U mikro-kinu MaMe održano je jedno od tristo prikazivanja queer kratkometražnih filmova u 60 zemalja u sklopu Kvir kina za Palestinu koje diljem svijeta organizira PACBI, Palestinska kampanja za kulturni i umjetnički bojkot Izraela, u suradnji s međunarodnim partnerskim organizacijama.

Kvir kino nastalo je kao odgovor zapadnih umjetnika na poziv Palestinaca na bojkot TLVFesta, međunarodnog festivala LGBTQ+ filma koji se održava u Tel Avivu i financira ga izraelska država. Već šest godina umjetnici odabiru ne sudjelovati u izraelskom pinkwashanju, širokoj kampanji u kojoj se Izrael pozicionira kao moderna i progresivna država, a Palestinci kao zaostali, empatije nevrijedni barbari, što bi onda trebalo opravdati njihove vojne intervencije.

Gledali smo šest kratkometražnih filmova queer palestinskih autora i saveznika koji tematiziraju otpor, solidarnost i oslobođenje.

Pinkwashing i homonacionalizam

Prvi je prikazan “A Message” Mame Ganuush koji dokumentira glasove Palestinaca izvan domovine. “Ceasefire” Teodora Vladára prati palestinsko-jordansku umjetnicu Nawras koja pokušava pronaći dom u Slovačkoj. Film Due Omari “The 5-Year Plan for Financial Independence” tematizira cikličku nepravdu koja se nanosi Palestincima zamišljajući budućnost bez većih promjena zbog nemogućnosti svijeta da pruži više od simboličke potpore.

Huss AC autor je filma “Until We Return” koji govori o sjećanju i povratku kao nefizičkoj kategoriji i meditaciji. Film R. R.-a “We Will Haunt Your Archive” promatra prosvjede protiv izraleskog genocida kao dio šire tradicije AIDS aktivizma i pokreta Act Up.

John Greyson snimio je “Sorry” koji isprepliće priču o Luni Alyaan, mladoj palestinskoj violinistici koja je ubijena u napadu dronom tvrtke Elbit, Eden Golan, cionističkoj pjevačici koja je predstavljala Izrael na Euroviziji 2024. godine, i Greti Thunberg koja je bila među organizatorima prosvjeda protiv sudjelovanja Izraela te godine. Film plastično jedno uz druge stavlja izraelsko pinkwashanje i nasilje pa poziva na bojkot Elbita i Eurovizije. 

“Sorry” je, samim tim, poslužio kao lijep uvod u raspravu s gostima, članom inicijative Studenti za Palestinu te nezavisnom istraživačicom, koja se usmjerila na pitanje izraelskog pinkwashanja genocida i homonacionalizma te otvaranje prostora palestinskim aktivističkim glasovima.

Ponovno je istaknuta misija Kvir kina za Palestinu - sprječavanje instrumentalizacije queer identiteta u svrhu opravdavanja genocida i edukacija LGBTQ+ zajednice o načinima kako može što manje sudjelovati u štetnim narativima. Među ostalim, tako se istaknula i činjenica da se najveći azijski prajd ranije održavao na Tajvanu dok Izrael nije pokrenuo kampanju u kojoj je Tel Aviv postao najveći prajd kako bi mogao propovijedati o zaostalosti Palestinaca.

Takav narativ u kojem LGBT prava postaju signal humanosti jedne države, a nehumanosti druge, iako je stvarnost takva da su LGBT prava i u toj zemlji uvijek ugrožena, naziva se homonacionalizam.

Arhiva znanja

Osim licemjerja, ono skriva činjenicu da je stanje u Palestini i arapskim zemljama posljedica kolonijalizma i pokušaja nasilnog uvođenja zapadnog tipa demokracije umjesto da su se te zemlje imale priliku same razvijati. Na isto je nedavno upozorio i Matt Bernstein, voditelj podcasta “A Bit Fruity”, u odgovoru na navod da je Izrael jedina bliskoistočna zemlja sa sigurnim prostorima za LGBT populaciju.

Da, kaže on, upravo zato što bombardiraju sve druge, kao što je bila Narančasta kuća koju je osnovala libanonska aktivistica Mona Khalil koja je od ozljeda u ovom napadu i poginula.

Zato je tribina pokušala prenijeti glas samih palestinskih aktivista i lekcije koje zapadnjaci mogu naučiti iz arapskog queer aktivizma. Predstavljeni su brojni načini na koje palestinski aktivizam udruga poput alQaws i Aswat ne ponavlja greške koje čini Zapad; primjerice, ne usmjerava se na borbu unutar diskursa o ljudskim pravima, jer se takva borba najčešće zadovoljava institucionalnim i zakonodavnim priznanjima, čak i ako se ne provode u praksi. Umjesto toga, traže široku intersekcionalnu borbu koja obuhvaća sve manjinske grupe.

Za takve se strategije treba educirati i odmaknuti od dominantnog mišljenja, zato je kompilirana velika arhiva znanja koje se bavi queer teorijom i dekolonijalnom mišlju koja se mogla podijeliti sudionicima. Svi smo pozvani da dodajemo u nju svoje sugestije i da zajedno sa saveznicima nastavimo osmišljati kako živjeti u boljem svijetu.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.