Indie izvođači prepuni su dobrih iznenađenja i svojom glazbom svaki dan privlače sve više slušatelja. Ali Yuna je posebna.

Ona izbjegava onu liniju manjeg otpora svojstvenu brojnim izvođačima koji se krenu poigravati s danceom i trip-hopom. Za razliku od njih, Yuna ostaje pri svojoj jednostavnosti i jakom oružju, vokalu.

Posljednji album ove Malezijke, "Nocturnal", prožet je bojama njezina zavičaja, kao da kroz glazbu provlači inspiraciju koju vuče iz vlastitih korijena. Ta obojenost čuje se već u prvoj pjesmi s albuma, "Falling".

U nastavku se ta inspiracija osjeća kroz pljeskanje dlanovima i ksilofone u ritam-sekcijama. "Nocturnal" je dobrodošla promjena od predoziranja hip-hopom, trip-hopom i dubstepom koji su se, nažalost, izlizali.

Yuna nije vokalno jaka poput Adele ili recimo, Jessie Ware, ali njezin mekan i nježan glas "Nocturnal" čini posebnim albumom. Njezin vokal nema taj "trijumfalan" prizvuk, ali nekako je sladak, kao da plovi, a užitak je slušati kako Yuna pjeva s lakoćom. Kad tome dodamo lagane gitarske i string efekte, dobivamo album za slušanje u svako doba dana.

Jedina zamjerka su tekstovi. U "I wanna go" pjeva kako se dvoumi otići na spoj ili ne, pa u "Someone who can" spremna je ostaviti svog dečka jer je nevjeran, a u "I want you back" mijenja mišljenje. Ili ja možda cjepidlačim? "Lights and camera" možda je jedina pjesma na albumu koja ne govori o njezinim ljubavnim jadima i problemima.

Ali, bez obzira na tekstove, "Nocturnal" je topao i iskren indie-pop album ispunjen utjecajima Malezije. Svjež i glamurozan u kombinaciji s Yuninim šarmom, "Nocturnal" vas tjera da se zaljubite i da tako ostane zauvijek.