Upravni sud u Zagrebu ponovno je presudio u korist ženskog para i poništio odluke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Hrvatskog zavoda za socijalni rad kojima je zaustavljen postupak posvojenja djeteta partnerice u životnom partnerstvu.

Sud je zaključio da nije bilo mjesta obustavi postupka zbog navodnog nepostojanja pravnih pretpostavki te da se tužiteljici mora omogućiti sudjelovanje u daljnjem postupku procjene zasnivanja posvojenja, vodeći se načelom najboljeg interesa djeteta. Tek nakon toga može se donijeti konačna odluka o posvojenju.

Presuda dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je u gotovo identičnom slučaju donesena gotovo identična odluka. Tada Ministarstvo nije uložilo žalbu, presuda je postala pravomoćna, a ministar je javno izjavio da će poštivati odluke sudova.

Ovoga puta Ministarstvo se ipak odlučilo žaliti.

Riječ je o slučaju u kojem partnerica želi posvojiti dijete svoje životne partnerice, odnosno dijete koje već živi u toj obitelji. Takve situacije odavno postoje i u heteroseksualnim obiteljima, primjerice kada nakon oduzimanja roditeljske skrbi jednom roditelju ili smrti jednog roditelja novi partner zasniva puni pravni odnos s djetetom.

Zašto je Ministarstvo promijenilo stav?

Posebno je značajno što je sud u svojoj odluci ponovno naglasio da nije prihvatljivo zaustaviti postupak prije nego što se uopće procijeni je li posvojenje u najboljem interesu konkretnog djeteta. U ranijoj presudi sud je otišao i korak dalje te naveo kako je životno i pravno nelogično da država nekome omogući ulazak u sustav posvojenja, da ta osoba prođe stručne procjene i bude upisana u registar potencijalnih posvojitelja, a da ju se zatim iz tog istog sustava isključi samo zbog činjenice da se nalazi u životnom partnerstvu.

„Nakon prethodne presude i činjenice da se Ministarstvo tada nije žalilo, iskreno sam vjerovala da je ova višegodišnja saga konačno pri kraju. Mislila sam da smo napokon došli do točke kada će institucije prihvatiti ono što sudovi već godinama govore. Zato me ova žalba istovremeno rastužila i razljutila. Nakon presude sam prvi put nakon dugo vremena pomislila da možemo odahnuti i nastaviti živjeti kao obitelj bez novih sudova, novih žalbi i novih dokazivanja. Umjesto toga, ponovno smo dobile poruku da naša obitelj mora dokazivati ono što druge obitelji ne moraju. Iskreno, teško je ne osjećati se iscrpljeno nakon toliko godina”, rekla je Ivana Svalina, majka uključena u postupak.

Iz udruge Dugine obitelji upozoravaju da je teško pronaći racionalno objašnjenje za ovako kontradiktorno postupanje Ministarstva.

„Prije samo nekoliko mjeseci imali smo gotovo identičan slučaj. Sud je presudio u korist obitelji, Ministarstvo se nije žalilo, a javnosti je poručeno da će poštivati odluke sudova. Danas imamo gotovo identičan slučaj u kojem se Ministarstvo ipak žali. Građani imaju pravo pitati se po kojem kriteriju država odlučuje kada će poštivati sudske odluke, a kada neće”, izjavio je Daniel Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji.

U izjavi za Crol Martinović dodatno upozorava na apsurdnost postupanja institucija.

„Da stvar nije toliko ozbiljna, bila bi gotovo komična. U jednom slučaju Ministarstvo ne ulaže žalbu i govori da poštuje odluke sudova. U drugom, gotovo identičnom slučaju, ulaže žalbu i pokušava produžiti postupak. Teško je izbjeći dojam da ovdje ne postoji nikakva dosljedna politika osim kupovanja vremena; primjerice zadnja žalba poslana je klasičnom poštom.

Na kraju ispada da hrvatske dugine obitelji već osam godina pokazuju više upornosti i dosljednosti od institucija koje bi trebale štititi prava djece”, rekao je Martinović.

Osam godina istih sporova

Posebno zabrinjava činjenica da se Ministarstvo žali na presudu u kojoj sud izričito navodi da se postupak mora nastaviti upravo zbog najboljeg interesa djeteta.

„U Hrvatskoj su pojedinim političarima puna usta djece sve dok se ne pojavi stvarno dijete iz stvarne dugine obitelji. Tada odjednom prestaje razgovor o dobrobiti djeteta, a počinje razgovor o tome tko su mu roditelji. To nije zaštita djece. To je korištenje djece za političke obračune i prikupljanje jeftinih političkih bodova na homofobiji”, poručuje Martinović.

Iz Duginih obitelji podsjećaju da ovo nije prvi put da sudovi moraju ispravljati postupanje institucija kada su u pitanju prava duginih obitelji. Sličan obrazac već je viđen u slučajevima udomiteljstva, pristupa procjeni za posvojitelje te priznavanja roditeljskih prava.

„Naši članovi prve su postupke pokrenuli još 2017. godine. Osam godina kasnije još uvijek raspravljamo o tome smiju li djeca u duginim obiteljima imati ista prava i istu pravnu sigurnost kao druga djeca. To je porazna činjenica za svaku državu koja tvrdi da joj je stalo do djece”, kaže Martinović.

Udruga naglašava da se ovdje ne radi o apstraktnim pravnim raspravama, nego o stvarnim obiteljima i stvarnoj djeci koja već žive zajedno.

„Na kraju dana pitanje je vrlo jednostavno. Hoće li jedno dijete imati dva zakonski priznata roditelja ili samo jednog? Hoće li imati veću ili manju pravnu sigurnost? Sve ostalo su politički izgovori”, zaključio je Martinović.

Dugine obitelji očekuju da će i Visoki upravni sud potvrditi ono što su hrvatski sudovi već više puta utvrdili: da se zakoni ne mogu tumačiti na način koji dovodi do diskriminacije te da najbolji interes djeteta mora biti važniji od političkih kalkulacija.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.