Jesu li biseksualni muškarci zapravo "gejevi u ormaru", a biseksualne žene "heteroseksualne turistkinje" ili "lezbijke do diplome"? Jedna je to od teza iz diskusije aktivista za prava biseksualnih osoba, A.J. Walkley i Patricka Richardsa Finka.

Riječ je o seriji tema o biseksualnosti u društvu koje je pokrenuo portal Huffington Post, a u ovoj prvoj raspravljalo se o stigmatizaciji biseksualnih osoba u društvu. U njoj su sudjelovali blogeri Huffington Posta, A.J. Walkley i Patrick Richards Fink. Tu je raspravu pokrenula Walkley, inače i autorica "Choice", "Queer Greer" i "Vuto", jer smatra da su biseksualne osobe u potpunosti izostavljene iz LGBT tematike.

Fink smatra da se na biseksualne muškarce gleda kao na "gejeve u ormaru", a na biseksualne žene da su "heteroseksualne turistkinje" ili "lezbijke do diplome". Iz njegovog osobnog iskustva kao biseksualne osobe, kaže kako društvo na biseksualnost gleda kao na tranziciju između identiteta, a ne kao na nešto trajno i stabilno.

Biseksualne žene bolje su prihvaćene u društvu, kažu oboje, ali je tu zapravo riječ o voajerizmu heteroseksualnih muškaraca koji se na kraju svodi na fetišizaciju, a ne prihvaćanje biseksualnosti, te često vodi do nasilja. Istraživanja su pokazala da je "u ormaru" više biseksualnih žena nego muškaraca, a negativni komentari dolaze ponajprije od gejeva i lezbijki.

Neka su istraživanja pokazala da "biseksualni muškarci zapravo ni ne postoje", navode blogeri. Za biseksualne muškarce neki znaju reći "biseksualan sada, kasnije gej", a za biseksualne žene "radim to kako bih ugodila muškarcima". "Ovo je čisti odraz patrijarhata – biseksualna žena je zapravo hetero, a biseksualni muškarac gej, jer je jedina autentična seksualnost u našoj kulturi ona koja kao mjerilo stavlja muževno seksualno izražavanje.

Najviše osuda i stigmi dolazi od lezbijki i gejeva

Perspektiva prema kojoj biseksualne žene "bolje prolaze" dovela je do povećanog broja slučajeva silovanja ove društvene skupine, što je sada postalo sastavni dio kulture silovanja. "Molim vas, nemojte normalizirati zanemarivanje biseksualnih žena prozivajući nas 'bolje prihvaćenima' od biseksualnih muškaraca", jednom je prilikom rekla blogerica Kyra Wilder.

S time su se oboje složili i naglasili kako biseksualne žene češće doživljavaju seksualno zlostavljanje od lezbijki i heteroseksualnih žena te biseksualnih muškaraca, ali velik broj tih slučajeva ostaje neprijavljen pa se o ovom problemu uopće ne govori. Biseksualne žene iznimno su objektificirane, dok se na biseksualne muškarce gleda više kao na seksualne grabežljivce.

Walkley je navela primjere zlostavljanja biseksualnih muškaraca koji su svoje slučajeve nasilja htjeli prijaviti, ali su im njihovi odvjetnici sugerirali da ipak to ne čine jer "nitko ne razumije što je to zapravo biseksualnost". Tako su njihovi slučajevi ostali u ladicama, a stigma se nastavila.

Blogeri su se obrušili na postojeća istraživanja o biseksualnosti koja se, kako je Richards Fink karikirao, svode na usporedbu postojanja biseksualnosti s dinosaurima: Pitanje "postoje li biseksualni muškarci?" ekvivalentno je pitanju "Jesu li dinosauri ikad postojali?", a zaključci takvih istraživanja jednaki su tome da paleontolog konstatira da su dinosauri uvijek bili samo okamine jer nitko nikada nije vidio jednog živog.

"Svako jednostrano istraživanje o LGBT osobama, a pogotovo biseksualnim, vuče za sobom dugoročno negativne posljedice za ovaj dio društva", zaključili su blogeri.