U Hrvatskoj se trenutačno održavaju četiri Povorke ponosa: u Zagrebu, Splitu, Karlovcu i Puli. Najstarija i najveća je ona u Zagrebu, koja je ove godine obilježila 25 godina postojanja, slijedi Split Pride koji ove godine puni 15 godina, a onda je tu Karlovac Pride koji se održao četvrti put. Najmlađa Povorka ponosa je ona u Puli, koja će uskoro prošetati najvećim istarskim gradom treći put.

Od ta četiri Prajda najmanji i s najmanje institucionalne i javne podrške nesumnjivo je onaj u Karlovcu, koji ponajviše ovisi o lokalnom LGBT aktivistu Marku Capanu i nekolicini njegovih suradnika.

No, to što je Karlovac Pride najmanji, ne znači da je i nebitan. Baš suprotno. Karlovac Pride svake godine u gradu na četiri rijeke okupi između 100 i 200 ljudi, od kojih su većina lokalni mlađi ljudi. Bitan je i zbog svih onih koji dođu na Prajd, ali i zbog svih onih, naročito mladih LGBT Karlovčana, koji u svom gradu imaju priliku vidjeti druge LGBT ljude kako ponosno šetaju gradom i tako se ohrabriti za slobodnije življene vlastitih života.

Odbijenica za odbijenicom

Iako je od Zagreba udaljen pedesetak kilometara i manje od sat vremena vožnje, Karlovac Pride nema neku veliku podršku zagrebačke LGBT zajednice, kojoj je očito teško prijeći taj put i solidarno podržati malu karlovačku LGBT zajednicu. Dapače, više će se njih zaputiti na Pula Pride.

Zato nije iznenađujuće, ali je i dalje razočaravajuće, što je Karlovac Pride, ako je suditi po izostanku javne podrške, ostao sam u skandalu institucionalne homofobije i cenzure kojima je ove godine bio izložen od HDZ-ovih gradskih vlasti, predvođenih gradonačelnikom Damirom Mandićem. 

Naime, udruga Karlovac Pride mjesecima je pokušavala organizirati postavljanje izložbe "24 BACI" pulske udruge Proces.

Riječ je o seriji fotografija koje prikazuju jednostavan i univerzalan čin ljubavi - poljubac, s ciljem razbijanja stigme i predrasuda prema istospolnim parovima. No organizatori su naišli na niz odbijenica koje su, kako tvrde, bile bez suvislih obrazloženja i diskriminatorne, što je u konačnici potvrdila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. U studenome prošle godine, udruga se obratila Galeriji "ZILIK", kojom upravlja Centar za pružanje usluga u zajednici "Vladimir Nazor". Prema riječima Marka Capana, poručili su im kako "nema smisla da šalju pisani zahtjev" budući da Centar plaća zakup prostora Franjevačkom samostanu te stoga moraju poštovati "instituciju Crkve kao suradnika". 

Karlovac Pride zatim se obratio Galeriji Studentskog centra u Karlovcu. Capan navodi kako je suradnja u početku bila dogovorena, no uslijedio je nagli preokret. Ravnatelj SC-a i Upravno vijeće Veleučilišta u Karlovcu (VUKA), koje je vlasnik Studentskog centra, odbili su izložbu bez ikakvog pisanog obrazloženja. Kao posljednju opciju, udruga se tri mjeseca prije povorke obratila izravno Gradu Karlovcu. Predložili su im da izložbu na svega nekoliko sati postave između stabala na Šetalištu doktora Franje Tuđmana za vrijeme Povorke ponosa. No, i ovaj je zahtjev Grad Karlovac odbio, izvijestili su mediji.

Šokantan primjer institucionalne homofobije

Postupajući po prijavi Karlovac Pridea, pravobraniteljica Višnja Ljubičić uputila je preporuke Gradu Karlovcu i Studentskom centru. Međutim, Studentski centar preporuku nije prihvatio, pravdajući se kako je "sigurnosni aspekt vrlo bitan" prilikom odlučivanja o aktivnostima te da zbog toga nisu zainteresirani za organizaciju.

Grad Karlovac je, s druge strane, formalno prihvatio preporuku, ali uz uvjet da se izložba postavi u zatvorenom prostoru, unatoč tome što su znali da organizatori nisu uspjeli dobiti suglasnost niti jednog adekvatnog zatvorenog prostora u gradu.

Iz Ureda pravobraniteljice su u vezi s tim poručili:

"Pravobraniteljica je izrazila stajalište kako takvo postupanje suštinski predstavlja svojevrsnu prostornu cenzuru i indirektno šalje poruku o neprimjerenosti sadržaja i tematike predmetne izložbe za opću populaciju, iako nisu protivni propisima niti društvenim normama, usmjeravajući izložbu u zatvoreni prostor, premda organizator nije dobio suglasnost niti jednog adekvatnog prostora, i ne nudeći pritom organizatoru nikakvu podršku u tom pravcu. Nedostatak proaktivnog strateškog djelovanja na nacionalnoj razini se reflektira i na lokalnu razinu te ovakvo postupanje nije primjer dobre prakse odnosa lokalne vlasti prema LGBTIQ populaciji i organizacijama civilnog društva koje se bave promicanjem i zaštitom prava LGBTIQ osoba. Stoga će se pravobraniteljica zalagati za podizanje standarda djelovanja vlasti na razini lokalnih i područnih samouprava na području suzbijanja diskriminacije LGBTIQ osoba".

"Grad Karlovac nije zabranio održavanje izložbe, nego je organizatore uputio na način njezina održavanja, o čemu su obaviješteni i udruga Karlovac Pride i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova", navodi se u priopćenju HDZ-ove vlasti u Karlovcu, nakon što su mediji počeli izvještavati o ovom šokantnom primjeru institucionalne homofobije.

Na samoj povorci je nekoliko tih fotografija naslonjeno na glazbeni paviljon i tako izloženo, što je za Grad Karlovac sporno.

"Udruga i gospodin Capan svejedno su organizirali izložbu na Šetalištu dr. Franje Tuđmana i time pokazali da ne poštuju rješenja iz nadležnosti Grada Karlovca i pozitivne propise koje u svom radu primjenjuje. Bez obzira na to, Grad neće poduzimati ništa po tom pitanju, a građani će sami donijeti zaključke", poručeno je iz gradske uprave.

Gdje je solidarnost?

Kako velikodušno od vladajućih HDZ-ovaca što neće progoniti Capana jer je nekoliko fotografija istospolnih poljubaca naslonio na paviljon tijekom održavanja Povorke ponosa!

Kao, zaslužio je konc-logor, ali su se oni velikodušno smilovali, no ipak prijeteći poručuju da će “građani sami donijeti zaključke”. A kakav bi drugi zaključak trebali donijeti građani, osim ako nisu homofobni fanatici, nego da je Grad Karlovac proveo institucionalno nasilje i homofobnu cenzuru, te se nakon svega još usudio proskribirati samu ideju da bi se fotografije istispolnih poljubaca uopće smjele vidjeti u javnom prostoru?

Pozitivno u ovoj mučnoj priči je što su liberalni mainstream mediji ispravno reagirali, dajući prostor homofobnom skandalu HDZ-ove karlovačke vlasti, a očekivana je i profesionalna reakcija pravobraniteljice Višnje Ljubičić. Negativno je što hrvatska LGBT zajednica i LGBT udruge i inicijative nisu pokazale nikakvu solidarnost s Karlovac Prideom u trenutku HDZ-ovog institucionalnog terora nad najmanjom Povorkom ponosa u državi.

Prije dvije godine osnovana je Kvir mreža Hrvatske (KHM), koja je tada okupljala 26 formalnih i neformalnih LGBTIQ organizacija. Poručili su da im je cilj “pružiti podršku i potporu LGBTIQ osobama diljem Hrvatske, te dodatno osnažiti LGBTIQ zajednicu”.  Ne znam postoji li još uopće KHM, s obzirom na to da su zadnju objavu na svojoj stranici na Facebooku imali 25. studenog 2025., ali se o slučaju institucionalne homofobije nad Karlovac Prideom nisu oglasili. Ovo je bila savršena prilika za “pružanje podrške LGBTIQ osobama diljem Hrvatske”, ali ništa. 

Prije dvije godine se i 16 hrvatskih LGBTIQ+ organizacija, predvođenim Duginim obiteljima javno ogradilo od udruge Zagreb Pride zbog objave LGBT izbornog kompasa i navodnog “prisilnog autanja” nekih političara, priopćenjem koje sadrži suludu konstataciju da “uloga (LGBTIQ+ organizacija, op. a.) nije poticanje ili forsiranje autanja, već omogućavanje okruženja u kojem svaka osoba može samostalno kontrolirati svoj proces otkrivanja identiteta”. Riječ je o specifikumu u povijesti svjetskog LGBT+ aktivizma, koji se uvijek temeljio i na tome da zadatak LGBT+ organizacija definitivno jest i poticanje autanja.

Projektističku aristokaciju nije briga

Kad se trebalo oglasiti da se zaštiti svetost ormara, koji uopće ne prepoznaju kao heteropatrijarhalno nasilje nad svim LGBT+ ljudima, 16 organizacija se uspjelo dogovoriti i reagirati, a sada kada je Karlovac Pride izložen HDZ-ovom homofobnom teroru, od njih ni A ni B. Doduše, cenzurirana izložba ipak prikazuje aut LGBT+ ljude i njihove poljupce, možda je baš u tome problem? Da su bar politički visokopozicionirane ormaruše, onda bi te udruge stale u njihovu zaštitu, ovo je ipak naša aut raja, pa projektističku aristokaciju nije briga.

Čini se da je i tih 16 LGBT+ organizacija u međuvremenu izgubilo kompas, kako su tada poručili Zagreb Prideu. Apsolutno ne mogu shvatiti kako ne prepoznaju da je ovo što se dogodilo u Karlovcu nešto na što se mora javno reagirati.

Boljim od njih  se u ovom slučaju nije pokazao ni Zagreb Pride, koji također šuti o institucionalnoj homofobiji HDZ-ove karlovačke vlasti, iako se inače diči da je centralna nacionalna LGBT+ manifestacija. Ako je tako, onda ih se tiče i homofobna cenzura u Karlovcu.

Svima ili većini tih udruga su inače puna usta pojmova poput “solidarnosti”, “podrške”, “osnaživanja” i slično, ali sada kada imaju u praksi pokazati kako to izgleda - ćorak. Ne znam je li stvar u tome što im se ne da (valjda nisu dobili pare za projekt koji bi pokrio slanje barem jednog zajedničkog priopćenja medijima) ili su toliko politički pogubljeni da ne shvaćaju zašto su već morali reagirati. Kako god, sramota!

Čemu uopće služe te kvir mreže, organizacije i inicijative ako nemaju političke svijesti i društvene odgovornosti da bi trebali reagirati kada je na udaru vlasti najmanji Prajd u Hrvatskoj?

Zbog svega toga i pišem ovaj tekst, iako sam odavno izgubio interes za tragikomičnu jalovost hrvatskog LGBT+ projektizma (nekoć aktivizma). Pišem ga da ljudima u Karlovac Prideu pokažem kako ipak nisu posve sami i da postoji netko tko je primijetio njihov problem s HDZ-ovom gradskom vlašću, te ga smatra vrijednim javnog oglašavanja. Pišem da im izrazim solidarnost i podršku, bez navodnika.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.