Prije oko mjesec dana 26 formalnih i neformalnih LGBTIQ organizacija osnovalo je nešto što su nazvali Kvir Mreža Hrvatske (KMH). Cilj im je, kako su najavili u priopćenju, pružiti podršku i potporu LGBTIQ osobama diljem Hrvatske, te dodatno osnažiti LGBTIQ zajednicu.

 “Ujedinjene u našoj različitosti, stojimo zajedno kao organizacije, kolektivi i inicijative posvećene zaštiti prava LGBTIQ osoba”, naveli su. Zvuči super!

Upadljiv je izostanak Zagreb Pridea među “organizacijama, kolektivima i inicijativama” koje čine KMH, ali to ne mora automatski biti loše. Dapače, nema smisla forsirati suradnju tamo gdje nije moguća niti se trošiti na trule kompromise i izmišljanje konsenzusa ako ne postoji. To se odnosi i na KMH i na Zagreb Pride.

Fantastično je što KMH svjedoči o tome da je proteklih godina konačno došlo do decentralizacije LGBT aktivizma u odnosu na Zagreb, pa sad imamo i Karlovac Pride i prvu Povorku ponosa u Puli. Ipak, čini se da je Slavonija i dalje crna rupa LGBT aktivizma u Hrvata.

Znam da me nitko nije pitao za savjet, ali...

KMH se pohvalila time što se u ovom Mjesecu ponosa “organizira više od 50 događanja diljem zemlje”, što je impresivan broj. Zasad nije detaljnije objavljeno kako se planira razvijati suradnja organizacija koje čine KMH (a oni pozivaju i druge organizacije da im se jave i priključe).

S obzirom na to da sam izvrstan u dijeljenju savjeta sa strane za koje me nitko nije pitao, imam tri prijedloga za KMH koje bi, smatram, trebali razmotriti. A onda usvojiti i implementirati.

Prvi je u osnovi tehničke prirode, ali potencijalno s velikim aktivističkim učinkom. Evo konkretan primjer. U povodu Međunarodnog dana borbe protiv homo/bi/transfobije u zagrebačkom KIC-u je u okviru Zagreb Book Festivala održan panel pod nazivom “Glasniji od tišine” o temi autanja, koji su osmislili aktivistički profil Grof Darkula i udruga Dugine obitelji.

“O temi će se razgovarati kroz pozitivne priče i iskustva koja oslikavaju kako ovaj hrabar čin može unaprijediti mentalno zdravlje, ojačati veze s voljenima, potaknuti prihvaćanje sebe i olakšati život u društvu”, naveli su u najavi. Panelisti su bili članovi/ce Duginih obitelji i kolekTIRVa.

Čini se kao zanimljiv i potreban događaj, ali kakav je doista bio ne mogu ocijeniti jer se te večeri nisam nalazio u publici u KIC-u. Lako za mene, ali što je s LGBT mladeži diljem Hrvatske koja nema mogućnost doći u petak navečer na jedan elitni kulturni događaj u centru glavnog grada države? Njima bi takav panel bio od goleme koristi.

Hrvatskoj LGBT zajednici treba mnogo više domaćeg sadržaja

Stoga KMH-u predlažem da ubuduće bude obavezno, da se podrazumijeva kako će se takvi događaji - gdje god se održavali - streamati i/ili snimiti, pa onda kasnije objaviti na Youtubeu i dijeliti na društvenim mrežama organizacija i inicijativa koje čine KMH. Budimo iskreni, to je s današnjom tehnologijom neopisivo lako realizirati, samo se treba sjetiti. Hrvatskoj LGBT zajednici itekako treba mnogo više domaćeg LGBT sadržaja online.

Bez snimke je panel “Glasniji od tišine” imao doseg od, recimo, stotinjak ljudi, sa snimkom je na raspolaganju tisućama. To važi i za hvalevrijedne događaje poput npr. Homo fešte u Poreču. Zašto neki LGBT klinac ili klinka iz, recimo, Iloka ne bi imali mogućnost pogledati snimku tribine koja se održala u Poreču?

Možda će baš to biti jedan od ključnih momenata u njihovom, da upotrijebim pomodnu frazu, osnaživanju i ohrabrivanju. Pretpostavljam da je nekim organizacijama unutar KMH-a streamanje i snimanje lakše, a nekima teže realizirati, pa bi svrha Mreže mogla biti i da oni iskusniji, te tehnički i financijski potkovaniji pomognu onima koji to nisu.

Sljedeće godina u Mjesecu ponosa onda ne bismo imali samo 50 LGBT događaja diljem Hrvatske, već i potencijalnih 50 primjera kvalitetnog, zanimljivog LGBT sadržaja koji je svima dostupan online.

Ne treba se plašiti ambicioznih planova

Moj prijedlog je u biti otkrivanje tople vode (pogledajte Rozu hipnozu na Youtubeu), a izostanak njegove realizacije može samo biti neoprostiva indolencija. Doista ne uspijevam naći opravdane razloge da se to ubuduće ne radi po defoltu.

Drugi prijedlog koji imam za KMH je da jednom ili dvaput godišnje organiziraju okupljanje organizacija koje čine Mrežu uživo. Važno je da se ljudi međusobno upoznaju, da sami zaključe s kime bi mogli još bliže surađivati, a prema kome će zadržati pristojnu distancu. Ovo drugo je u aktivizmu nekad i bitnije.

Još važnije, takvo okupljanje treba iskoristiti i za to da organizacije i inicijative koje čine KMH počnu ciljano strateški razmišljati. Konkretno, da si postave pitanja poput “Što trebamo činiti sada da bi za 10 ili 20 godina Hrvatska i život LGBT ljudi u njoj izgledali kako želimo?” i “A kako uopće želimo da izgledaju?” te da onda i dođu do nekih odgovora.

Nemojte se plašiti ambicioznih planova, ali ni toga da se oni, unatoč trudu, neće ostvariti. Važno je znati u kojem se pravcu ide i zašto, koji je cilj. Važno je sistematično raditi na proizvodnji društvene promjene. To ne znači da se planova treba rigidno držati niti da treba odustati od ad hoc (re)akcija i improvizacija, već da je potrebno (sam sebi) artikulirati konkretne kratkoročne i dugoročne ciljeve, te načine djelovanja (nikad to nije samo jedan način!) za njihovo ostvarenje.

Društvena se promjena ostvaruje akumulacijom niza (malih) događaja i poteza, ona se ne događa samo zato što vrijeme protiče niti zbog neke jednokratne grandiozne geste (iako i grandiozne geste imaju svoju upotrebnu vrijednost).

U Hrvatskoj se toliko toga može napraviti po prvi put, i to je odlično

Usudite se razmišljati na način da imate (su)moć oblikovanja svoje okoline, društva pa i cijele države. Uzmite si tu slobodu i to pravo, nemojte nikoga moliti da vam išta pokloni, jer promjene koje nisu izborene se lako može poništiti. Usudite se preuzeti odgovornost, usudite se nametnuti svoju ideologiju cijelom društvu. Naši neprijatelji s time nemaju problema, što me dovodi do trećeg prijedloga.

Moj treći prijedlog bavi se odnosom prema dobro organiziranim homofobnim snagama u Hrvata, koje se nalaze i u Vladi RH, a bome i na Pantovčaku. O Katoličkoj crkvi i raznim udrugama da ne govorimo. Njih ne treba ignorirati, ali im ne treba pridavati ni previše pažnje. Nemojte igrati njihovu igru, već se potrudite da oni igraju vašu.

Nemojte odustati od bilo čega što ste naumili zbog zabrinutosti kako bi to homofobi mogli zlorabiti u svoj svrhe. Nije važno što će ljudi reći, a još manje što će homofobi reći. Psi laju, karavana prolazi. Bilo kakva autocenzura zbog tamo nekakvih Željke Markić i/ili Andreja Plenkovića i/ili Zorana Milanovića i/ili ovog ili onog biskupa je u biti destruktivna za LGBT budućnost.

Dok sam se bavio aktivizmom, često sam znao reći da je jedna od super stvari u vezi s Hrvatskom što se u njoj toliko toga može napraviti po prvi put. Pokretanje KMH-a to još jednom potvrđuje, jer takve mreže odavno postoje u nizu ostalih članica Europske unije. Sad je imamo i u RH.

Kvir Mreža Hrvatske je očito dobra ideja. O onima koji je čine ovisi hoće li ona u praksi s vremenom doista proizvesti željene društvene promjene - jer to je aktivizam: organizirana proizvodnja društvene promjene u skladu s određenim ideološkim ciljevima - ili će biti još jedan primjer jalovog i besmislenog projektizma. Želim im sreću da ne bude ovo drugo.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Podrži Crol donacijom :)

qrcode 9c3b0d27 127a 4867 a764 f80c95d6f267

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.