Na suvremenoj se sceni svako malo pojavi neki bend koji kritika i publika pozdravlja ovacijama, i za "koji će se još čuti". Bastille definitivno spada u tu kategoriju, s punim pravom.

Iako se singl "Pompeii" doima kao da se slučajno dogodio i uspio, frontman Dan Smith je na svom debitantskom albumu "Bad blood" radio pune dvije godine. Bastille je iz prve bio solo-projekt, a kasnije je nastao višečlani bend koji je privukao pažnju svojim spotom "Flaws".

Bend je, naravno. dobio ime po Danu Bastille, francuskome nacionalnom prazniku, a istog je datuma rođen i Dan Smith. Bastille je synth-pop bend sa zaraznim melodijama, a katkad je čak teško razlučiti je li to bend iz osamdesetih ili netko nov, dok su im tekstovi na trenutke čak pomalo mračni i melankolični. Sve to album "Bad blood" čini inteligentnom glazbenom kolekcijom.

Malo je tu i euro-popa u "Icarusu", a natruhe mračnog popa zamjetne su u "These streets". Dan Smith je filmski ovisnik i prije nego se počeo baviti glazbom htio je biti filmski kritičar. Njegova ljubav prema filmu je svima jasna kroz njegove pompozne tekstove pjesama. Tako je i album otvorio strahovito moćnom "Pompeii", pjesmom koja ulazi u uho i koju ćete veselo pjevušiti bez obzira na to što zapravo pripovijeda tragičnu priču.

Ista stvar se s tekstovima ponavlja u "Icarusu" koji govori o junaku iz grčke mitologije ili u "Lauri Palmer", gdje je glavna junakinja žrtva umorstva iz kultne serije "Twin Peaks". Osobno najdraža pjesma s albuma, delikatna i puna sirovih emocija, mi je "Oblivion". Jer nekako oduzima dah.

Premda album zvuči kao da je napravljen za široku publiku, ima isto tako i dovoljno prostora u kojem je zamjetno eksperimentiranje. Svakako će biti zanimljivo vidjeti što će nam Bastille ponuditi nakon "Bad blood".