Nakon što je zagrebačka gradska vlast na brzinu iznijela ideju o uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja u škole već ove školske godine te potom doživjela brojne kritike s obiju strana političkog spektra, vladajući su reterirali i najavili da izmijenjeni, poboljšani program u punom opsegu na red dolazi iduće školske godine.

Nije najjasnije zašto su iz Tomaševićeve administracije požurili s uvođenjem programa radne skupine koju je imenovao pokojni gradonačelnik Milan Bandić. Jedna od autorica tog programa je Nevenka Lončarić Jelačić, savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje zadužena za građanski odgoj i članica kršćanskog pokreta Hrast.

Inicijativa GOOD koja se pitanjima obrazovanja bavi od neuspjele reforme kurikuluma kritizirala je program kao manjkav, usmjeren stvaranju poslušnih građana i održavanja statusa quo. Naveli su, između ostalog, kako se u njemu riječi "manjine" i "korupcija" spominju svega tri puta, dok o seksualnim manjinama nema ni riječi.

Panična i hitra reakcija desnih aktera

Možemo pretpostaviti kako zagrebačka vlast opterećena problemima Bandićeve dvadesetogodišnje vladavine želi što prije što prije popuniti što više kućica iz predizbornog programa što ih je dovelo do toga da su se sapleli o vlastite noge. S obzirom na to pod kakvim su neviđenim povećalom medija i javnosti, takve stvari su razumljive i zasad treba vjerovati da će se uvijek ovako brzo nastojati ispravljati.

No, ono što je pak daleko zanimljivije u cijeloj priči jest panična i hitra reakcija desnih aktera na samu vijest o uvođenju građanskog odgoja, još dok sâm program nije spomenut ni jednom riječju.

Usred raspada vlastite stranke Stjepo Bartulica i Igor Peternel su odmah počeli režati kako su se Možemo! svjetonazorski razotkrili i kako se "komunalni redari pretvaraju u ideološke reformatore", premda je stavka o građanskom odgoju uredno navedena u predizbornom programu platforme.

Nešto je odmjereniji bio Mostov Nikola Grmoja koji je u programu N1 televizije zagovarao uvođenje programa financijske pismenosti, rekavši da državi ne trebaju "neposlušni nego funkcionalni građani". Naglasio je Grmoja i da je sve to svjetonazorsko pitanje te da bi svatko trebao odgajati djecu u skladu s vlastitim svjetonazorom.

Da bismo bolje razumjeli, valja pogledati preko bare

Ovakav naizgled pomirljivi stav podjednako je opasan kao i stavovi Bartulice ili Peternela, samo je bolje upakiran u narativ "neka svatko radi što želi" čime je Grmoja, nedavno isprofiliran kao zabrinuti roditelj u borbi protiv pedofila, uspio čak i nametnuti umjetnu moralnu panike kao glavnu temu u državi. Nešto tiši je pak bio kad se pedofilija malo kasnije uvukla u redove njegovih kolega.

Ako se pitate zašto je desnica toliko protiv građanskog odgoja i zašto su vječno zabrinuti oko ideoloških pitanja, onda trebate još jednom pogledati preko bare, odnosno zadnjih pedesetak godina američkog plesa između razvoja građanskog društva i regresivnih sila koji se uvijek ispriječe na tom putu. Naravno da su ljudi poput Grmoje u pravu kad ističu da se radi o svjetonazorskim pitanjima.

Svaki skup ideja o načinu na koji bi društva trebala funkcionirati spada u ideološka pitanja, uključujući i gore spomenutu financijsku pismenost. No isto je tako jasno da od pitanja prava na pobačaj do najnovije histerije oko "nametanja critical race theory kao obrnutog rasizma" (američka) desnica kroz pokretanje kulturnih ratova izbjegava bilo kakvu priču o strukturnim problemima društva.

Sve je to bilo vidljivo i u Škorinoj kampanji za gradonačelnika koja je djelovala kao da je prepisana iz nekoliko posljednjih ciklusa američkih izbora za Kongres ili Senat.

Zabrinutost za osobne izbore i status u društvu

Optuživanjem druge strane za širenje ideologije, desničari redovno demoniziraju drugu stranu zagovarajući onakve "slobode" koje njima odgovaraju. Kad Grmoja kaže da on ima pravo svom djetetu dati svoju definiciju braka ili da svatko ima pravo odlučiti o tome hoće li se cijepiti, on uvijek nastupa iz pozicije nekog tko je opravdano zabrinut za svoje osobne izbore, svoje slobode i svoj status u društvu.

Građanski odgoj temeljen na pluralizmu i inkluzivnosti poremetio bi njegove vrijednosti na način da bi im, ne daj bože, ponudio alternativu.

Od SAD-a, preko Španjolske, Poljske, Mađarske pa sve do Slovenije i Hrvatske, desnici ne treba alternativa koja humanizira bilo kakav oblik drukčijosti, bilo da se radi o nacionalnim, seksualnim, religijskim ili rodnim raznolikostima.

Oduzmete li im tu ideju "drugog", a to se vidi i po nedavnom istupu Viktora Orbana koji je još jednom istaknuo kako je dolazak migranata iz islamskih zemalja opasnost za vrijednosti kršćanske Europe, oduzeli ste im bit političkog djelovanja.

Drugim riječima, građanski odgoj koji bi djecu učio da smo svi jednaki – jednako manjkavi, jednako ranjivi, jednako vrijedni i jednako podložni kritici – poništio bi strah koji desne stranke diljem svijeta još od Hladnog rata žanju kako bi ljude usmjerile jedne protiv drugih, a ne protiv neoliberalnog ustroja svijeta koji im polako i doslovno i metaforički žvače živote.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.