U vezi s Laurom Marling ima nečeg posebnog. Od početaka kad joj je bilo samo 17 godina, pa sve do danas, svjedočimo njezinu prelijepom razvoju i sazrijevanju. Glazba joj se odlikuje izvjesnom poetskom elegancijom i fluidnošću, a ima tu i utjecaja Van Morrisona, Joni Mitchell te Boba Dylana.

 "Once I was an eagle" odvodi slušatelja na mjesta na koja ide malo koji album. Otvara se nekako tiho, pjesmama koje se pretapaju jedna u drugu, gotovo da ih ne možete razdvojiti i slušati jednu po jednu. To je pogotovo snažno izraženo u prvih sedam pjesama, jer tekstovi, melodije i ritmovi povezuju ih u jednu prilično dugu priču.

U "Take the night off" Marling spretno govori o sebi kao o nekoj zvijeri koja ne zapravo ne želi biti, a kasnije se pretvara u lovca. Sve to u kombinaciji s njezinim čelistom daje veoma intimnu notu. Album se kreće od emocionalnog spektra do filozofije propitivanja same sebe o međuljudskim odnosima, ljubavima, prijateljstvima... Postupno, njezino raspoloženje raste kao da otkriva put prema prihvaćanju stvari kakve jesu, i put prema nekim romantičnim nadanjima. Valja izdvojiti još i "Breathe", prožetu zvukom usamljenog čela, odličnu "Master Hunter" i slatku "Pray for me"...

Na omotu albuma Marling se proteže u maniri naslova jedne od pjesama, "Where can I go?" u kojoj pjeva, "like a woman with her clothes on, you take them off and she is a bird".. Pored odličnih tekstova, glazba i dalje ne gubi na snazi. Jer inače tako bude; ako je glazba odlična, tekstovi znaju biti "lošiji" i obrnuto, što na svu sreću nije slučaj sa ovim albumom.

Dugačak album sa čak 16 pjesama ali predivan, i teško će dosaditi. Album koji vodi na putovanja uma i duše.