žena?” nisam čitao, niti imam namjeru. Zašto? Iz istih razloga zbog kojih nisam čitao ni knjige “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije” ili “Engleski pederski isprdak Toni Bler” Vojislava Šešelja, niti ću.