Amnesty International objavio je izvještaj o zločinima iz mržnje protiv LGBT osoba u Europi, a zaključak je porazan: EU i njezine zemlje-članice ne čine dovoljno kako bi takve zločine suzbile, a počinitelje adekvatno procesuirale.

Izvještaj na 16 stranica ukazuje na manjkavosti zakona brojnih europskih zemalja u kojima nisu regulirani zločini iz mržnje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Osim toga ističe se kako su trenutačni standardi EU o homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje – neadekvatni.

"Nasilje motivirano mržnjom ima naročito štetne i dugotrajne posljedice za žrtve. Unatoč tome, EU i brojne njezine članice u svojim zakonima ne prepoznaju nasilje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. To je neprihvatljivo jer je u suprotnosti s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima", kazao je Marco Perolini iz Amnesty Internationala.

Među zemljama koje su istaknute kao loši primjeri zbog manjkavog zakonodavstva jesu Bugarska, Češka, Njemačka, Italija i Letonija. Uz njih su navedene i države koje nisu članice EU: Ukrajina, Moldavija, Turska, Makedonija i Crna Gora.

Hrvatska u lošem društvu

Konkretno su navedeni i neki slučajevi zločina iz mržnje u Grčkoj, Italiji i Bugarskoj, a u tom se kontekstu spominje i napad koji se 2010. godine dogodio u Hrvatskoj. Riječ je o djevojci Pavli koju je fizički napao i teško ozlijedio muškarac zato jer je odbila njegovo udvaranje rekavši da je lezbijka.

Kad je to prijavila policiji, mjesecima se nije dogodilo ništa. "Svaki put kad sam pokušavala dobiti nekakve informacije o slučaju, policija se ponašala kao da moju prijavu ne shvaća ozbiljno. Imala sam dojam da me samo žele poslati kući", rekla je Pavla.

Naime, policija je u prijavi napisala kako ju je muškarac napao "jer je bio u alkoholiziranom stanju", a Pavla je nakon još nekoliko mjeseci saznala kako je suđenje završilo, napadač je blago kažnjen, a o napadu iz mržnje nije bilo ni govora.

Osim Pavlinog slučaja, Amnesty spominje i nasilje na prvom Split Prideu 2011. godine, kad se broj zabilježenih homofobnih zločina iz mržnje popeo na 45.

Zločini se ne prijavljuju zbog straha

Zabilježen je još jedan zabrinjavajuć trend, a to je da žrtve u čak 80% slučajeva ne prijavljuju napade, prvenstveno zbog straha od daljnje viktimizacije zbog institucionalne homofobije i transfobije.

I upravo zato što države ne sprečavaju niti istražuju i kažnjavaju zločine iz mržnje jer ih ne klasificiraju kao takve, LGBT osobe nemaju povjerenja u institucije. Štoviše, nije im ugodno spominjati svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet pred policijom i vlastima, što zatvara krug jer potonji nemaju dovoljno informacija i podataka za uspješnije prepoznavanje, suzbijanje i kažnjavanje takvih zločina.

Neke od osoba s kojima je Amnesty razgovarao kazale su kako su napadnute zbog toga što su istaknuti aktivisti ili je njihova seksualna orijentacija već poznata javnosti.

"EU i njezine članice ne mogu se boriti protiv diskriminacije bez usvajanja odgovarajućih mjera protiv svih oblika zločine iz mržnje. Postojeći dvostruki standardi doslovno promiču ideju da neki oblici nasilja zaslužuju manje pažnje i manje zaštite od drugih. To nije prihvatljivo za Europsku uniju koja se voli podičiti vrijednostima poput ravnopravnosti i integracije", poručio je Perolini.

Kompletan izvještaj Amnesty Internationala možete preuzeti ovdje.