Zašto je još uvijek tako malo ljudi na Split Prideu, zašto je još uvijek malen broj prijavljenih slučajeva nasilja i diskriminacije, zašto nema osobe koja je spremna imenom i prezimenom predstavljati Udrugu i Pride, zašto pojedinci koji kritiziraju nisu spremni doći i pridonijeti rješavanju problema? To su samo neka od pitanja o kojima smo porazgovarali s organizatori(ca)ma ovogodišnje splitske Povorke ponosa.

"To je moja stvar", slogan je ovogodišnjeg, šestog splitskog Pridea koji će se u organizaciji udruge Rišpet održati 4. lipnja. Okupljanje je planirano od 17 sati u Đardinu, odakle povorka kreće istom rutom, Ulicom kralja Tomislava, pa Marmontovom do Rive, zatim preko Voćnog trga do Pjace gdje će se na štandarac podignuti zastava duginih boja, pa onda Bosanskom natrag u Đardin. Od 20 sati za dobru zabavu u Đardinu pobrinula se udruga Flomaster, koncert će održati Nipplepeople i ROLO band.

Iz udruge Rišpet nitko nije bio voljan imenom i prezimenom razgovarati za Crol.hr, a kako u najavi Split Pridea na Facebooku piše: "Recimo to glasno i hrabro, u velikom broju, u splitskoj povorci ponosa", zanimalo me kako mogu očekivati od sudionika da kažu glasno i hrabro kad se nitko iz udruge organizatora ne usuditi govoriti pod svojim imenom i prezimenom.

Iskustva organizatora koji se nakon Pridea vraćaju svakodnevnim životima obiluju negativnim posljedicama

"Na to pitanje zapravo i nije teško odgovoriti. Naša iskustva s izloženošću u javnosti su poprilično neugodna. Osim verbalnog i fizičkog nasilja, iskustva organizatora koji se nakon Pridea vraćaju svojim svakodnevnim životima obiluju negativnim posljedicama. Dosad smo imali situacije da ih se izopćava iz obitelji, da imaju neugodnosti na poslu, da im se uskraćuje pristup u objektima uslužnih djelatnosti, da su izloženi sustavnom zlostavljanju okoline u kojoj žive i slično. To je pravo stanje života kojoj se osoba koja je lice Pridea vraća nakon što Pride završi. Istina je vrlo jednostavna, nekolicina nas koji smo to prošli ne želimo ponoviti, a oni koji nisu, slušajući naša iskustva nisu spremni na takve posljedice.

Znamo da je novinarkama i novinarima naporno i zbunjujuće komunicirati s kolektivnim entitetom, ali za sada ćemo s njima komunicirati kao kolektiv, nadamo se da će imati razumijevanja", odgovorio je na pitanje kolektivni identitet Rišpet.

Naša iskustva s izloženošću u javnosti su poprilično neugodna. Osim verbalnog i fizičkog nasilja, iskustva organizatora koji se nakon Pridea vraćaju svojim svakodnevnim životima obiluju negativnim posljedicama. Dosad smo imali situacije da ih se izopćava iz obitelji, da imaju neugodnosti na poslu, da im se uskraćuje pristup u objektima uslužnih djelatnosti, da su izloženi sustavnom zlostavljanju okoline u kojoj žive i slično. To je pravo stanje života kojoj se osoba koja je lice Pridea vraća nakon što Pride završi

Ta udruga poziva čitatelje da im se jave ukoliko su voljni u Rišpetovo ime istupiti u javnosti:

"Mi se i dalje trudimo i radimo na tome da splitski Pride ove godine ima osobu koja će imenom i prezimenom govoriti u javnosti. Pozvali bismo sve one koji će čitati ovaj tekst, ako žele biti ta osoba da nam se jave. Međutim, ako se to ipak ne dogodi, mi i dalje pozivamo sve ljude otvorenog uma i toplog srca i sve one koji bi takvi tek mogli postati da nam se pridruže u povorci da zajedno glasno i hrabro kažemo što nam je na duši. Možda nismo dovoljno hrabri biti pojedinci u ovom gradu, ali zajedno će nam biti lakše ne bojati se."

Splićanke i Splićani, je li to i vaša stvar?

Zanimalo nas je i kome se obraćaju sloganom "To je moja stvar" i koju poruku su htjeli poslati tim sloganom?

"Namjera nam je da poruke na Prideu potaknu naše sugrađane da se zapitaju: je li to njihova stvar? I ako nije danas, hoće li biti sutra? Sloganom 'To je moja stvar' htjeli smo ukazati na sustavno zanemarivanje prava LGBT osoba, ignoriranje nasilja i diskriminacije kojima su svakodnevno izloženi te općenito zauzimanje stava 'ne tiče me se', odgovaraju iz Rišpeta.

Kažu da će se ove godine posebno posvetiti splitskoj LGBT zajednici i traženju odgovora na pitanje zašto ih je tako malo u povorci.

Jesmo li predugo držali zatvorene oči pa nam se potkrala ova cjelokupna degradacija društva? Gušenje sloboda, ograničavanje prava, ignoriranje drugačijih oslikava stanje o kojem ne želimo šutjeti. LGBT osobe nikada nisu živjele u nekom svom zasebnom svijetu. Lezbijka je i žena čija su i ženska prava ugrožena ili dovedena u pitanje, ona isto tako može biti i samohrana majka, invalid, obespravljena radnica, umirovljenica, Romkinja ili pripadnica bilo koje manjine ili marginalizirane skupine društva

"Zašto nas je još uvijek tako malo na Prideu? Zašto je još uvijek mali broj prijavljenih slučajeva nasilja i diskriminacije? Zašto nemamo osobu koja je spremna imenom i prezimenom predstavljati Udrugu i Pride? Zašto pojedinci koji nas kritiziraju nisu spremni doći i pridonijeti rješavanju problema? To su sve pitanja koja nas brinu i s kojima se suočavamo, ne samo za vrijeme Pridea. Dakle, jedan od ciljeva je da za vrijeme priprema, organiziranja Pridea, održavanja aktivnosti i svih ostalih formalnih i neformalnih događanja i druženja koje Pride donosi, pokušamo odgovoriti ili barem razviti diskusiju o gore navedenim pitanjima", vele Rišpetovci, koji su se osvrnuli i na stanje u našem društvu:

"Naposljetku, cilj ovogodišnjeg Pridea je kontekstualizirati probleme splitske LGBT zajednice i sagledati ih u širem društvenom okviru. Svima nam je poznato opće društveno stanje jer to je svakodnevnica koju svatko od nas živi. Jesmo li predugo držali zatvorene oči pa nam se potkrala ova cjelokupna degradacija društva? Gušenje sloboda, ograničavanje prava, ignoriranje drugačijih oslikava stanje o kojem ne želimo šutjeti. LGBT osobe nikada nisu živjele u nekom svom zasebnom svijetu. Lezbijka je i žena čija su i ženska prava ugrožena ili dovedena u pitanje, ona isto tako može biti i samohrana majka, invalid, obespravljena radnica, umirovljenica, Romkinja ili pripadnica bilo koje manjine ili marginalizirane skupine društva. Svi navedeni problemi su i problemi LGBT zajednice koja ove godine poziva sugrađane da se solidariziraju u našim nastojanjima da doprinesemo boljem i dostojansvenijem životu za sve nas."

Homofobima smeta Pride jer je podsjetnik na činjenicu da LGBT osobe postoje, da traže sva im pripadajuća prava

Rišpetovci napominju da će ovogodišnji Pride biti popraćen i simbolima ružičastog trokuta, oznake koju su homoseksualci nosili u koncentracijskim logorima.

"Svima nam je poznato da su žrtve holokausta različite skupine društva čiji je status žrtve nakon rata priznat i sjećanje na njih se obilježava na različite načine diljem svijeta. Homoseksualci su pripadali tzv. skupini 'zaboravljenih žrtava' i njima se status žrtve holokausta nije priznavao te ih se nastavilo proganjati i nakon oslobođenja. Želimo na ovogodišnjem Prideu odati počast svim žrtvama članka 175., odnosno svima koji su nosili ružičasti trokut. Danas ih više ne nose, ali su i dalje žrtve diskriminacije i nasilja, a društvo se i dalje trudi ignorirati ih, poricati ili zataškavati njihove glasove te ih u konačnici i zaboraviti. Zato homofobima i smeta Pride, on im je podsjetnik na činjenicu da LGBT osobe postoje, da traže sva im pripadajuća prava i da od toga neće odustati."

Redovito dobivamo prijetnje smrću i nasiljem, one su obično anonimne te ih redovito prijavljujemo policiji. Također, mi smo poprilično svjesni situacije oko nas kad hodamo u povorci. Tako da iako policija nama pruža osjećaj sigurnosti, ipak smo izloženi pogledima mnogih sugrađana koji sjede na terasama kafića, a čija lica odaju bijes i frustraciju zbog naše prisutnosti

Zanimalo nas je i očekuju li incidente.

"Napada na samu povorku posljednjih godina i nema. U tijeku Pridea do nas dopru informacije da je policija udaljila ili privela neke pojedince ili grupe, ali to su najčešće mjere predostrožnosti i nemamo uvid u te situacije. Međutim, napadi se događaju nakon Pridea i napadima su najčešće izloženi organizatori koji su vidljivi u medijima, koji daju izjave i čije se slike objavljuju. Tako da nam je to i dalje najveći problem jer su osim verbalnim napadima organizatori izloženi i fizičkom nasilju i to su zapravo trenuci koji nas najviše zabrinjavaju, tada nema kordona policije niti sudionika Pridea koji će nas štititi.

Osim toga, redovito dobivamo prijetnje smrću i nasiljem, one su obično anonimne te ih redovito prijavljujemo policiji. Također, mi smo poprilično svjesni situacije oko nas kad hodamo u povorci. Tako da iako policija nama pruža osjećaj sigurnosti, ipak smo izloženi pogledima mnogih sugrađana koji sjede na terasama kafića, a čija lica odaju bijes i frustraciju zbog naše prisutnosti. Oni se sigurno ne bi sustezali obasuti nas kamenjima i pitarima da nema policije", završno kažu iz Rišpeta.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.