Biti lezbijkom često znači biti nevidljivom. Ova riječ obično ima negativne konotacije, uvredljiva je i asocira na fikciju; nešto izmišljeno. Kada si žena koja voli drugu ženu, to često znači da živiš u strahu.

Na Kosovu, ali i u mnogim drugim zemljama, žene se procjenjuju u odnosu na muškarce. Kada žena odluči živjeti životom koji je sama odabrala (bilo da je u vezi s drugom ženom ili single), to znači da je odlučila doživotno se boriti sa svojim integritetom. Nikome ne pada na pamet da je žena koja nije u vezi s muškarcem možda lezbijka.

Donosimo priču naziva “Being a lesbian in Kosovo (and everywhere else)” preuzetu s bloga Lole Krasniqi, koja je odlučila podijeliti osobno (žensko) iskustvo života na Kosovu.

Udana žena kao društveno mjerilo

Lezbijke na Kosovu čak ni nisu lezbijke - one su single žene, a kao takve svakodnevno su izložene raznim oblicima diskriminacije. Za razliku od udanih žena, one nisu poslušne niti su prvi izbor poslodavcu. Na udane žene se gleda kao na one koje su naučile biti poslušne (spram muškarca) i poštivati (muški) autoritet. Zašto bi onda itko riskirao sa single ženom?

Single žena suočava se s brojnim poteškoćama. Počevši od traženja mjesta za stanovanje, pri čemu stanodavac nerijetko preispituje njezin moral, pa do zaduženja na poslu. Smjene koje svi odbijaju, redovito se daju single ženi jer ‘ona nema obveze prema obitelji’.

Osim svakodnevnih poteškoća, za single ženu nije sigurno da sama navečer šeće po ulicama jer nema muškarca koji će ju zaštititi od mogućeg napada. U slučaju da se napad i dogodi - sama je to tražila, čest je stav javnosti. Što je radila sama ‘po mraku’?

Za single ženu se nikada ne smatra da je ‘sama’ jer je ona to tako odlučila. Na nju se uvijek gleda kao na jadnicu, napuštenu, ludu, nestabilnu i ružnu ženu koja nije u stanju osnovati obitelj. Dvije žene koje žive zajedno, bez obzira na dob, ne moraju nužno biti etiketirane kao lezbijke no susjedi će zasigurno nabaciti koji komentar na račun njihovog suživota.

Predrasude i diskriminacija na svakom koraku

Još jedna prepreka za single žene i lezbijke je društvena izolacija. Ona se pogotovo događa u manjim sredinama. Biti single žena na Kosovu znači etiketu neprilagođene žene koja se nije uklopila u ulogu “narodne žene”. Izolacija se održava i u području obrazovanja, zdravstva i zapošljavanja.

Ekonomska situacija na Kosovu je loša kao i u ostatku regije pa mnoge single osobe nemaju drugog izbora nego ostati živjeti s roditeljima. Ovakva situacija najviše pogađa one koje imaju manje mogućnosti od muških sunarodnjaka za ekonomskom neovisnošću. Vrlo je malen broj lezbijki i lezbijskih parova koje žive same ili u zajedničkom kućanstvu.

Glavni razlog za ovo su mali ili nikakvi prihodi s kojima se ne mogu pokriti osnovne životne potrebe pa su često ovisne o milosti roditelja. To, očekivano, vodi tome da si roditelji (ili neki drugi članovi obitelji) uzimaju za pravo kontrolirati živote svojih kćeri. Nerijetke su ucjene, prijetnje, zlostavljanja i izbacivanja iz kuće, u slučaju da se otkrije seksualna orijentacija.

Na lezbijke se na Kosovu gleda kao nešto prljavo, beščasno i kao na prijetnju obiteljskom ugledu u društvu.

Kada je u pitanju zdravlje lezbijki, mnoge izbjegavaju posjete ginekolozima jer oni pretpostavljaju da su sve žene seksualno aktivne s muškarcima. Ovakvi stavovi vode skrivanju i laganju o privatnom životu, a ponekad i bolestima koje se tek naknadno otkriju.

Poruka za kraj…

Ja radim u Centru za društvenu emancipaciju (QESh) koji je počeo s radom 2005. i ponovno se aktivirao prošle godine. QESh se bavi LGBTQ problematikom, ali i onom ženskom. Naš je cilj doprijeti do što više djevojaka i žena, kao i muškaraca. Želimo pomoći djevojkama i dječacima koji se ne suočavaju samo s diskriminacijom, već i psihološkim i fizičkim zlostavljanjem.

Želimo promijeniti obiteljski zakon, želimo da ginekolozi budu profesionalni i da se policija odgovorno i ozbiljno odnosi prema gej žrtvama nasilja.

Iako ne mogu promijeniti stavove svojih sugrađana niti utjecati na njihov vrijednosni sustav, najmanje što mogu učiniti je pobrinuti se za sigurnost osjetljivih skupina. Lakše je biti ono što jesi ili ono što želiš biti kada znaš da postoji zakon koji te štiti, kao i da te neće pretući oni koji su zaduženi za tvoju zaštitu.