Mogu li akcije poput "Hoda za život" i "40 dana za život" doista odvratiti žene od pobačaja, zašto se zagovornice i zagovornike prava na siguran, dostupan i besplatan pobačaj optužuje da promiču "kulturu smrti", očekuju li žene u Hrvatskoj da netko drugi izbori njihova prava, neke su od tema o kojima smo Uoči prosvjedne akcije "Za besplatan i dostupan pobačaj" razgovarali s Marinellom Matejčić, aktivistkinjom iz udruge PaRiter.

Naime, u izvještaju HZJZ za 2016. godinu bilježi se smanjen broj pobačaja u odnosu na godinu prije, a portal udruge U ime obitelji je, prenijevši tu vijest, iskoristio priliku podsjetiti na gore spomenute akcije kao da su na neki način i one za to zaslužne te da odvraćaju žene od odluka da prekinu trudnoće.

Matejčić na to kaže da akcije takvog tipa mogu raditi na povećanju stigme i guranju same procedure, koja već je obavijena mistikom i sramotom u još veću tamu i ilegalu. Nagovaranje žena da ne prekinu trudnoću, ako su se one odlučile na pregled je zadiranje u intimu. smatra.

Cvate li crna ekonomija pobačaja na zahtjev?

"Nagovaranje žene da iznese trudnoću do kraja, iako ona smatra kako nema odgovarajuće uvjete ili jednostavno ne želi u tom trenutku biti majka je nametanje ideoloških ideja. Pozicioniranje žena kao inkubatora i odgajateljice, čija je primarna funkcija iznijeti, roditi, odgojiti, bez promišljanja o uvjetima u kojima ona to čini i što će to učiniti njezinom tijelu, psihi i životu. Prekid trudnoće je 14 puta sigurniji od poroda – što naravno ne znači da žene trebaju masovno pobacivati, već da se koriste točni podaci u diskursu o pobačaju, bez zastrašivanja i prijetnji", kaže Marinella Matejčić.

Navodi i kako je broj pobačaja, sudeći prema statistikama Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo, u konstantnom padu od 2000. godine (i ranije), kad je zabilježeno njih 7534. Ako gledamo statistike za 2005. godinu, ističe, radi se 4563 zabilježenih pobačaja, dok su u 2015. godini učinjena 2992 pobačaja, a prošle godine ih je bilo 2520.

Više od dvije godine nakon što su preporuke donesene, država nije učinila ništa, što dovoljno govori o angažiranosti države da se aktivno bori protiv diskriminacije žena. Svojom šutnjom i ignoriranjem problema pokazuju da nas i oni, uz kler, smatraju – drugotnima

"Moramo uzeti u obzir i činjenicu da je 2014. godine čak 52% liječnika i liječnica odbilo raditi prekide trudnoće tijekom svojeg radnog vremena u državnim bolnicama te da ne postoje statistike koje nam pokazuju koliko se liječnika i liječnica u ovom trenutku poziva na priziv savjesti. Iz istih podataka sa stranica Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo je razvidno da, iako se pobačaj sukladno Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, prekid trudnoće se može izvršiti u 29 zdravstvenih ustanova", objašnjava.

Poprilično morbidna moraš biti da bi uopće skovala krilaticu 'kultura smrti' ili 'ubojstvo nerođene djece'. Prekid trudnoće nije i nikad neće biti kontracepcija. Ako ćemo se baviti kontracepcijom, učinimo je besplatnom i dostupnom

Matejčić izdvaja i primjere OB Knin i OB Vinkovci te OŽB Našice i D.Z. Metković, gdje nije učinjen niti jedan pobačaj. S obzirom na to da su ravnatelji/ce zdravstvenih ustanova u kojima se trebaju raditi pobačaj dobili naputak Ministarstva zdravstva da osiguraju, ako u bolnici nema raspoloživog ginekologa/inje koji se ne poziva na priziv savjesti, vanjskog suradnika, pitanje je što se zapravo dešava u tim zajednicama koje gravitiraju navedenim zdravstvenim ustanovama, pita se..

"Jesu li te žene doista te sreće da se nijednoj ne dogodi neželjena trudnoća ili je crna ekonomija pobačaja na zahtjev u procvatu? Smanjenje broja pobačaja smatram posljedicom hajke na žene koje žele prakticirati pravo na tjelesnu autonomiju i imaju sredstva da to učine, ne zlostavljanjem pacijentica i javnosti uzurpiranjem javnog prostora ležernim okupljanjima", kaže.

Država "pere ruke" i kad je riječ o ženskom zdravlju općenito

Spomenuti "Hod za život" ove godine prepriječila je skupina aktivistkinja i aktivista. Našu sugovornicu pitamo kako objašnjava to da žene u Hrvatskoj koje smatraju da bi trebale imati mogućnost odlučivanja o vlastitom tijelu nisu aktivnije po tom pitanju, očekuju li da će se netko drugi izboriti za njihova prava ili se možda boje jer to je još uvijek golemi tabu?

Naime, na prosvjedima za pravo na pobačaj redovito se pojavi daleko manji broj ljudi. Kako ih motivirati, pitamo je.

"Smatram da je u Hrvatskoj, kao jednoj mladoj demokraciji, potrebno vrijeme. Moramo naučiti prosvjedovati i tražiti svoja prava. Kad govorimo o prekidu trudnoće na zahtjev, kada kažemo da on treba biti besplatan, mi govorimo kako pravo na pobačaj nije samo 'žensko', već klasno pitanje, da je pobačaj ekonomska kategorija i stoga vrijedan na tržištu, pravo na pobačaj je pitanje društvene odgovornosti i pitanje javnog zdravstva. Pravo na pobačaj ne uključuje samo postojanje uvjeta da se prekine trudnoća već i postojanje uvjeta za rađanje i odgajanje djece", kaže nam.

Nagovaranje žene da iznese trudnoću do kraja, iako ona smatra kako nema odgovarajuće uvjete ili jednostavno ne želi u tom trenutku biti majka je nametanje ideoloških ideja

Pojašnjava da, kada traže besplatan i dostupan prekid trudnoće, mora se imati u vidu i širinu što pojam reproduktivne pravde nosi. Pobačaj nije medicinski postupak koji se nalazi u vakuumu, on je društveno pitanje uz kojeg se veže i pitanje dostupnosti vrtića, tretmana trudnica pri porođaju, dostupnosti usluga medicinski potpomognute oplodnje, funkcionalnih zakonskih propisa o diskriminaciji žena prilikom zaposlenja i tijekom rada itd.

"Ljudi se ne uključuju jer im možda nije potpuno jasno, no primjer pobačaja i guranja istog u domene sive i crne zone, kad se liječnici pozivaju na priziv savjesti ali se eto svejedno može napraviti pobačaj u klinikama u kojima je ilegalan (pitanje je koji liječnici/e ih onda rade), ili putuju van zemlje ili koriste alternativne metode bi trebao biti savršen primjer u kojem smjeru ide diskurs o reproduktivnom zdravlju", ističe.

Zašto zajedničkim snagama ne zagovaramo seksualnu edukaciju, već se udruge i pojedinci koji je provode/zagovaraju nazivaju soroševcima, plaćenicima koji žele uništiti sve što je hrvatsko? Naš najveći problem je guštanje u neznanju i zlurado guranje propagande koja šteti ženama koje žive s i oko nas

Dodaje kako u ovom trenutku, prema podacima HZZO-a, jedan ginekolog/inja primarne zdravstvene zaštite može imati maksimalno 9000 pacijentica, a prosjek je 5500. Očito je da, kad i ne govorimo isključivo o prekidu trudnoće, već ženskom zdravlju općenito, država već pere svoje ruke i polako ali sigurno gura i primarnu ginekološku zaštitu u domenu privatnog zdravstva, jer ako ginekolog/inja ima 5500 pacijentica (prosjek), na koji će način on/ona svoja zaduženja obavljati u roku i s jednakom brigom, pita se Matejčić.

Poprilično morbidna moraš biti da bi skovala krilaticu "kultura smrti" ili "ubojstvo nerođene djece"

"Dakle, ako mislite da vam se neželjena trudnoća neće dogoditi, dogodit će se nekome oko vas. Želite li doista tu osobu stavljati u poziciju da obavlja ovaj jednostavan zahvat van zakona ili bude primorana iznijeti trudnoću jer nema sredstva za pokriti troškove pobačaja (koji je već platila kroz davanja koja joj se skidaju s plaće za zdravstvo)", dodaje.

Pitamo je što bi ona i kolegice aktivistkinje poručile onima koji kažu da promiču "kulturu smrti" ili čak "ubojstva nerođene djece"? Kako javnosti objasniti, a da doista čuje, da pravo na izbor ne podrazumijeva "promidžbu" pobačaja kao metode kontracepcije, već da je riječ naprosto o mogućnosti koja bi za sve trebala biti sigurna, besplatna i dostupna?

Smanjenje broja pobačaja smatram posljedicom hajke na žene koje žele prakticirati pravo na tjelesnu autonomiju i imaju sredstva da to učine, ne zlostavljanjem pacijentica i javnosti uzurpiranjem javnog prostora ležernim okupljanjima

"Poprilično morbidna moraš biti da bi uopće skovala krilaticu 'kultura smrti' ili 'ubojstvo nerođene djece'. Prekid trudnoće nije i nikad neće biti kontracepcija. Ako ćemo se baviti kontracepcijom, učinimo je besplatnom i dostupnom (trenutačno ne postoji niti jedan kontraceptiv na listi primarnih lijekova HZZO-a, već liječnik/ca propisuje sukladno zdravstvenom stanju pacijentice, najčešće uz nadoplatu, koja iako je simbolična, ipak je - nadoplata). Zašto zajedničkim snagama ne zagovaramo seksualnu edukaciju, već se udruge i pojedinci koji je provode/zagovaraju nazivaju soroševcima, plaćenicima koji žele uništiti sve što je hrvatsko? Naš najveći problem je guštanje u neznanju i zlurado guranje propagande koja šteti ženama koje žive s i oko nas", odgovara.

Mnoge žene u Hrvatskoj misle da se eventualna zabrana pobačaja njih ne tiče, iz ovog ili onog razloga. Pitamo kako njima objasniti da tome nije tako i da dokidanje jednog prava ili slobode za sobom može povući i druge vrste represija i ograničenja?

Kad govorimo o prekidu trudnoće na zahtjev, kad kažemo da on treba biti besplatan, mi govorimo kako pravo na pobačaj nije samo 'žensko', već klasno pitanje. Pravo na pobačaj ne uključuje samo postojanje uvjeta da se prekine trudnoća već i postojanje uvjeta za rađanje i odgajanje djece

"Pobačaj u Hrvatskoj, ako je suditi prema odluci Ustavnog suda iz ožujka 2017. godine neće biti zakonski zabranjen. Ono što možemo očekivati jest da će pristup prekidu trudnoće na zahtjev biti maksimalno otežan i da će, kao i dosad, biti dostupan isključivo ženama više platežne moći koje će to moći i platiti. Podsjećam, UN-ov Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena je u srpnju 2015. godine dao preporuke u kojima navode kako svaka žena mora imati pristup kontracepciji i informacijama, kao i odabrati kako će i gdje roditi, bez nasilja pri porodu, koji je dokazano čimbenik prilikom donošenja odluka o drugom djetetu, priziv savjesti liječnika mora biti reguliran na odgovarajući način kako bi se spriječile manipulacije i uskraćivanje ženskih prava, pobačaj mora biti dostupan svim građankama Republike Hrvatske, neovisno o adresi prebivališta", kaže.

Podsjeća i kako je CEDAW Odbor preporučio uvođenje odgovarajuće edukacije u škole, odnosno da mladi u školama uče o seksualnosti i reproduktivnim pravima na suvremen i znanstveno utemeljen način.

"Više od dvije godine nakon što su preporuke donesene, država nije učinila ništa, što dovoljno govori o angažiranosti države da se aktivno bori protiv diskriminacije žena. Svojom šutnjom i ignoriranjem problema pokazuju da nas i oni, uz kler, smatraju – drugotnima", završno poručuje Marinella Matejčić.

Prosvjedna akcija "Za besplatan i dostupan pobačaj" održat će se u četvrtak, 28. rujna, na zagrebačkom Cvjetnom trgu, povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj. Reproduktivna prava, poručuju organizatorice, podrazumijevaju pravo žene da pobaci, ali i da planira roditeljstvo. Politizacija reproduktivnih prava time znači i borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i školstvo, dovoljan broj javnih vrtića i jaslica, sigurna radna mjesta te razvojnu i solidarnu stambenu politiku. Pojedinosti o akciji potražite ovdje.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.