Internetski trol Luka Šarić, koji je prethodno zanat usavršavao na svom blogu Popodnevnik, proteklih je mjeseci postao nova tipkačka akvizicija portal udruge Željke Markić, savršeno se uklopivši u postojeću uređivačku politiku.

Lišen znanja o osnovama novinarskog zanata, spreman besramno falsificirati i još spremniji biti Markićkina korisna bena u neosnovanom uvjerenju o vlastitoj oštroumnosti i duhovitosti, Šarić će prije ili kasnije dogurati do gostovanja u "Bujici".

Omiljene mete Šarićevog tipkačkog elana su, između ostalog, aktualna zagrebačka vlast predvođena gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i LGBT ljudi, pa se time pozabavio i u nedavno objavljenom uratku pod naslovom "Što to ima u muškim stražnjicama da toliko privlače Tomaševića i Možemo?".

U toj nakupini slova koja se napreže biti tekst Šarić postavlja pitanja poput "Je li naš gradonačelnik homoseksualac?" i "Što je to što toliko privlači Tomaševića i Možemo muškim stražnjicama? Ima li itko odgovor na ovo pitanje? Psihijatrica Kekin? Ne?". Na portalu udruge Željke Markić uvijek možemo računati na to kako će se ekstenzivno pobijati tvrdnja da nema glupih pitanja.

Nezdrava opsesija muškim stražnjicama

Osnovna Šarićeva ideja jest ismijati privlačnost muške stražnjice i posramiti ljude koji stražnjice općenito smatraju privlačnima, što vjerojatno upućuje na neke nerazriješene probleme s vlastitim tijelom, s obzirom na tipkačeve implikacije o svojoj stražnjici u svemu tome. Šarić, izgleda, egzistira u mentalnom stanju u kojem ne može pojmiti kako bi njegova stražnjica ikome, neovisno o rodu te osobe, mogla biti privlačna, pa vlastiti kompleks projicira na druge. Doslovno se plaši vlastite stražnjice.

Zato istovremeno pokazuje nezdravu opsesiju muškim stražnjicama, čak toliku da javno poziva pučanstvo da mu se obrate s odgovorima na pitanja o njima, pa nije ni isključeno kako će se prije ili kasnije pojaviti na aplikaciji poput GayRomea ili Grindra, u čemu doduše ne bi bio prvi kad je riječ o ljudima iz orbite udruge U ime obitelji.

Kako sam prononsirani ljubitelj muških stražnjica i odlično upućen u njihovu privlačnost, agape me potiče da odgovorim na Šarićev očajnički vapaj. Kad vidim drugo ljudsko biće koje toliko pati, moram pokušati pomoći.

Za početak, (muška) stražnjica je općepoznata erogena zona i, anatomski gledano, predstavlja jednu od lokacija na ljudskom tijelu s mnogo živčanih završetaka, koji reagiraju na raznoliku stimulaciju. Ljudi inače vole maziti, milovati, ljubiti, grickati, lizati, pljeskati i sl. stražnjice drugih ljudi u konsenzualnim seksualnim situacijama, u čemu uključeni u pravilu jako uživaju.

Što je prijetnja vječnim paklom u odnosu na mušku stražnjicu?

Razumijem da je sve ovo vjerojatno za Šarića novost, s obzirom na to da je kao smjerni katolik živio ili još uvijek živi "predbračnu čistoću", a povrh toga svoj seksualni moral i praksu crpi od ljudi koji su se zavjetovali na celibat, pa doslovno pojma nemaju o čemu pričati kad govore o seksu.

Tragikomedija postaje tim veća što Šarić po katoličkom nauku ne smije uživati u stražnjici svoje (buduće?) supruge, niti ona u njegovom dodiru, s obzirom da je stražnjica, rekli bi oni, "zatvorena životu". Istina je suprotna, stražnjica je vrlo živahna kad ju se umije otvoriti. 

"Neki bi mogli na temelju legalističke primjene načela ‘sve dok vodi spolnomu činu’ zaključiti kako je sve dopušteno kad je u pitanju predigra. No, supružnici koji istinski vole jedno drugo ne gledaju kako ugrabiti što je više moguće a da ne ‘prekrše pravila’", jasno se navodi u knjizi "Otvoreno o braku i seksu" američkog katoličkog teologa Christophera Westa u vezi s analnim seksom.

Nije ni čudo što Šarić mora pitati svekoliku hrvatsku javnost o privlačnosti (muških) stražnjica, očito ga to kopka bez obzira što zna da mu doktrina zabranjuje detaljnije bavljenje bilo kojom i bilo čijom stražnjicom. No, što je prijetnja vječnim paklom u odnosu na mušku stražnjicu? 

Usput, u istoj se knjizi iznosi i suluda tvrdnja da "anus i rektum jednostavno nisu biološki oblikovani za prihvaćanje penisa", što iz ekstenzivne prakse u ovom području mogu samo odlučno demantirati.

Inače, u likovnim umjetnostima postoji nešto što se naziva "akt"

Stražnjica nije samo erogena zona, već je i estetski privlačna. Još jedna novost za Šarića: ljudi vole (gledati) tuđe stražnjice. Ako je ikad imao priliku vidjeti Michelangelovog Davida, Šarić je mogao primijetiti da i on ima - mušku stražnjicu.

Vrlo lijepo oblikovanu, što ne čudi jer znamo koliki je ljubitelj muških stražnjica, ali i svih ostalih dijelova muških tijela, bio sȃm Michelangelo. 

Dapače, cijela povijest umjetnosti puna je ljudskih stražnjica, za koje umjetnici milenijima pokazuju velik interes. Čak je i Isus Krist imao mušku stražnjicu! Možda je ovo trenutak u kojem Šariću trebam otkriti kako u likovnim umjetnostima postoji nešto što se naziva "akt" i predstavlja "prikaz gologa ljudskog tijela u različitim položajima, pokretima i držanjima". A dio ljudskog tijela je i stražnjica.

Naravno, Davidovu (mušku) stražnjicu ne treba tretirati kao ideal, s obzirom da stražnjice dolaze u raznim oblicima i veličinama, te različite ljude privlače različite stražnjice. Neki vole dlakave, neki glatke. Neki vole velike bootylicious stražnjice, neki vole male bubblebutt stražnjice. Neki pak vole sve vrste stražnjica. Iako su ljudi kroz cijelo svoje postojanje pokazivali konstantni i izniman interes za ljudske stražnjice, svoje i tuđe, čini se da bi za Šarića sve ovo mogle biti potpuno nove spoznaje.

Nadam se da je Šarić uspio sve dosad navedeno pojmiti, jer tek sad slijede činjenice od kojih bi mogao eksplodirati njegov skučeni um. Naime, muška je stražnjica ujedno i put do prostate, odnosno "muške G točke", čija odgovarajuća stimulacija proizvodi golemi tjelesni užitak. Tko nije probao, ne zna što propušta.

Ne, neće se ponoviti "famozni saborski vritnjak iz 1907."

Bog doista nije pogriješio kada je stvarao ljude, točno je znao gdje treba locirati jedan od najvećih izvora naslade kod muškaraca. Eto što ima najprivlačnije u muškoj stražnjici kad se čovjek udubi u tematiku. "Kakvoga divnog Boga imamo! Kako su veliki njegovo bogatstvo, mudrost i znanje! Nedokučivi su nam njegovi sudovi i neistraživi njegovi putovi!" Srećom, ovaj put smo istražili, vodi direktno do seksualnog ekvivalenta ekstaze sv. Tereze.

Za više informacija o stimuliranju prostate Šarića zato milosrdno upućujem na ovaj video dr. Tylera Hendricksa, u kojem se detaljno objašnjava i taj aspekt privlačnosti muške stražnjice. Neka se ne plaši isprobati, približit će se transcendentalnom.

Svoj tipkački uradak Šarić završava otkrivajući čitateljstvu vlastite mokre snove.

Sanjari o tome kako će građani Zagreba na skorašnjim lokalnim izborima ponoviti "famozni saborski vritnjak iz 1907. godine, kada Grad još nije imao LGBTIQ+ povjerenstvo". Šarić nikako da shvati kako ovo nije 1907., već 2025. godina i da će u njoj Tomašević od građana Zagreba dobiti još jedan gradonačelnički mandat, dok će favoriti portala udruge Željke Markić - Ivica Lovrić, Trpimir Goluža i Tomislav Jonjić - redom ostati na jednoznamenkastom postotku glasova.

Između ostalog i zato što Zagrepčani i Zagrepčanke u velikoj većini nemaju takav bizarni patološki strah od stražnjica kakav muči Šarića, već imaju mnogo zdraviji i normalniji odnos prema vlastitu i tuđem tijelu. Drugim riječima, boli ih dupe za Šarića i njegove komplekse.

Sve dok Šarić pokazuje takvu kompulziju u vezi sa svojom i tuđim stražnjicama, ostaje jasno kako je njegov najveći problem u glavi. Rješenje tog problema je jednostavno: potrebno je da mu iz glave dođe u stražnjicu. Čim se opušteno poigra sa svojom ili, uz pristanak, s tuđom stražnjicom, shvatit će da je to ipak bolji dio njegovog tijela od onoga koji mu se nalazi na vratu. Šteta, jer kažu da je mozak najveća erogena zona. U Šarićevom slučaju zato je spas u stražnjici.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.