Prema najsvježijim podacima, "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" Predraga Ličine drugi je najgledaniji film u hrvatskim kinima. I s pravom jer Ličinina kombinacija horora, komedije i satire dobrodošla je novina u domaćoj kinematografiji i žuđeno svjež pogled na uvelike iscrpljenu temu nacionalizma (OPREZ – spoileri).

Kako mu i priliči, "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" srpsko-hrvatska je koprodukcija, a ujedno i dugometražni debi redatelja Predraga Ličine. Ličina je i prethodnim, zapaženim kratkim filmom "Teleport Zovko" zagazio u žanr znanstvene fantastike – u filmu se bračni par teleportira u aranžmanu turističke agencije, no supruga se umjesto u mjestu pokraj Dubrovnika zatekne među ovcama u Međugorju. U "Posljednjem Srbinu u Hrvatskoj" služi se žanrom zom coma – zombi komedije koja se pokazuje fantastičnim izborom za prikaz vječnih problema hrvatske zbilje.

Radnja filma događa se sedam godina nakon što je Hrvatska bankrotirala, a glavni je lik Mićo (standardno izvrsni Krešimir Mikić) jedan od rijetkih imućnih Hrvata. Uzor je cijele zemlje, ali i ostatka regije, Hrvojka Horvat (također izvrsna Hristina Popović), akcijska junakinja patriotkinja koja mačem i štitom s ustaškim grbom poražava rivale, a u stvarnosti je depresivna narkomanka.

Mama ti se puca

No, napaćene Hrvate zadesi i nova nedaća – tajna korporacija United Waters pomoću agentice Vesne (i opet odlična Tihana Lazović) ubaci u Hrvatsku virus koji ljude pretvara u zombije kako bi mogli kupiti hrvatske vode. No, neki Hrvati, među kojima i Mićo, otporni su na virus. Oni su, zapravo, Srbi.

Ličinin film prepun je britkih replika, među kojima prednjače gegovi na pozdrav Hrvojke Horvat. Svi je, tako, likovi koji se susreću s njom pozdrave udarcem šakom u prsa i pokličem "Zora puca", na što im Hrvojka domišljato poruči "mama ti se puca". Film vrvi upečatljivim epizodnim likovima – od gej para bolničara koji se moraju rastati jer će se jedan pretvoriti u zombija, preko bombom opsjednutog američkog generala Ass Leeja Turchinsona (Sergej Trifunović) koji je aluzija na generala Bucka Turgidsona iz Kubrickova filma "Dr. Strangelove", do simpatičnog gostovanja Severine u ulozi aktivistkinja za ljudska prava i prava zombija.

Žanr fantastike upravo je ono što humor "Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj" čini tako uspješnim jer neki izlizani nacionalni mitemi postaju očuđujući i iznova uspijevaju nasmijati. Izuzetan je, tako, trenutak kad preživjeli junaci stižu u srpsko selo Slavujevci, gdje ih pucnjem iz mitraljeza dočekuje 90-godišnja baba Jovanka i bračni par Drakula koji masno zarađuje od turizma.

Ironičan je lik Maksa (vjerojatno i najimpresivniji Dado Ćosić), skinheada koji otkriva da je napola Srbin i proklinje vlastitu četničku majku, a i misteriozne Vesne koja virus u Hrvatsku ubaci jer joj je obećano da će na njezinu teritoriju nastati Velika Slovenija.

Ličinin je film poruka i poziv na buđenje

Na imanju Drakula otkriva se da je serum protiv zombija mješavina rakije i srpske krvi, no ispostavlja se da serum stvara novu vrstu, Novosrbe, koji žele pokoriti svijet pa se Maks, u jednoj od boljih scena filma, preimenuje u Nemanju, a Vesna u Svetlanu.

Kao i mnogi drugi autori, Ličina pokazuje koliko je nacionalni identitet fluidna kategorija – hrvatsku junakinju koju štuju svi narodi glumi srpska glumica, ustaša je napola Srbin, Slovenci glume da su Srbi kako bi traktorom dospjeli do Bosne, komšije na granici zaboravljaju prijateljstvo čim dobiju funkciju. Ipak, ono što odvaja "Posljednjeg Srbina" od drugih filmova koji se bave međunacionalnom netrpeljivošću jest sam završetak.

U konačnici, pobijediti neće ni Hrvati ni Srbi, već nadnacionalni entitet koji kontrolira sve njihove živote – kapitalizam. Na kraju filma Hrvatsku naseljavaju radnici korporacije United Waters, označavajući njezinu konačnu kapitulaciju u ruke kapitalista koje tako radosno pozivamo da riješe sve naše probleme.

Ličinin je film, tako, ispod zabavnih efekata, smiješnih gegova i nadahnutih glumačkih izvedbi poruka da bismo se, umjesto da se prepucavamo oko par kilometara obale, bacamo sportaše u more, žigošemo kolege u razredu i brojimo jedni drugima krvna zrnca, trebali pozabaviti mnogo većim neprijateljem koji u svojem pohodu nije tako izbirljiv.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam