Jeste li čuli za Stevena Petrowa? Taj uspješni američki novinar i pisac već godinama piše za vodeće LGBT medije kao što su Advocate.com, 365Gay.com, GayWeddings.com, kao i za Huffington Post te Yahoo! Shine, a nekoć je bio predsjednik američke Nacionalne udruge lezbijskih i gej novinara.

 Autor je nekoliko knjiga, a posljednja u nizu je "Steven Petrow's Complete Gay & Lesbian Manners: The Definitive Guide to LGBT Life", odnosno ultimativni vodič i svojevrstan bonton sa smjernicama za više od 15 milijuna LGBT osoba u Americi i Kanadi, ali ne samo za njih, već i za sve njihove sugrađane koji se možda i ne snalaze u galopirajućim društvenim promjenama koje je donijela borba za LGBT jednakost.

Tijekom pisanja knjige razgovarao je s nekoliko stotina psihologa, profesora, odvjetnika, organizatora vjenčanja i drugih stručnjaka kako bi bolje shvatio ono što naziva " idiosinkrazijom naše kulture".

Taj je opinion maker i stručnjak za LGBT kulturu nedavno dao intervju za magazin Time u kojemu je, između ostaloga, govorio o svojoj knjizi, coming outu (na poslu), avanturama za jednu noć, gej brakovima, ponašanju gej parova u javnosti i drugim specifičnostima LGBT života i kulture.

Zašto postoji potreba za "gej-vodičem"? Ne živimo li više-manje svi u skladu s nekim uvriježenim društvenim pravilima i konvencijama?
Nije da lezbijke i gejevi drukčije postavljaju stolove ili dočekuju goste. Mislim da bi svi trebali imati čiste plahte, bez obzira jesu li strejt ili gej, no za nas ipak postoje neke specifične okolnosti, od gej vjenčanja do obitelji s dvije mame ili dva tate. Onda, recimo, djeca koja u školi obilježavaju Majčin dan, a nemaju mamu, ili Očev dan, a nemaju tatu. Tu je i pitanje coming outa. To su životne situacije s kojima se heteroseksualci ne susreću.

Što vas najčešće pitaju?
Pitanje koje mi najviše postavljaju jest koji naziv koristim za partnere ili partnerice svojih prijatelja gejeva ili lezbijki, a razlog je uglavnom što ljudi žele znati kako da ih predstave drugima i žele pritom biti pristojni. Ja im kažem da slušaju kako se parovi međusobno oslovljavaju. Recimo, nedavno smo moj partner i ja iz San Francisca preselili u Chapel Hill. Naši novi susjedi su znali da smo par, ali ne i kako nas oslovljavati. Onda bi me pitali, "Kako je tvoj..." i nakon kratke stanke nastavili "...cimer?". Potom sam počeo koristiti riječ "partner", pa su i oni to usvojili. Jednako tako možete pitati ako ne znate: "Kako biste željeli da vas predstavimo?".

Je li pristojno pitati nekoga je li lezbijka ili gej?
Ukratko, ne. Duži odgovor glasio bi da i sami gejevi i lezbijke često trebaju vremena da shvate tko su i da se sažive s tim identitetom, kao i da steknu povjerenje u određenu osobu. Reći ćemo vam kad budemo spremni.
Ako ste uistinu dobronamjerni, možete predložiti da zajedno gledate Ellen, razgovarate o različitostima općenito, ne samo u kontekstu LGBT pitanja. Budite otvoreni i s vremenom će vam se osoba outati.

U knjizi navodite i neka pravila seksa za jednu noć. Što je tu specifično za LGBT populaciju?
Opća tema knjige, kako je ja vidim, jest poštivanje sebe i drugih. Dakle, dotaknuo sam se i seksa za jednu noć u tom kontekstu jer mislim da i se i u takvim situacijama prema drugima (i prema sebi) valja odnositi s poštovanjem.

Pišete i o izražavanju privrženosti u javnosti. Jesu li pravila o tome što je prikladno drugačija u različitim dijelovima zemlje?
Da. U savršenom svijetu pravila bi bila ista za sve. Ipak, gej parovi će lagodnije šetati držeći se za ruke u San Franciscu nego u Sjevernoj Karolini. Vrlo je važno razumjeti običaje mjesta u kojemu živite, kao i nastojati na neki način obrazovati ljude oko sebe. To je prikladno i dosta sam o tome govorio.
Ako je prihvatljivo vidjeti dvoje heteroseksualaca kako se drže za ruke, zašto isto ne bi vrijedilo i za nas? Jasno, morate procijeniti koliko je to u određenoj situaciji sigurno jer većini ljudi to je ipak nešto novo. Za neke stvari je naprosto potrebno vrijeme da bi postale uvriježene.

Gej brakovi su vruće pitanje. Međutim, neke lezbijke i gejeve to ne zanima jer smatraju da je to heteroseksualni "proizvod" koji im ne treba.
Apsolutno. Čak mislim da većinu gej parova danas pitaju kad će se vjenčati, pa im to stvara svojevrstan pritisak, baš kao i heteroseksualcima u istoj situaciji. Ne žele se svi gejevi vjenčati, ali svi žele znati da imaju to pravo. A tu postoji razlika.

Bi li se ljudi trebali obavezno outati na poslu?
Ne. Prvo o čemu prije tog koraka morate razmišljati jesu zakoni u vašoj zemlji. Primjerice, u tri četvrtine američkih država možete dobiti otkaz samo zato jer ste gej. Stoga vam je, posebice u aktualnoj krizi, važno znati da nećete ostati bez posla.
Nakon toga je potrebno proučiti politiku i stavove tvrtke u kojoj radite. Najnaprednije kompanije imaju određena pravila o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, kao i povlastice za partnere.
Svatko tko se poželi outati na poslu trebao bi zadržati profesionalan stav, jer to je ipak radno mjesto. Jedan od najlakših načina da to nekome date do znanja jest da stavite fotografiju partnera/ice na svoj radni stol. Onda će vas ljudi pitati tko vam je to, pa ćete imati priliku progovoriti o tome. Osim toga, u razgovore s kolegama možete lijepo "integrirati" svoju privatnu svakodnevicu tako da jednostavno počnete pričati da ste s bili tu i tu s partnerom i slično. Ljudi će to shvatiti i prihvatiti tako da ne morate biti osobito revolucionarni i oglasiti to na sva zvona.

Je li prihvatljivo pitati majku lezbijku tko je otac njezina djeteta?
Nikako. Recimo da je posrijedi malo dijete s kojim majka još nije razgovarala o tome kako je došlo na svijet. Vi kao roditelj morate o tome s njim razgovarati prije ikog drugog. Dalje, to se zbilja nikoga ne tiče. Mnogo je stvari koje bude našu znatiželju, ali treba zadržati elementarnu pristojnost i znati se suzdržati kad je to potrebno.

Kako reagirati kad se netko tko ne prihvaća lezbijke i gejeve ponaša uvredljivo?
To je jako važno pitanje i u vezi s tim prvo moram podijeliti jednu priču. Moj tata koji je također bio novinar i predavao na NYU, jednom se zatekao u društvu u kojemu je netko ispričao homofoban vic. On je čovjek čija su djeca gej (sestra mi je lezbijka) i samo je rekao da to uopće nije smiješno. Reagirao je na pravi način. U takvim situacijama ne želite se sukobljavati ili nekoga poniziti, ali ako šutite to je isto kao da odobravate takvo ponašanje. Mislim da treba ukazati kako takve šale nisu nimalo smiješne i da je to uvredljivo.
Neki bi rekli da je baš to nepristojno jer onoga tko je ispričao vic dovodite u neugodnu situaciju. Vjerujte mi da je neugodno i svima koji takve stvari slušaju, tako da će im, ako reagirate, vjerojatno laknuti.