- Autor/ica J.T.
-
Objavljeno: 19. ožujka 2014.
Iako je dobro poznato da je vjernost povijesnim činjenicama u holivudskoj filmskoj produkciji poprilično relativna, labava pa i minorna stavka, novi film Georgea Clooneya "The Monuments Men" (preveden kao "Odred za baštinu") zanimljiv je slučaj.
Predstavljen službeno kao "napeta i uzbudljiva priča, temeljena na istinitim događajima, o ljudima koji su pronašli, spasili i sačuvali neprocjenjivo umjetničko blago i baštinu čovječanstva", film se bavi slabo poznatom epizodom iz Drugog svjetskog rata. Točnije, o posebnom odredu američke vojske koji je za cilj imao spašavati umjetnička djela pred krađom ili uništavanjem od strane nacista.
Među zvjezdanom postavom filma (George Clooney, Matt Damon, Bill Murray, John Goodman, Jean Dujardin, Hugh Bonneville) našlo se mjesta tek za jedan ženski lik, Claire Simone, koju utjelovljuje Cate Blanchett. Lik je to, kako podsjeća francuski magazin Yagg, utemeljen na povjesničarki umjetnosti Rose Valland (1898.-1980.). Ona je u vrijeme rata bila konzervatorica u muzeju Jeu de Paume u Parizu i pomno je pratila sva umjetnička djela koja su nacisti prenosili, prodavali ili uništavali što se posebno odnosilo na djela tzv. "degenerirane umjetnosti".
Zbog dragocjenog uvida u prijenos umjetničkih djela, bila je u dosluhu s američkim odredom za spašavanje umjetnosti. Zahvaljujući njezinu djelovanju, nakon rata locirana su brojna djela prebačena u Njemačku, za što je primila je niz državnih počasti za sudjelovanje u Pokretu otpora, a 1961. je objavila i knjigu "Na fronti umjetnosti" (Front de l'art) koja je upravo nanovo izdana u Francuskoj.
Filmske i ine realnosti
U realnosti holivudskih filmova Claire Simone predstavljena je pak kao liberalna Parižanka koja neizostavno flertuje s ljubiteljima umjetnosti iz SAD-a, a sam Clooney izjavio je u intervjuu da je "htio da dođe do flerta između Matta Damona i Cate Blanchett". Dodao je da postupak možda nije najpošteniji spram obitelji stvarnih osoba Jamesa Rorimera i Rose Valland, no htio je pokazati koliko je Rose bila hrabra. U kakvoj su točnoj vezi hrabrost, ljubav prema umjetnosti i sklonost usputnom flertovanju, nije nam razjašnjeno.
U realnosti okupirane Francuske, Rose Valland bila je lezbijka što jasno stoji u biografiji koju je 2006. objavila senatorica Corinne Bouchoux. Nakon rata susrela se s Joyce Heer, tajnicom u Američkom veleposlanstvu u Parizu. Dvije žene počele su ubrzo živjeti zajedno, a Valland je posthumno objavila i doktorsku tezu Joyce Heer 1979. U uvodniku doktorske teze o Pauzaniju, mentor je napisao sijedeći uvod, uz pristanak Rose Valland: "Živjela je u Parizu kod prijateljice koja ju je naučila francuski i koja ju je dugo voljela kao blisku rođakinju. Mnogo će ljudi prepoznati tko je ta prijateljica prije no što kažem njezino ime, samo ako navedem da je bila konzervatorica u Jeu de Paume tijekom rata …". Rose Valland umrla je godinu dana nakon što je izdala knjigu preminule partnerice, a njih dvije danas počivaju u obiteljskoj grobnici Vallandovih.
To je, u najkraćim crtama, povijesna pozadina priča koju su producenti gorespomenute "napete i uzbudljive priče, temeljene na istinitim događajima" očito smatrali ili nedovoljno zanimljivom ili odveć riskantnom. Naravno, nije to ni prvi ni zadnji put da je Hollywood propustio ispričati glavninu priče, no u ovom slučaju, kritike bi pred konačnim proizvodom možda manje spominjale "uradak ispunjen izlizanim klišejima". I to ne onim povijesnim.