Krajem listopada pisali smo o atipičnoj domaćoj seriji koja se, osim po scenariju nalik filmu "Mamurluk", proslavila i po uvođenju prve lezbijske junakinje na javnoj televiziji.

U trenutku objave članka, službena Facebook stranica serije "Nedjeljom ujutro, subotom navečer" imala je oko 12.000 fanova, a danas broji preko 15.000. Vidljivo je da serija svakodnevno dobiva nove obožavatelje, a kritičari su sve tiši.

Iz tog razloga smo odlučile razgovarati s autorom serije Predragom Ličinom i dobiti uvid u pozadinu cijelog projekta. Zanimalo nas je kako se rodila ideja za seriju, kakva je redateljeva reakcija na kritike, njegovi stavovi o vidljivosti (i budućnosti) LGBT likova na domaćoj televiziji te, naravno, razvoj ljubavne priče između Sonje i Tine.

Kako ste došli na ideju za snimanje serije "Nedjeljom ujutro, subotom navečer"?
– Krajem osamdesetih godina sam čuo za vrlo bizarnu priču koja se dogodila u Sopotu na nekom tulumu. Neki se lik najeo tripova i puklo ga je na polarnu zimu, iako je bilo ljeto. Kako bi se izvukao iz bad tripa, lik je u ormaru našao nešto toplije garderobe, a među ostalima i skijašku opremu. Poslije ga je puklo da bi mogao malo i skijati i to je stvarno napravio - stube nebodera poslužile su mu kao skijaška staza. Zaglušujuća buka probudila je neku staricu i kad je ova izašla iz stana, skijaš ju je pokupio tako da je jadnica pala u nesvijest. Ujutro je došla hitna, a poslije i staričin sin sa zlom snahom. Kad im je ova rekla da ju je pogazio skijaš u tri ujutro, oni shvate da nešto nije u redu sa starom, pa pozovu ekipu iz Vrapča koji staricu odvedu u luđačkoj košulji u kola hitne pomoći. I kao starica je već godinama u ludari...

Kasnije sam još puno puta čuo tu priču, dogodila se i u Rijeci i u Splitu i u Moskvi i u Londonu.
Prije par godina odlučio sam napisati scenarij za kratki igrani film, temeljen na ovoj budalaštini. I napisao sam ga... Potom sam shvatio da znam još barem desetak sličnih priča koje su se dogodile meni ili mojim prijateljima i odlučio napisati seriju.

Specifična populacija prati seriju. Prema komentarima na Facebook stranici, vidimo da su to uglavnom mlade osobe. No, ima i onih koji smatraju da serija nije realna, da su svi likovi izmišljeni (takvi mladi ljudi ne postoje) i da smisao serije nije razumljiv. Kako to komentirate?
– Sigurno da postoji određen broj ljudi koji smatra da serija nije realna. To ja zovem "Kerum sindrom". O čemu se radi? Zamislimo da Kerum ne postoji i da je neki scenarist izmislio gradonačelnika Splita u nekoj svojoj seriji koji se potpuno temelji na Kerumovom karakteru. Staviš takvog lika u seriju i taj određen broj ljudi svakako će reći da takav lik nije realan - takav lik da bude gradonačelnik, pa vi se sprdate i neozbiljni ste! No, lik stvarno postoji... Slična stvar je s Mamićem i Bandićem, ali i s gomilom nekih situacija koje su se uistinu dogodile i koje sam ja stavio u seriju, ali zvuče previše nevjerojatno da bi taj određen broj ljudi povjerovao u njih.

Kad govorimo o lezbijskim i gej likovima na domaćoj televiziji, do sada su oni bili vidljivi jedino u filmu "Fine mrtve djevojke" Dalibora Matanića. Vi ste jedini hrvatski redatelj koji je dosad u domaću seriju uveo lezbijski par, koji ne slijedi stereotipe i ima realnu ljubavnu priču. Kako to da ste se odlučili na taj "pothvat"?
– Uvijek mi je bila interesantna ta naša konzervativna sredina, u smislu "samo da nije Srbin ili gej". Postoji znatan broj ljudi kojima su Njemačka, Skandinavija ili Britanija uzor - pa bi tako i oni željeli živjeti, tamo gdje plaće i vlakovi ne kasne. No kad se spomene lezbijka ili gej, isti taj tip postaje okorjeli islamski fundamentalist - radi se samo strahu, ali njemu nema mjesta - ljubav je ljubav.

Kako bismo otjerali strah takvim ljudima, odlučio sam prikazati lezbijsku ljubav kakva ona i jest - ista je kao i hetero samo što "nedostaje" suprotni spol. Ponekad se vole, a ponekad se svađaju. Vode ljubav i spavaju u istom krevetu.

Je li vam bilo teško "nagovoriti" HRT na emitiranje serije?
– Ne. Imao sam liberalnog urednika, Mislava Brumeca.

Forogalerija sa snimanja (Foto: NUSN)

Jeste li odmah došli na ideju uvođenja lika Sonje – kvartovske cure koja se zaljubljuje u drugu ženu, Tinu – ili se to dogodilo naknadno?
– Odmah sam došao na tu ideju. Uvijek sam znao da će Sonja biti lezbijka. Malo poslije sam odlučio da Tina bude Slovenka. To je dobro za međusobne odnose Hrvatske i Slovenije.

Nedavna istraživanja u SAD-u pokazuju da je javnost sve više senzibilizirana na LGBT problematiku zbog povećanog prikazivanja TV-sadržaja koji uključuju LGBT likove. U Hrvatskoj ste Vi započeli ono što se tamo događa posljednjih deset godina. Što mislite, kako većinska Hrvatska reagira na ovu novinu u domaćoj TV produkciji?
– Trebat će proći još koje desetljeće da se većinska Hrvatska privikne na LGBT likove. No, i to je ok... Mi uvijek kasnimo za Njemačkom, Skandinavijom i Britanijom par desetljeća. Kaskamo, ali ide nam sve bolje...

Mislite li da je gledateljstvo spremno za lezbijske i gej likove na malim ekranima?
– Mislim da sam u prethodnom pitanju odgovorio :).

Imate li u planu još projekata koji će uključiti pripadnike seksualnih manjina?
– Više sam se posvetio nacionalnim manjinama, mada će i seksualne manjine biti zastupljene u sljedećem projektu. Trenutno s kolegom Vladom Gojunom radim na scenariju serije "Posljednji Srbin u Hrvatskoj". Radi se o klasičnoj zombie priči, odnosno o epidemiji zombijanja koja je zavladala Hrvatskom. Zaplet priče temelji se na činjenici da su hrvatski Srbi otporni na ugrize zombija. Najmilitantniji lik u seriji je, naravno, gej.

I za kraj, zanima nas hoće li Sonja i Tina ostati zajedno?
– Ne smijem reći... Potpisao sam s producentima serije, Ankicom Jurić-Tilić i Igorom Grahovcem, ugovor o povjerljivosti... Ako vam kažem, mogao bih proći kao Russell Crowe u "Insideru".

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.