"Lezbični aktivizem po korakih" najnovija je knjiga memoara slovenske spisateljice i aktivistice Suzane Tratnik, koja se odnedavno nalazi na policama (zasad samo) slovenskih knjižara. Autorica u knjizi opisuje formiranje svog lezbijskog identiteta, u vremenu od rane adolescencije do kraja osamdesetih godina.

"Aktivistički su to memoari prokrvljeni humorom, osobnim zgodama, vježbanjem aktivizma, a čitajući ih možemo dobiti i autentičan uvid u slovensku supkulturu iz vremena bivše Jugoslavije," piše Nora Verde za VOXfeminae, koja je s autoricom razgovarala o periodu stvaranja lezbijske i queer kulture u Sloveniji.

Pisanje memoara dogodilo se sasvim slučajno, a sadržaj knjige namijenjen je svima kojima je zanimljivo razdoblje 80-ih u Ljubljani. "LGBTIQ osobama i drugim koje zanima lezbijski, gej i feministički aktivizam na prostorijama bivše Juge. Studentima i studenticama koji pišu tekstove o civilnim pokretima. Nadam se da će je čitati različiti ljudi, i oni koji možda ne znaju ništa o lezbijskom pokretu i egzistenciji", kazala je autorica.

Aktivistički koraci

Tratnik se uključila u aktivizam davne 1984., konkretnije u osnivanje ženske grupe Lilit. Nakon sudjelovanja na međunarodnoj lezbijskoj konferenciji u Ženevi, osjetila je da nešto "mora poduzeti, promijeniti sebe i druge".

Lilit je u sebi sadržavala sve ženske inicijative. "Onda se počela polako dijeliti ili cijepati na lezbijsku grupu koja je bila malo povezana i sa gej grupom Magnus, SOS telefon, ženske studije, Žensko svetovalnico i još puno njih. Na kraju grupa Lilit kao takva možda više nije bila ni potrebna, sve se nekako podijelilo na više grupa i djelatnosti", objasnila je Tratnik i usporedila LGBT aktivizam na Balkanu s onim u Europi.

"Svi smo mi počeli sa pokretom dosta 'kasno' ako se osvrnemo na Europu i Zapad. Nedostaje nam tradicija. Naravno, bile su neke niše gej i lezbijskog života ali malo se znalo o tome. Mislim da je današnja situacija na Balkanu prilično različita i treba uzeti u obzir da je rat teško pogodio neke zemlje, ljude, pokrete, sudbine i budućnosti. Da je netrpeljivost prema gej ljudima na nekim prostorijama stravična, agresija prema njima naprosto podsjeća na ratnu atmosferu. U takvim okolnostima lezbijskim i queer organizacijama jednostavno nedostaje zdrav zrak", smatra autorica.

Najvažnije je zadržati samostalnost i nezavisnost

Tratnik je ponudila svojevrsni savjet gej i lezbijskim grupama. "Inače, ja stalno govorim da lezbijske grupe moraju zadržati barem neku relativnu samostalnost i nezavisnost. Kad zaborave na to, odmah ih progutaju druge, veće, bolje organizirane ili 'simpatičnije' grupacije."

Kroz 25 godina lezbijskog aktivizma autorica se naučila prijateljstvu, solidarnosti i lezbijskom zajedništvu, iako priznaje da je bilo teško, uz konflikte, traume, emocionalne ispade i ratove. "Nekako smo naučile da su mnoge stvari koje nam se danas čine važne i presudne – ljubav, veza, uspjeh, raskid - ipak kratkog vijeka. I da je u pozadini uvijek važnija neka 'bigger picture', ono što će uvijek biti tu za nas i za druge. Lezbijska scena ipak je naš dom, a nema doma bez konflikta, teških emocija i stvaralaštva."

Cijeli intervju, kao i odlomak iz knjige "Lezbični aktivizem po korakih" možete pročitati ovdje.