Prije desetak dana pokret Prolife krenuo je u prikupljanje potpisa diljem Hrvatske protiv prava žena na vlastiti izbor oko abortusa. Njihova peticija "Imam pravo živjeti!", potpisivat će se sve do Uskrsa, 16. travnja. Tako sam i ja jednog jutra naletjela na njihov štand oblijepljen posterima mlade djevojke koja ponosno gleda svoj trudnički trbuh.

Promatrala sam poster svjesna kako žele manipulirati mnome i mojom generacijom propagirajući da trebamo biti "prave" žene koje će se brinuti o kućanskim poslovima i o djetetu, jer to je po njima pravi i jedini ozbiljan zadatak svake "prave" žene. Ali što ako naše želje ne uključuju trudnoću? Što ako se ne želim uklopiti u sliku djevojke koja u mladim godinama razmišlja o braku i roditeljstvu? Jesam li ja onda kriva za izumiranje Hrvata?

Zamišljeni dijalog s prabakom koja je odbila kćeri "obrazovati" u kuhinji

Sjetila sam se kako sam prije skoro godinu dana mazohistički gledala kako Markić-jugendi govore tijekom Hoda za život, kako se protive abortusu jer je to ubojstvo, te kako je roditeljstvo najbolja "profesija", dana od samog "Boga". Jer, žena bez djeteta nije žena, zar ne?

Nakon valjda 20 minuta stajanja ispred tog štanda pitala sam se u kojemu mi to vremenu živimo? Moja prabaka iz Osijeka nikad nije išla na fakultet, ali je bila ispred svog vremena. Imala je pet kćeri, i sve su završile fakultete upravo zato što je uvijek smatrala da je obrazovanje nužno. Kad joj je susjed rekao da kćeri treba učiti kako baratati kuhačama, samo je rekla kako će sve njezine djevojke završiti fakultete. I to se ostvarilo.

Jedna od aktivistkinja odgovorila mi je kako žena, naravno, ima slobodu – ali samo prije nego što će odlučiti hoće li spavati s muškarcem

Bila je i velika zagovornica prava žene na izbor i gotovo da sam je mogla čuti kako komentira te ljude koji kao da su došli iz 13. stoljeća. No, pomislila sam, sad im imam priliku postaviti neka pitanja, tek toliko da vidim hoće li biti ikakve logike u njihovim objašnjenjima. Jesam li se iznenadila njihovim odgovorima? Možete triput pogađati.

Zanimalo me, pa sam ih pitala zašto im je ovo toliko važno nauštrb stvarnih problema u kojima grcaju građanke i građani ove zemlje? Na primjer siromaštvo ili nepravda? Zašto ne podižu svijest o važnosti obrazovanja mladih o spolnom odgoju, seksu, i zaštiti? Jedan mladić koji je došao potpisati peticiju pogledao me kao da nisam baš normalna.

S naučenim odgovorima ne može se pogriješiti

Drugi pak, koji je izgledao kao da je tek ušao u pubertet, stajao je iza štanda dijeleći letke. Objasnio mi je, vrlo "profesionalnim" i "ozbiljnim" tonom da se oni bore za život jer se, eto, za to treba boriti.

Mirno sam mu pokušala objasniti da oni ženama niječu pravo da same biraju što je za njih dobro. No, on mi je nastavio govoriti da se oni bore za život i da je to njihov zadatak. I to je, bez bilo kakvih drugih objašnjenja, ponavljao poput papagaja. Uputio mi je i prikladan pogled koji je govorio da više ne želi slušati moje "ljevičarske" argumente.

Kad je mojoj prabaki susjed rekao da kćeri treba učiti kako baratati kuhačama, samo je rekla kako će sve njezine djevojke završiti fakultete

Počela sam se smijati, jer sam se nadala da će imati barem nekakav kreativniji odgovor, jer je zvučao kao da je odgovore naštrebao napamet u nekoj prolajferskoj knjižnici s najvažnijim citatima za sve prilike.

Zamolila sam ga da mi da jedan od njihovih letaka i rado mi je ispunio želju rekavši kako se nada da ću iz njega nešto naučiti, na što sam mu samo odgovorila kako mi je žao njihove djece koja će zbog njih odrasti u mržnji.

Jedan mladić koji je došao potpisati peticiju pogledao me kao da nisam baš normalna

Vrag mi nije dao mira i sljedeći dan sam se vratila s namjerom da postavim još neka pitanja.

"Vi ste, kako mi se čini, protiv prava žena?", krenula sam entuzijastično.

"Žena ima slobodu, ali samo prije odluke hoće li spavati s muškarcem"

Tražili su da objasnim kako to mislim. Ponovila sam naglasivši da oni uistinu jesu protiv ženine slobode da sama izabere što želi za sebe i svoje tijelo. Jedna od njihovih aktivistkinja odgovorila mi je kako žena, naravno, ima slobodu – ali samo prije nego što će odlučiti hoće li spavati s muškarcem.

"Što je sa ženama koje su silovane?", pitam uz nekoliko slikovitih opisa, na što dobivam kolutanje očima i podsmijeh. Ali ne dam se.

Zvučao je kao da je odgovore naštrebao napamet u nekoj prolajferskoj knjižnici s najvažnijim citatima za sve prilike

"Evo preciznije, imate mladu žena, djevojku, koja je u školi, nema ni 18 godina, silovana je i treba roditi, jer joj to zakon propisuje. Osim što joj majčinstvo nije ni na kraj pameti, ona jednog dana želi studirati, steći nove prijatelje i otkriti svijet. Ne želi roditeljske obaveze. Mislite li da je dobro i moralno što će se život jedne mlade djevojke uništiti zbog konzervativnog zakona?"

Mrtvo-hladno odgovaraju kako postoje psihijatri koji pomažu silovanim ženama.

Nije jednostavno slušati takve "argumente", no odlučila sam ići dalje i navesti primjer žene koja jednostavno ne želi biti majka: jer nema novca; neće imati za odjeću, hranu, nema niti za sebe; ili nije emocionalno zrela za majčinstvo; ili naprosto ne želi dijete.

"Mislite li da će u takvim slučajevima dijete biti u dobrim rukama?"

Odgovor: za takvu djecu mogu se pobrinuti u domovima.

"Zar je to vaša borba? Kakav će život to dijete imati u domu, ako nema roditelje i obiteljsku podršku"?

Tko će skupljati potpise za pravo na život već rođenih?

To ih ne zanima, očito, jer govore mi kako žene "odmah završe na razgovoru kod psihijatra nakon što naprave abortus", jer osjećaju grižnju savjesti, jer znaju da su napravile nešto loše.

Unatoč mom upornom ponavljanju kako nije posve normalno da zakon tjera žene na imanje djece te da je to kršenje njihovih (naših) prava, jedna je djevojka je povisila glas i održala mi "sat biologije" objasnivši da je embrij DNA, stoga to je ljudsko biće. Ali i dalje se ne dam:

"Znači žena, po vama, ne smije napraviti abortus? Vi ste onda skroz protiv njezina prava"?

Ponovili su sve što sam već čula, a ja sam odlučila da mi je dosta i zaputila se kući. Oni će i dalje misliti da je abortus ubojstvo, sutradan će i dalje stajati na štandu ponosno se smiješeći, uvjereni da mijenjaju svijet.

"Što je sa ženama koje su silovane?", pitam

Hodavši ulicama, zatičem uobičajene prizore: starije, ali i mlađe ljude koji su kopali po smeću. Jedan je čovjek tražio laganu majicu jer mu je bilo prevruće u iznošenoj staroj zimskoj košulji dugih rukava, dok je neki mladić samo nekoliko metara dalje tražio i skupljao komadiće kruha, vjerojatno jedini "ručak" koji će pojesti.

Evo i jedne mlade žene s novorođenčetom na rukama koja prolaznike, suznih očiju, moli za pokoju kunu. Hoće li netko prikupljati potpise i za pravo njih, već rođenih, na život? Hoće li ih itko primijetiti i poslušati njihove priče?

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.