Posljednji slučaj istospolnog para iz Francuske koji je stigao pred Europski sud potvrdio je kako su presude ovog suda obvezujuće za sve članice Europske unije, među kojima je i Republika Hrvatska.

Sredinom prosinca prošle godine, Europski je sud odlučivao o predmetu francuskog gej para nad kojim je izvršena izravna diskriminacija temeljem spolne orijentacije. Konkretno, radilo se o pravu na korištenje dodatnih dana dopusta i pravu na posebni bonus na plaću, što prema kolektivnom ugovoru mogu koristiti radnici i radnice koji stupaju u brak.

U predmetu C-267/12, Hay v Crédit agricole mutuel de Charente-Maritime et des Deux-Sèvres, gospodin Hay, koji je radio u jednoj francuskoj banci, nije mogao ostvariti navedena prava nakon što je zaključio životno partnerstvo sa svojim partnerom istog spola. Europski sud zaključio je da je riječ o izravnoj diskriminaciji temeljem spolne orijentacije te je odlučio da se odredbe Čl. 2(2)(a) Direktive Vijeća 2000/78/EC moraju interpretirati na način da se odredbe kolektivnog ugovora koje dovode do takve diskriminacije ne smiju primijeniti.

"Europski sud odlučio je da uskraćivanje određenih prava vezanih uz rad osobama koje su zaključile životno partnerstvo s osobom istog spola, dok ta prava mogu ostvariti partneri različitog spola, predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije", objasnio je za tportal profesor europskog prava iz Zagreba Siniša Rodin, sudac Suda EU u Luxembourgu, najmoćnije pravosudne institucije EU.

Naglasio je kako su presude Europskog suda obvezujuće za sve nacionalne sudove, uključujući i one najviše, poput ustavnih i vrhovnih sudova. "To se odnosi na ukupnu sudsku praksu, bez obzira o kojoj se državi članici radi. Presuda Europskog suda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje sve države članice i sve njihove sudove", objasnio je Rodin.

Propust suda države članice da primijeni normu prava EU na način kako je interpretira Europski sud može dovesti do osobito teške povrede prava EU i odgovornosti države. "Svaki pojedinac u postupku pred nacionalnim sudom može se pozivati na pravo EU i na praksu Europskog suda, a nacionalni sudovi imaju obavezu, koja proizlazi iz Osnivačkih ugovora, primjenjivati ih", kazao je on.

Razlika između Europskog suda i Suda za ljudska prava

Europski sud je najviša sudska instanca Europske unije i ima zadaću osigurati da se u interpretaciji i primjeni Osnivačkih ugovora EU poštuje pravo. Njegova je praksa izvor prava za sve države članice i sve europske institucije. Nadležnost suda uključuje zaštitu tržišnih sloboda poput slobode kretanja robe, slobode pružanja usluga, slobode kretanja ljudi ili kapitala, zaštitu tržišne utakmice, ali i sporove između Komisije i država članica o tome je li država počinila povredu prava EU ili ne. Europski sud također odlučuje i o sporovima između institucija EU.

S druge strane, Sud za ljudska prava u Strasbourgu nije institucija Europske unije, nego međunarodne organizacije koja se zove Vijeće Europe. Taj sud je nadležan za odlučivanje o povredama ljudskih prava i temeljnih sloboda koje prema pojedincima počine države stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nadležnost suda u Strasbourgu je supsidijarna, a onoga u Luxembourgu originalna. To znači da sud u Strasbourgu odlučuje tek naknadno, kada je stranka već izgubila svoje pravo u državi stranci Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kada je iscrpljen sav pravni put u državi.

Pred sudom u Luxembourgu rješavaju se predmeti koji za stranku još nisu izgubljeni pred nacionalnim pravosuđem. O ishodu spora u Luxembourgu ovisi ostvarivanje subjektivnih prava pred nacionalnim sudovima.