- Autor/ica T.R.
-
Objavljeno: 16 travnja 2014
Country glazba oduvijek je bila sinonim za suze, pivo i velike šešire, nikako ne za gej himne. No, jedan je pjevač prije 40 godina odlučio promijeniti uhodan sistem ovog žanra, isprovocirati prosječnog slušatelja i svoje nezadovoljstvo odnosom države prema LGBT osobama izraziti kroz pjesmu.
Kad je prije 40 godina osnovao prvu gej country glazbenu skupinu Lavender Country, gitarist i pjevač Patrick Haggerty htio je poručiti vladi da je bilo dosta opresije i diskriminacije. Za vrijeme 1970-ih nitko nije mogao očekivati da će tradicionalna narodna glazba koju slušaju milijuni Amerikanaca dobiti skupinu koja će uglazbiti prvu country gej himnu simboličnog naziva "Cryin' These Cocksucking Tears".
Mnogi su ih tada nazivali hrabrima, ali Haggerty kaže kako su samo bili bijesni. Prvi i jedini album ovog bijesnog kvarteta objavljen je 1973. i nosi 11 aktivističkih pjesama o ljubavi, domoljublju i odnosu države prema lezbijkama i gejevima, a ove je godine u prodaju pušteno novo izdanje.
Homofobiju koja je prije 40 godina dominirala američkim društvom kao što danas prevladava nikad snažniji pokret za ljudska prava, Haggerty je osjetio i na vlastitoj koži kad ga ja Američka mornarica 1966. izbacila iz svojih redova zato što je gej. U to je vrijeme Seattle slovio kao najprogresivniji američki grad pa je gitarist i pjevač tamo pronašao svoju oazu mira i sa 26 godina okupio ekipu istomišljenika (Michael Carr, Eve Morris i Robert Hammerstrom) i osnovao bend.
Countryjem do promjene
Osim na pozornici, bend je bio aktivan i u LGBT organizacijama, a jedna od njih, Counselling Service for Homosexuals, financijski je podržala njihovu glazbenu karijeru i omogućila im da izdaju prvi album, prodaju tisuću kopija i dospiju na alternativne radijske postaje. No, ni alternativni radio u tadašnje vrijeme nije bio spreman za prvi gej country bend pa je jedan DJ dobio otkaz zbog puštanja pjesme "Cryin' These Cocksucking Tears".
"Album je bio namijenjen prvenstveno LGBT zajednici, naročito osobama koje su htjele izaći iz ormara. U početcima LGBT pokreta, obrazovanje je bilo veliki problem. Američko psihološko društvo tada je još uvijek smatralo da je homoseksualnost bolest i nije bilo dostupnih informacija oko ove teme", ispričao je Haggerty za Guardian. Country je odabrao kao idealan žanr za ispoljavanje negativnih emocija.
"Iskoristio sam ovu glazbu jer je volim i znao sam što izaziva kod ljudi", naglašava on i dodaje da country posebnu pozornost stavlja na riječi pjesama, a on je imao podosta toga za reći. Tekstovi albuma "Lavender Country" znaju biti istovremeno komični, bijesni, dirljivi i izravni, a iako imaju političku notu oni su ponajprije osobne naravi.
U pomalo tužnoj pjesmi "George Pie" Haggerty pjeva o ljubavniku koji se bojao prihvatiti svoju seksualnost; u "Waltzing Will Trilogy" opisuje liječenje homoseksualnosti, dok u "Come Out Singing" radnju premješta u spavaću sobu i provocira konzervativnog slušatelja. Sve su pjesme nastale situacijski, bilo da je riječ o bolnim prekidima, zaljubljivanjima ili slučaju homofobije s kojim bi se članovi benda susreli. Jedan od najdražih trenutaka ovom kvartetu bio je nastup na Povorci ponosa u San Franciscu, kojoj je prisustvovala i legenda LGBT pokreta Harvey Milk.
Publika tvrda, glazbenici uporni
Kako je vrijeme odmicalo, a utjecaj benda na strejt publiku i country glazbu općenito slabio ili je bio nikakav, Haggerty i ostatak ekipe prestao je snimati. Nakon prvog reizdanja albuma 2000., bend je dobio priznanje za društveni utjecaj i pronašao svoje mjesto u Country Music Hall of Fame. Istovremeno je Haggerty započeo suradnju s nezavisnim umjetnikom Dougom Stevensom koji je, inspiriran bendom, osnovao organizaciju Lesbian and Gay Country Music Association.
Nakon Lavander Countryja uslijedila je tek nekolicina gej country pjevača, poput Sida Spencera i Marka Weiglea koji nisu bitno utjecali na glazbenu scenu niti na stavove prosječnog slušatelja. Pojava prve lezbijke pjevačice u ovom žanru, Chely Wright, uzdrmala je američku country oazu Nashville i utabala stazu novim nadama koje će tek uslijediti, baš kao što je to učinila kanadska pjevačica kd lang.
Kako je i sama Wright rekla, prostora za promjene ima, ali najveću prepreku stvaraju sami slušatelji i obožavatelji jer imaju iracionalan strah od gej populacije koji se glazbom teško može ukloniti.
Vezane teme
Podrži Crol donacijom :)

