Konačno ukidanje politike "ne pitaj, ne reci" (DADT) u američkoj vojsci s oduševljenjem su pozdravili svi borci za ljudska prava, no to je tek neznatan korak naprijed prema prividu jednakosti lezbijki i gejeva u uniformama te njihovih obitelji.

Aktivistica Kris Coyner u svom je komentaru za olympian.com pobrojala sva prava i prednosti koje su im uskraćene u odnosu na heteroseksualne vojnike i logično zaključila kako ravnopravnosti nema ni u tragovima.

DADT je uveden 1993. godine, i to zbog kompromisa, kako bi lezbijke i gejevi mogli služiti vojsku. To je značilo i da ih se ne smije pitati za seksualnu orijentaciju niti je zbog iste otpustiti iz vojske, ali i da oni sami nisu smjeli reći tko su i što su.

Danas se, nakon 14.000 otpusta, lezbijke i gejevi više ne moraju bojati gubitka posla, ali unatoč tome ukidanje DADT-a nije im donijelo ni približno potpunu jednakost.

Naime, zbog Zakona o zaštiti braka (DOMA) i Statuta 10, ministarstvo obrane njihovim partneri(ca)ma ne može omogućiti povlastice kakve uživaju njihovi heteroseksualni kolege.

Diskriminacija parova i djece
Primjerice, kad se heteroseksualni vojnici vjenčaju, dobivaju veću novčanu pomoć za rješavanje stambenog pitanja, dok gej parovi to pravo nemaju. Jednako tako, kad heteroseksualni vojnici odu na teren, njihovi partneri/ce imaju pravo na doplatak zbog razdvojenosti. Naravno, to ne vrijedi za istospolne parove.

Za potonje nema ni vojnog ID-a koji djeci hetero vojnika omogućava medicinsku pomoć u vojnim bazama. Istospolni partneri/ce nemaju pravo na zdravstveno osiguranje ili pomoć pri promjeni posla, a ne mogu ni kupovati u trgovinama unutar vojnih baza. Uskraćeno im je i vojno životno osiguranje na koje pravo imaju supružnici heteroseksualnih vojnika.

Posvojena djeca lezbijki i gejeva nemaju pravo na povlastice kakve uživaju djeca heteroseksualnih vojnika, a kad vojnici dobiju premještaj u drugu bazu jako se pazi da ostanu u istom području kao i njihov bračni partner. Suvišno je reći da istospolni parovi na tu povlasticu ne mogu računati.

I u smrti neravnopravni
Ako gej vojnik pogine na dužnosti, njegov partner nema pravo na novčanu pomoć, niti pravo da bude sahranjen pokraj njega na vojnom groblju. Da stvar bude gora, u takvom slučaju vojska neće obavijestiti istospolnog partnera/partnericu o smrti voljene osobe, već najbližu rodbinu. Shodno tome, partner/ica nema pravo ni odlučivati o pogrebu.

Coyner se osvrnula i na formulaciju zakona kojim je DADT ukinut te smatra da je pun rupa. Recimo, Kongres u taj zakon nije uključio klauzulu o nediskriminaciji, a Pentagon je nedvosmisleno dao do znanja kako seksualna orijentacija nije podložna zaštiti. Zato se propis Military Equal Opportunity neće mijenjati zbog zaštite gej vojnika.

Neki republikanci bi vratili DADT
Nadalje, Kongres nije izričito naložio Pentagonu da gej vojnicima dopusti služenje vojske, a to budućem novom predsjedniku SAD-a ostavlja prostor da ponovno uspostavi DADT. Dapače, neki republikanski kandidati izjavili su da bi to i učinili.

"U areni ljudskih prava ukidanje DADT-a malena je pobjeda. Naši gej vojnici i njihove obitelji za ovu se zemlju žrtvuju jednako kao i heteroseksualni vojnici. Ukazati im isto poštovanje najmanje je što možemo napraviti kako bismo pokazali zahvalnost", zaključuje Coyner.