Miss se vratila s dvostrukim albumom čiji je prvi dio više vokalan, a drugi instrumentalan, u stilu trance ambient electronice. No, dvostruki albumi često znaju biti i dvosjekli mač jer se onaj drugi dio uvijek nekako mora više "dokazati".

Miss Kittin neko vrijeme nije bilo, ali ovu pionirku electro-clasha ne treba posebno predstavljati. Novim albumom "Calling from the stars", definitivno nije razočarala, što se često dogodi kad izvođači specifičnog žanra pauziraju neko vrijeme. Izdvojit ću nekoliko stvari, primjerice, "Maneki Neko", "Night of the light", "Flash forward" i "Bassline". To su one prave electro "catchy" stvari, a ako ste za malo romanse, možete odmah prebaciti na "Tears like kisses".

Miss Kittin se ovaj put, na moje oduševljenje, malo više pozabavila tekstovima, premda je svojedobno izjavila kako se trudi napisati nešto pametno ali da je nekad bolje ostati jednostavan. I da, nema tu nekih tekstualnih mudrolija. Sve je jednostavno, ali jako slatko. Nakon nekih 17 godina na sceni, lijepo je čuti da Miss još uvijek zvuči svježe i energično.

I dapače, ovaj album je daleko šarmantniji od njezinih prijašnjih uradaka i za pohvalu je što ne pokušava biti groovy, funky djevojčica, već jako dobro zna tko je i ne radi kompromise. S 23 nove pjesme, netko bi vrlo lako mogao zaključiti da to može dosaditi za slušanje, ali mojoj malenkosti, bar zasad, nije.

Jedan od mojih omiljenih svijetlih trenutaka ovog albuma jest obrada REM-ovog hita "Everybody hurts". U izvedbi Miss Kittin, zvuči spektakularno. I da zaključim -  čak bi se usudila reći da je imati ovaj album veoma classy.