Dok mainstream i dalje vrti poznate obrasce, ispod površine se stvaraju albumi koji pomiču granice, tematiziraju ono što se drugdje prešućuje i istovremeno ostaju duboko osobni. Prva polovica 2025. donijela je itekako vrijedne trenutke za slušanje.

Clipping – "Dead Channel Sky"

Dok se internet prepire o tome je li Kendrick Lamar bolji od Drakea i je li baš Lamar najbolji reper svih vremena, ispod radara djeluje hip hop sastav koji bi s velikim pravom mogao pretendirati na tu titulu. Riječ je o Clipping, sastavu koji stvara daleko kompleksnije beatove od prosjeka suvremenog hip hopa preko kojih suvereno, povremeno s nevjerojatnom brzinom repa Daveed Diggs, dok tekstovi problematiziraju rasizam, kolonijalizam i kapitalizam. Nakon briljantnog albuma "Visions of Bodies Being Burned" iz 2020. koji je trope horor žanra pročitao iz postkolonijalne perspektive, na albumu "Dead Channel Sky" pitanja rase Clipping provlače kroz žanr cyberpunka.

Takav afrofuturistički pristup album više približava sjajnom "Splendor & Misery" iz 2016. koji je pratio ustanak robova na međuzvjezdanom teretnom brodu i bio nominiran za nagradu Hugo. Sukladno cyberpunk estetici i zvuk je obojan elektronikom, dok se tekstovi referiraju na važna djela žanra poput "Neuromancera" Williama Gibsona koji je i dao naslov albumu. Iz rečenog proizlaze i tematske preokupacije – internet kao pojava pogubna za osjećaj jastva i zajednice, tobožnji bijeg od kontrole u digitalni svijet u kojem se pronalazi jednaka kontrola, načini hakiranja i programiranja tijela. Uz sjajne "Dominator" i "Run It" himna postaje "Mirrorshades pt. 2". Clipping poručuje da se u njihovu društvu nose naočale, u ovom kontekstu sredstvo prepoznavanja onih koji pružaju otpor sustavu u cyberpunku, o čemu svjedoči svaki beat i riječ ovog jako dobrog albuma, a i cjelokupnog opusa ovog podcijenjenog benda.

Lucy Dacus – Forever Is a Feeling

Obožavatelji Julien Baker i Lucy Dacus, te supergrupe boygenius koju čine s Phoebe Bridgers, dugo su spekulirali o tome da su Dacus i Baker u vezi. Veoma ih je, stoga, uveselila Dacusina potvrda da su već dvije godine u sretnoj vezi koja stiže uoči albuma koji se dijelom može smatrati kronikom njihova odnosa. Dacus nas vodi na put od upoznavanja s Baker 2016. u backstageu zajedničkog koncerta, preko konflikata, spoznaje da se razvijaju osjećaji i straha da se izraze do sadašnjeg trenutka u kojem priznaje da nikad ne znamo što se može dogoditi, ali, kako kaže u "Best Guess”, Baker je njezin "best guess at the future”.

Album je pun lijepih ljubavnih balada s promišljenim stihovima poput naslovne pjesme u kojoj se Dacus nada dobiti "25 to life, why not” s Baker, ili "Lost Time” na kojoj žali što si i ranije nisu priznale osjećaje. No, primjećuje se približavanje zvuku punom manirizama i kićenosti nauštrb sirovosti i neposrednosti kakvom su zračile sve članice benda, a koja se čuje tek na ponekom komadu poput težeg "Talk”.

Sjajan je primjer pjesma "Ankles” s refrenom "pull me by the ankles to the edge of the bed” nad kojom je lezbijska populacija TikToka dobrano uzdisala. No, glazbeno ni vokalno njezin senzualan tekst ne prati nikakva promjena u ispoliranom, romantičnom zvuku. Sve u svemu, jako dobar album koji bi profitirao od samo mrvicu više spontanosti.

Perfume Genius – Glory

Ipak, nastavljajući gdje smo stali s Lucy Dacus, valja priznati da postoji neki šarm u albumima koji dokumentiraju sretnu queer ljubav. Kad se prisjetimo svih nesretnih, zabranjenih i neuzvraćenih queer osjećaja u pop kulturi, nemoguće se ne raznježiti nad prikazima zadovoljnih, ispunjenih parova. Takvom aurom odiše i novi album sjajnog Perfume Geniusa uvelike nadahnut ljubavlju prema njegovu dugogodišnjem partneru Alanu Wyfflesu.

"Glory” tematizira konflikt protagonista između želje za osamljivanjem i ljubavi prema bližnjima te straha od njihova gubitka i teškoću regulacije emocija. Načima i važne queer teme poput odbojnosti prema tradicionalnom maskulinitetu, ali i želje da od njega bude validiran. Kako se nižu pjesme, album postaje sve više atmosferičan, eteričan, kao da personificira protok vremena od težine nošenja s negativnim emocijama i svakodnevicom do njihova otpuštanja i lakoće. Još jedan vrlo dobar album majstora ambijenta.

Jane Remover – Revengeseekerz

Na svom trećem albumu "Revengeseekerz" Jane Remover hvata se u koštac s vlastitim glazbenim ostvarenjima. Fanovi su idolizirali hiperpop prvijenca "Frailty", snimljenog kad je Jane imao_la samo 17 godina, i relativno negativno reagirali na "Census Designated", sjajan iskorak u shoegaze vode.

Ove godine pod imenom venturing objavio_la je sjajan album "Ghosthunting" koji nastavlja takav gitarski zvuk, dok se s "Revengeseekerz" vraća na zvuk prvijenca, ali odveden do ekstremnih granica. Mješavina trap beatova, vrlo asertivnih EDM dionica, semplova videogrica i melankoličnog vokala odiše bijesom, uzima vlastite početke, preživa ih i izbacuje natrag s novopronađenim samopouzdanjem. Daleko je najbolja pjesma "Psychoboost" na kojoj gostuje reper Danny Brown, energična, glasna, plesna, premda se doima da plešemo dok se klub oko nas rastapa. Sjajan album koji pokazuje nevjerojatan raspon talenta Jane Remover.

Model/Actriz – Pirouette

Drugi album američkih noise rockera Model/Actriz i zvukovno i tekstualno nastavlja gdje je stao sjajni debi "Dogsbody", ali za nijansu mračnije, preciznije i raznovrsnije. Vokal Colea Hadena sve je izražajniji i razigraniji, što prate i obilne reference na snagu ekspresije, teatra i dramaturgije u stihovima. Ostale su preokupacije još uvijek senzualnost, tenzija, igra moći i povremene anegdote kao što je ona o gej muškarcu koji ima djevojku kojeg je Haden upoznao na turneji. Glazba i dalje pršti vrtoglavim riffovima i plesnim ritmovima, kao na izvrsnim "Vespers", "Cinderella" ili "Departures", a pridružuje im se i "Diva" koja zvuči kao Queens of the Stone Age i nježnija "Acid Rain". Sjajan korak dalje za iznimno uzbudljiv bend.

Kali Uchis – Sincerely,

Nakon prošlogodišnjeg fantastičnog "Orquideas", kolumbijsko-američka pjevačica Kali Uchis vraća se s neočekivanim albumom koji najuspjelije odlike njezina rukopisa naglašava do maksimuma.

Iako je Uchis poznata po skladbama koje zrače senzualnošću bez trunke napora, "Sincerely," nije toliko album senzualnih pjesama, koliko monumentalna cjelina eteričnih, anđeoskih skladbi koje se bez stanke prelijevaju jedna u drugu. Fluidne gitare i nježni sintisajzeri savršeno se sljubljuju s Uchisinim nikad višim vokalnim lagama. Ta se nježnost očituje i u inspiraciji albuma. Rođenje Uchisina djeteta i smrt njezine majke ovjekovječeni su na "Sincerely," koji progovara o pronalasku mira, nade i ljubavi u kaotičnom svijetu. Još jedan trijumf jedne od najboljih pop pjevačica današnjice.

Preporuke za slušanje:

Ethel Cain – Perverts
Squid – Cowards
Kathryn Mohr – Waiting Room
M(h)aol – Something Soft
Sarah Mary Chadwick – Take Me Out to a Bar / What Am I, Gatsby?
Kevin Abstract – Blush